Ovaj tjedan bit ću kratka. Na žalost. Možda na sreću, kako kome. Uglavnom, prošli tjedan nisam radila ništa i za to imam donekle opravdanje. Ovaj put se ne opravdavam s puno posla i tim isprikama koje inače koristim, već u svrhu istraživanja.
Naime, u prošlom tekstu sam zamolila da mi preporučite iduće aktivnosti i dobila sam više poruka od očekivanog (oduševljena sam, stvarno). Jedna od tih poruka je došla od mog bivšeg cimera koji me pozna dovoljno da zna da me nije problem nagovoriti na lijenost, a njegova ideja je bila: ‘Probaj sad tjedan dana ništ ne raditi pa napiši kolko je to naštetilo svemu ovome’.
Anti-dijeta
Prvotno sam ideju odbila odmah jer me sama činjenica da nakon svega ovoga prestanem s ‘procesom’ ili se nedajbože udebljam sablaznila. Nakon malog razmišljanja (ustvari razmišljanja nije uopće bilo nego se jednostavno dogodilo) skužila sam da je već petak, a ja cijeli tjedan nisam radila baš ništa.
Nije mi preostalo ništa drugo nego u nedjelju stati na vagu i pogledati štetu. Činjenica broj jedan: Dobila sam kilu i nekaj sitno grama. Činjenica broj dva: To me ustvari diralo manje nego sam očekivala. Činjenica broj tri: Osjećam se fakat bezveze.
Zakaj se osjećam bezveze? Ne zato jer sam se udebljala jednu kilu jer znam da nakon tjedan dana dobrog treninga to odlazi, a odlazi i više, ali i čak s tom kilom više i dalje sam u skroz zgodnom minusu tak da je stvarno sve ok. Osjećam se bezveze jer nisam vježbala.
Čitala sam bila jednom prilikom da se kod vježbanja ispuštaju nekakve nešto koje onda u tijelu naprave nešto i onda si ti sretan. Znam da to uopće ne zvuči moguće, pogotovo ako mrzite vježbati, ali nekak mi se čini da možda ima istine u tome. Baš mi fali.
Vrijeme je da se krene na LCHF
Naravno, nemojte me krivo shvatiti, nije da sad meni fali trening svaki dan po tri sata uz opterećenje, ali mi fali barem biciklanje oko jezera ili neko rolanje po gradu, nekaj da se barem malo razgibam. Zbog toga mislim da ovakav tjedan ne budem tak skoro ponavljala.
Nakon prošlog tjedna dogodila se još jedna zanimljiva stvar. Barem petero ljudi mi je savjetovalo (bilo na fejsu, bilo uživo, bilo u komentarima) da probam LCHF prehranu (mislim da sam dobro napisala ta slova).
Evo obećajem, LCHF prehrana dolazi na meni jako jako skoro. Nije da se veselim budući da većina primjera jelovnika LCHF-a ima jako puno meseka koje ja ne jedem već jako puno godina. Ali dobro, vegetarijanka na LCHF-u. Ovo malo zvuči ko da budem na drogama. Ne budem.
My first, my last, my frutek
Novi izazov za idući tjedan je sljedeći: budući da na poslu dolazi ludnica u obliku festivala, bilokakvo vježbanje i odlasci na neke grupne programe ne dolaze u obzir. Isto tak, budući da sam pametno zaključila kako su holivudske zvijezde često u takvim ludnicama, jedino je logično da probam raditi ono kaj rade i one.
Najapsurdnija holivudska dijeta koju sam našla je nekaj kaj radi Jennifer Aniston. Ona kad je u žurbi, a mora izgledati savršeno za ulogu (a realno, uvijek izgleda savršeno) jede maksimalno tisuću kalorija dnevno, a najćešće su joj na meniju fruteki. Da, ozbiljno. FRUTEKI!
Ako vam ovo ne zvuči ekstremno (onda s vama nekaj ne štima), samo da velim da pola litre pive koju svi bez problema naručujemo ima cca 300 kalorija. Kebab, zbog kojeg Varaždinci stoje u redu i blokiraju pola ulice, ima u prosjeku baš tih tisuću kalorija. Znači probudiš se, pojedeš kebab i čekaš drugo jutro da opet jedeš. Tak otprilike.
Ne mogu reći da se veselim, ali sam znatiželjna. Znatiželja je ubila mačku, a Andreju ostavila gladnom. A možda i nije.
