Gledajući ovdašnju lokalnu vlast, da parafraziramo starog dobrog Samuela Clemensa, čovjek se zapita vodi li ovaj grad skupina genijalaca koji se odlično zajebavaju ili skupina pomahnitalih luđaka koji misle ozbiljno.
Lakrdija s balama u Brezju koju je ovih dana izrežirao gradonačelnik Goran Habuš dostojna je najurnebesnijih epizoda Alana Forda. Što bi rekao moj urednik, riječ je o performansu bez presedana, par excellence, otprilike kao kad upadneš na svingerski party bez ‘alata’.
Pitanje je samo koju bi točno rolu legendarni Magnus i Bunker, da su kojim slučajem radnju stripa umjesto u nekadašnji New York smjestili u današnji Varaždin, dodijelili našem gradonačelniku. Broj 1? Teško. Bob Rock? Isto teško. Alan Ford? Nikako. Sva je prilika da bi ga ipak dopao lik Superhika, čovjeka koji protivnike rastura alkoholnim parama i koji prezire siromašne, jer oni, gle zgodne slučajnosti, bacaju smeće posvuda.
Nitko se neće poigravati sa mnom i sa 47 tisuća Varaždinaca, zagrmio je tako prvi čovjek Grada, natovario balu smeća na kamion, povezao je gurtnama i zapalio za Zagreb, da bi ga samo pedeset metara nakon toga zaustavio inspektor Barjaktarević i rekao mu, valjda, neka smanji doživljaj i vrati balu tamo gdje joj je mjesto.
Pod parolom ‘dosta zaHabušavanja’, pardon ‘dosta zabušavanja’, malobrojna delegacija lokalnih dokoličara predvođena gradonačelnikom ipak je nekako, u drugom pokušaju, ovoga puta bez bale, dospjela do Zagreba i pred Ministarstvom za istraživanje ruda i gubljenje vremena, ili kako se već to ministarstvo zove, izvela nezaboravni stand up šou.
Obeshrabren takvim rezolutnim nastupom, slabo zainteresirani general War, pardon ministar Zmajlović, čovjek kojega, nota bene, za naše smeće zaboli dupe, zasigurno nije spavao noćima.
Problemi s balama u Brezju odavno su se već otkotrljali u domenu farse, stoga ih se danas i može promatrati jedino kroz tu prizmu. Onako, pravo alanfordovski.
‘Ne vjeruj gradonačelniku koji laže.’
‘Jedna bala ne čini smetlište, a kamoli dvije.’
‘Vlast utječe na mozak, daje ti utisak da si u raju kada si zapravo u paklu.’
‘Tko vrijedi riješi bale, tko riješi bale vrijedi, tko ne riješi bale ne vrijedi.’
‘Bolje živa kukavica nego mrtvi heroj.’
‘Bolje živjeti sto godina kao gradonačelnik nego sedam dana kao škovacin.’
Slobodno dajte i vi koju.
Habušev politički otac znao je reći kako je gradonačelnik postavljen s ciljem da ‘odradi posao’. Vjerojatno nikada nećemo biti sigurni, ali možemo se malo zaigrati, forma to dopušta, i pretpostaviti kako su ‘posao za odraditi’ bile upravo bale na prilazu gradu.
Posao je, dakako, trebao biti odrađen na način da vuk bude sit i da ovce budu na broju. Habuš, međutim, ipak nije Milan Bandić pa su bale još uvijek tamo gdje su i bile. Smeće je, naime, prevelik biznis da bi rješenje bilo baš tako jednostavno.
Na kraju krajeva, mnoge su se stvari u međuvremenu stubokom promijenile, politički otac načelno se odrekao adoptiranog sina, neka su rješenja odbačena iz čistoga kaprica, neka zbog posvemašnje nesposobnosti, a neka zbog toga što se oko smeća u pravilu motaju tipovi čiji prtljažnik baš i nije neko mjesto na kojem biste se poželjeli zateći.
Svjestan ozbiljnosti situacije – uzde su, sada je posve jasno, izmakle iz ruku – gradonačelnik Habuš trudi se sanirati štetu i minimizirati vlastitu odgovornost. Cirkus u Brezju i onaj pred Ministarstvom bio je samo prvi korak u tom smjeru. Nakon toga, na konferenciji za novinare uslijedila je i najava mogućeg podnošenja ostavke na mjesto gradonačelnika.
Kako je sve započelo, tako će i završiti, sva je prilika. Baš onako, ne znam jesam li već spomenuo, pravo alanfordovski. Gradonačelnik, jebiga, vrlo dobro zna – ‘bolje nečastan bijeg nego častan poraz’.
Branko Detelj – Ružni, prljavi, zli – 20.10.2015.
