Razlog zbog kojega jedan sasvim respektabilni postotak ovdašnjih duhovnika u mantijama ne posjećuje urologa jest taj što im seminome i hiperplaziju prostate dijagnosticira sve brojniji kontingent izmaltretiranih dječaraca starih između šest i trinaest godina.
Upravo o tome progovara i novi spot varaždinskih metalaca poznatih po imenu Cold Snap, snimljen za pjesmu Monster. I upravo to je razlog zašto taj spot, gotovo je sigurno, nikada nećete vidjeti na teve ekranima. Valja, naime, biti pristojan. O pedofiliji u Crkvi, zaboga, ne govori se javno. U društvu u kojem dominira mentalitet biciklista – dakle, pogni glavu, okreći pedale i ne zapitkuj previše – takve su teme zabranjene. Takvim se temama, da skratim, kod nas bavi tek šačica besprizornih anarhista i marginalizirani jugo-komunistički ostaci koji ne prezaju ni pred čime i kojima je zajedničko samo jedno – mržnja prema svemu što je hrvatsko.
Nikada takvi, u to možete biti sigurni, neće uzeti u obzir argumente ‘druge strane’. Učinit ćemo stoga ovdje jednu iznimku. Iskoristit ćemo za ovu prigodu već viđenu i pomalo izlizanu formu intervjua, nisam je ja izmislio, i poslušati tu ‘drugu stranu’. A što ta ‘druga strana’ zapravo misli o datom problemu reći će nam, naprimjer, cijenjeni studentski kapelan, jedna od najpopularnijih i najkarizmatičnijih figura Crkve u Hrvata.
Dobar dan, gospodine Damire, iznimna mi je čast što ste izdvojili svoje vrijeme i pristali na ovaj ekskluzivni razgovor. Recite nam, molim vas, kako komentirate činjenicu da među svećenstvom postoje i oni koji na pedofiliju gledaju s gađenjem?
Dobar dan, hvala i vama. Ima nešto što ja zovem ‘teološka statistika’. Po toj statistici možemo računati kako je jedan od dvanaestorice izdajnik. Ako je među apostolima bio izdajnik, onda se ne treba čuditi što postoji izdajnik i u Kongregaciji za nauk vjere. Uvijek će biti kukolja među žitom, Isus dopušta da oni u ovoj ‘putujućoj’ zemaljskoj Crkvi rastu zajedno.
Vrlo lijepo ste to rekli. Neznabošci će reći da je upravo Isus, rečenicom: ‘Pustite malene k meni!’, utabao put pedofiliji u crkvene redove, ali to je, složit ćemo se, do neba gnjusno. Nego, kako se red kojem pripadate nosi s tim pitanjem selekcije i odabira pedofila, pardon kandidata?
Mi salezijanci imamo rigorozan pristup formaciji. Svaki naš kandidat mora proći psihološku evaluaciju, svaki naš kandidat mora imati duhovnika i ispovjednika (…) Naši kandidati prolaze i pedagošku praksu pa i tu doživljavaju neku vrstu provjere. Imamo dakle tih nekoliko, kako ih volim zvati, ‘semafora’ koji zasvijetle ako se pokaže neki problem.
Za kraj, upućeni tvrde da se broj pedofila među svećenicima ipak konstantno smanjuje. Kako to komentirate?
Apsolutno se ne slažem s time. Kada je riječ o svećeničkim pozivima, sveukupno u Katoličkoj crkvi, taj broj je ipak u konstantnom porastu, malom, ali porastu.
Hvala lijepa.
Je li, dakle, moguće, pitate se zasigurno, da jedan domaći svećenik ovako otvoreno progovara o problemu pedofilije u Crkvi? Naravno da nije moguće. Pa u čemu je onda štos? Štos je u tome što cijenjeni kapelan ovdje zapravo ne govori o pedofiliji, nego o onima s homoseksualnim sklonostima, misleći pritom, kao, uostalom, i velika većina pokunjenih Hrvata da je homoseksualnost kudikamo veći problem od pedofilije.
Ali, zar ovo nije ekskluzivni intervju? Naravno da nije. Riječi, doduše, jesu kapelanove, od prve do zadnje – izrekao ih je u nedavnom intervjuu za jedan portal čiji vlasnici ne bi puno pogriješili da su ga na Trgovačkome sudu registrirali pod nazivom kantazasmeće.hr – samo što sam ja malo promijenio pitanja.
Potpuno poremećeno, reći ćete zasigurno, i ja ću se složiti – naravno da je poremećeno, u tome i jest kvaka. A zašto mora biti poremećeno? Pa zato da bi u toj poremećenosti moglo dostojno konkurirati originalu i – vratimo se na početak – poremećenoj reakciji pasivne većine i odgovornih urednika na spot varaždinskih metalaca predvođenih Janom Kerekešom.
Na kraju krajeva, u kakvom društvu živimo najbolje ilustrira činjenica da se Kerekešov spot doživljuje kao manifestacija izvanredne hrabrosti. U svim normalnim sredinama nešto takvo smatralo bi se najnormalnijim. Upravo je konflikt ono što neko društvo čini zdravim. Zrela društva ne libe se otvoreno progovarati o problemima bilo koje vrste niti ih guraju pod tepih.
Upravo zato ja ne bih cijelu ovu novonastalu gungulu promatrao kroz prizmu hrabrosti, već kroz prizmu minimalne i dobrodošle odgovornosti prema društvu u kojemu živimo. Spot za pjesmu Monster, u kojem Jan Kerekeš glumi svećenika pedofila, neka stoga bude šamarčina svima onima koji su čitavo vrijeme zatvarali oči i koji su takvo društvo – dakle ono u kojem je kritika problema veći problem od problema samoga, u kojem je homoseksualnost veći problem od pedofilije i u kojem je, na kraju krajeva, Jan Kerekeš ispao veće zlo od, primjerice, don Nedjeljka Ivanova, pravomoćno osuđenog pedofila – učinili mogućim.
Branko Detelj – Ružni, prljavi, zli – 13.10.2015.
