Nekad
Nedavno je na jednom od Dnevnika na TeVejcu objavljen rezultat istraživanja, koji vjerojatno nije zabrinuo ni pet posto sveopće javnosti, o tome koliko sati Likovne kulture imaju učenici tijekom osnovnoškolskog obrazovanja u šest država Europe. Većini ljudi nije jasno ni čemu uopće služi Likovna kultura ni zašto su podaci tog istraživanja važni. No, edukaciju o važnosti Likovne, a i Glazbene kulture ostavit ćemo za neku drugu kolumnu. Dakle, prema istraživanju, u Finskoj, učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja ima 1368 sati Likovne kulture, u Portugalu 1050, u Norveškoj, Francuskoj i Danskoj 630 sati, a u Lijepoj našoj ‘čak’ 280 sati (za usporedbu, izbornog predmeta Vjeronauk imaju 560 sati u školi tijekom osnovnoškolskog obrazovanja plus dodatni satovi u Župi). Nekad su bila dva sata Likovnog odgoja tjedno, pa neko vrijeme sat i pol (nebuloza, kompliciranje slaganja tjednog rasporeda), a danas učenici imaju svega jedan sat Likovne kulture tjedno, bijednih 45 minuta, vrijeme u kojem moraju: pripremiti pribor, odraditi kvalitetnu pripremu (motivaciju) za rad, napraviti (po mogućnosti kvalitetan) rad, valorizirati radove i sve za sobom pospremiti. Ponavljam, sve to u 45 minuta.
Nastavni predmeti kojih više nema
Vremena se mijenjaju, a s njima se mijenjaju i nastavni predmeti. U grupu školskih predmeta kojih više nema svrstavamo Domaćinstvo, Prvu pomoć, Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ), Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma (TIPSS), Marksizam, a spomenut ćemo i smanjivanje sati iz nekadašnjeg Tehničkog odgoja, današnje Tehničke kulture.
ONO i DSZ
Idemo redom. ONO i DSZ je bio nastavni predmet koji se odvijao pod parolom ‘Neprijatelj nikada ne spava!’. Čovjek je evoluirao i neprijatelj je zaspao pa potrebe za tim predmetom više nema. Što se na ONO i DSZ radilo? Učenici su se poučavali, između ostalog, stavljanju gas maske na lice, tretmanu ranjenika, pripremi eksploziva, bacanju bombi, a na kraju i pucanju iz prave puške na streljani. Sve nam to u današnje vrijeme nije potrebno, država smo članica NATO saveza, a bombe bacaju neki drugi klinci.
TIPSS i Marksizam
Osobno mislim da ne poznajem ijednu osobu koja je odsjedila na svim satovima TIPSS-a. To je bio predmet s kojeg se najčešće i najveselije frentalo (bježalo s nastave – op.a.). Čemu je TIPSS služio? Osim baratanja puškom, učenici su svojevremeno svakako morali poznavati osnove marksističkog pogleda na prirodu i društvo. U osnovama nastavnog plana i programa iz 1974. godine, stoji još i: ‘Svi srednjoškolci trebaju se suočiti s marksističkim formuliranim i izvođenim spoznajama o osnovnim egzistencijalnim i humanističkim problemima naše epohe i suvremenosti’. Na TIPSS se nadovezivao i predmet Marksizam. Isto omiljen među srednjoškolcima za ispijanje kavice u obližnjim kafićima. U današnje vrijeme, TIPSS i Marksizam zamijenili su Vjeronauk i Etika.
Domaćinstvo
Autorici ovih redaka Domaćinstvo je bilo jedan od omiljenih nastavnih predmeta. To je bio predmet koji su imali učenici od petog do osmog razreda, najčešće je bio u suprotnoj smjeni, po grupama. (Naime, tada nisu učenici bili istraumatizirani ako bi dolazili dnevno dvaput u školu kao što su istraumatizirani danas.) Domaćinstvo je osposobljavalo učenike za niz korisnih vještina. Učilo se kuhati jednostavna jela, učilo se o prehrani općenito, šivali su se gumbi, učilo se krojiti i šivati jednostavnije odjevne predmete, služiti se šivaćim strojem, krpati odjeću. Mnoge tadašnje generacije upravo su prve palačinke napravile u školskim kuhinjama na satovima Domaćinstva. Dobivale su se ocjene iz pravilno zašivenih gumbiju. Današnje učenice, a pogotovo učenici ne znaju većinom ni udjenuti konac u iglu, a kamoli pravilno zašiti gumb.
Prva pomoć
To se učilo u sedmom i osmom razredu. Odlazilo se na natjecanja iz Prve pomoći. Danas je Prva pomoć izvannastavna aktivnost na dobrovoljnoj bazi, a ugurana je i s par sati u kurikulum Zdravstvenog odgoja. U sedmom razredu učenici iz Prve pomoći u sklopu ZOO uče koja je prva pomoć kod ugriza i uboda životinja (zmije pauka, krpelja, kukaca) te koji su postupci pružanja prve pomoći, a tu spada demonstracija zahvata prve pomoći kod gušenja hranom i učenike se upućuje da potraže pomoć odrasle osobe i stručnjaka. To inače učenici ne bi nikad sami napravili da im se ne kaže. Nadalje, sedmaši uče koje su vitalne funkcije organizma te koja je prva pomoć u situacijama kad je ugrožen život – prestanak rada srca, prestanak disanja, krvarenje. Za te informacije i teoretsku nastavu im zaista treba predviđenih 4 – 5 sati . ZOO se s prvom pomoći nastavlja u srednjoj školi, ali posebnog nastavnog predmeta više nema. Prva pomoć obavezna je samo pri polaganju vozačkog ispita.
Tehnički odgoj vs. Tehnička kultura
Pililo se, kuckalo čekićima, tukli su se prsti, slagale se jednostavne lampice i jednostavni strujni krugovi. Postojao je teorijski dio nastave i praktični dio nastave. Pisalo se tehničkim pismom. Učilo se precizno crtati. Svaka škola imala je dva učitelja Tehničkog odgoja koji su hodali okolo u radnim kutama. I oboje su imali punu satnicu. I prekovremene čak. Onda se promijenio naziv u Tehnička kultura. Onda se drastično smanjio broj sati. Onda se ukinuo praktični dio. Onda je po školama ostao samo po jedan predavač. Danas učitelji Tehničke kulture dolaze u odijelima s kravatom, učenici ne znaju držati čekić u ruci i uče nebuloze koje im uglavnom neće trebati u životu. Učitelji Tehničke kulture popunjavaju satnicu Izbornom nastavom i raznim grupama gdje onda uče učenike ono što će im zaista trebati u stvarnom životu.
Vremena se mijenjaju
Prisjetili smo se nekih zaboravljenih nastavnih predmeta. Neki od njih u današnje vrijeme zaista nisu ni potrebni ni aktualni, nisu uglavnom bili potrebni ni svojevremeno kad su ih učenici slušali. Neki nastavni predmeti nepravedno su ukinuti ili su im smanjene satnice i zamijenjeni su nekim novim inačicama, ali o tome drugi put.
