Jedan od najčešćih prigovora koji se u zadnje vrijeme adresiraju na imena većine benevolentnih prema izbjeglicama iz Sirije jest onaj o nesposobnosti sagledavanja dugoročnijih posljedica recentne penetracije barbara s Istoka u samo srce postmoderne Europe.
Kao, ne vide nevjerni Tome da se upravo ovdje i upravo sada piše nova karta svijeta, ne vide da će im djeca za dvadeset godina biti robovi pustinjskih fundamentalista, ne vide, sakloni bože, da su u jednom pitoresknom gradiću što ga malim Bečom zovu upravo zbog invazije bradatih mudžahedina zamalo propale Barokne večeri, ne vide da će u ne tako dalekoj budućnosti upravo zbog tih fundamentalista i mudžahedina ostati gladni i žedni, goli i bosi, i tako dalje i tome slično – ništa oni, brate, da skratim, pod milim bogom ne vide.
Stožeri za obranu domovine, posla, kršćanstva i trpeze
Dok si rekao Alah, formirali su se tako oko nas rigidni stožeri za obranu domovine, posla, kršćanstva i trpeze. Odjednom nas je preplavilo čitavo more racionalnih analitičara koji vide petnaest godina unaprijed i koji bi svojom dalekovidnošću posramili Nostradamusa, Babu Vangu i Vidovitog Milana đuture. Takvi sve znaju i sve im je jasno.
Da su, međutim, njihovi očevi bili tek upola analitični svaki puta kada bi legli sa ženom, gotovo je sigurno da nikada ne bi ševili. Da su, kažem, tako racionalno sagledavali dugoročne posljedice penetracije pod baldahinom, i da su, kamo sreće, više vodili računa o tome što će biti za deset, petnaest ili dvadeset godina, tada ovih dalekovidnih mudrosera koji djecu plaše islamizacijom danas ne bi bilo.
Suvišak desnice na političkoj sceni
Kratkovidnost je hendikep dobroćudnih. Kratkovidni nemaju sposobnost naslutiti što će biti sutra, a kamoli za petnaest godina. Ne traže opravdanja u uzrocima. Oni ne vide da će već preksutra morati klanjati sabah namaz, kao ni to da će za deset godina moći tuđim obrezanim qrcem gloginje mlatiti. Kratkovidni vide tek rijeke nesretnika – koje mlate orbanovsko-kitarovićevski nastrojeni panduri i šagoljevsko-čuljakovski obojeni žurnalisti poput Petre Laszlo – i vide bedeme ksenofobnih budala. Nesretnici mogu biti iz Sirije, Pakistana ili Egipta, baš kao što i budale mogu biti iz Mađarske, Srbije ili Hrvatske.
Ono po čemu se Hrvatska razlikuje od ostatka jest posvemašnji suvišak desnice na političkoj sceni. Posao desnice ovdje obavlja načelna ljevica. Drugim riječima, pizdarije koje bi po defaultu trebali lupetati Bujanec, Karamarko i Tomašićka, ovdje lupetaju liberali pod navodnicima i feministički nastrojene darkerice poput Mirele Holy.
Hrast ostao vjeran sebi
Od onih koji su ostali vjerni sebi svakako vrijedi zabilježiti apel genijalaca iz Hrasta koji kaže ovako: Svi azilanti trebaju biti uredno registrirani, a onima kojima je život ugrožen treba biti omogućen privremeni smještaj, tako dugo dok se situacija u njihovoj zemlji ne stabilizira, a potom trebaju biti vraćeni u svoju zemlju. Pritom, Hrvatska treba paziti da što veći broj azilanata koji će ostati u Hrvatskoj budu kršćani, kako bi se tijekom svojeg privremenog boravka u Hrvatskoj što bolje uklopili u okolinu. Azilanti muslimanske vjeroispovijesti kojima je život u Siriji ugrožen bit će sigurno zadovoljni i privremenim smještajem u nekim stabilnim muslimanskim zemljama. Onima pak, koji ne žele ići u muslimanske zemlje, vjerojatno život u Siriji nije ugrožen već pripadaju u grupu ekonomskih emigranata. Završen citat.
Riječ je, kao što vidite, o hvalevrijednom prijedlogu koji bi uz sitne preinake, mutatis mutandis, i u nešto drugačijim okolnostima, kada ova priča s izbjeglicama završi i kada ova rijeka nesretnika mine uzvodno, mogao biti iskorišten u druge svrhe. Naprimjer, za regrutaciju novih članova.
Vjeran sebi ostao i biskup Mrzljak
Recimo ovako nekako: svi mutanti koji imaju ambiciju postati novim članovima stranke trebaju biti uredno registrirani, a onima koji sele iz Hrvatske zore u HSP ili neku drugu bratsku stranku treba biti omogućen privremeni smještaj. Pritom, Hrast treba paziti da što veći broj mutanata prilikom upisa priloži ovjerenu dokumentaciju i povijest bolesti kako bi se tijekom boravka u stranci što bolje uklopili u okolinu. Mutanti bez dokumentacije, kao i svi oni koji su barem jednom u životu masturbirali, bit će sigurno zadovoljni smještajem u nekoj drugoj stabilnoj stranci, primjerice HDZ-u. Onima pak, koji to ne žele, vjerojatno nestranački život nije ugrožen i pripadaju u grupu onih koji još imaju zrno soli u glavi.
Vjeran sebi ostao je, dakako, i biskup Mrzljak, koji nas upravo ovih dana sa stranica dnevnih novina upozorava kako je islamizacija već počela, a sada će još i pojačati. To, međutim, što on doživljuje kao islamizaciju moglo bi se i drugačije definirati. Moglo bi se definirati, kako je rekao Viktor Ivančić u jednom drugom kontekstu, kao ‘elegantni prelazak s marketinškog humanizma na praktičnu dehumanizaciju’.
U tom smislu, strah od islamizacije nije ništa drugo nego strah pomahnitalih katolibana, što se kunu u riječi Big Brothera na nebesima, da će im posao pokvariti simpatizeri nepismenog čobana iz Meke.
Branko Detelj – Ružni, prljavi, zli – 22.9.2015.
