Da bismo bili izabrani, prvo moramo biti odabrani. Što to znači? Politika nije samo pripadnost nekoj stranci, politika je svugdje. Da bismo bili izabrani za blagajnika u osnovnoj školi moramo se predstavljati kao onaj koji je odgovoran i koji nikada nije prevario nikoga ni za deset lipa kada je išao kupiti pecivo za pauzu. Da bismo bili predsjednik razreda, moramo biti štreber. Da bismo bili higijeničar (ako uopće tako nešto postoji u današnjem sustavu obrazovanja) moramo biti uredni. Što je logično.
Ali sve se to komplicira kada uđemo u pubertet, počnemo se više družiti, stvaramo klanove, izoliramo, segregiramo i procjenjujemo sve više prema vlastitim emocijama, dojmovima i preferencijama. Oni koji ne igraju po našim pravilima počnu nam ići na živce – više nam se sviđaju oni koji nas slušaju od onih koji rade drugačije od nas. Isto tako gledamo da li se osoba dr(u)ži s onima koje ne volimo, da li sluša muziku kao i mi, kamo izlazi, čime se bavi u slobodno vrijeme, koje stvari ju zanimaju. S takvima se združimo jer želimo osjećati pripadnost skupini, društvu, zajednici, a ne samo obitelji te stvaramo socijalne veze izvan doma i osjećaj sigurnosti u nesigurnom svijetu.
Shvaćamo da je bolje biti dio nečega, nego biti sam, jer mama i tata nisu u blizini da nas zaštite. Rijetko tko uspije izgraditi svoj identitet mimo toga, dok neki pak cijeli život žude za pripadanjem skupinama jer nikada ne prerastu činjenicu da nikada s nikim ne možemo biti potpuno sigurni i osigurani.
Odlučujemo na temelju emocija
Cijeloga života, od malena, odlučujemo zapravo na temelju emocija, a ne zdravog razuma. A svaki širi društveni konstrukt počiva na racionalno donesenim pravilima koji čine mrežu propisa, običaja, dozvoljenog i zabranjenog, uključujući i pravo i ekonomiju i politiku u užem smislu te riječi.
Kako onda očekivati da se radi (samo) po racionalnom, kada ni mi sami ne funkcioniramo po tome? Koliko puta ni ne znamo za koga glasamo, ali nam se sviđa. Kako govori, kako zbori, kako se ponaša, oblači, s kim se druži. Uz kvalifikacije za dobiti posao, moramo NE biti seronje. Osim ako nas seronja ne zapošljava. Onda nemamo izbora i moramo biti seronja. Priznajem, prva razmišljam na način da li mi se netko sviđa, da li mi je sjeo i neću raditi s nekim tko mi se ne sviđa, tko je arogantan, tko je preuskih pogleda na život, pa kako god da je kvalificiran. Ako mogu birati. U trenutku kada to napravim (ili jedno ili drugo) – politiziram. Zašto onda očekivati da će tako biti u obrnutom slučaju? Ja ne očekujem. Znam da često kvalifikacije nisu presudne već ono što jesmo kad nismo.
Emocije, emocije i emocije
Taj emotivni aspekt kod odlučivanja često zanemarujemo, a upravo on je presudan. No teško ga je, nemoguće, definirati pravilima, racionalnošću ili zakonom. Emocije su one koje bježe izvan svakog sustava. Zato i imamo takvu diskrepanciju. Koliko često ne glasamo za nekoga jer je povrijedio naše emocije, ai ne i zakon. Ili kako pak tirani ostaju na vlasti? Zakonom? Racionalnošću? Ne – emocijama. Zakon je nešto što se može rušiti. Vlade, države, vodstva i vođe padale su i padat će opet, ali emocije – strah, nada, obećanje samodopadnog i nametnutog vođe – to je ono što ljude drži na vlasti. A ove druge pak potlačene ili zadovoljne. Vladati nekime puno je lakše kroz misli i emocije nego kroz zakon. A nečijim mislima i emocijama najlakše je zavladati strahom. Strahom od smrti ili nevidljivog Boga. Racionalno je tada ne samo zamijenjeno emotivnim, već iracionalnim.
Ratovi se zato ne vode zbog zakona, već zbog emocija – nesigurnosti, straha. Napredovanje i posao se ne dobivaju (samo) radom, već i nastupom i našom sposobnošću da budemo glasni i samozadovoljni, da se nametnemo. Da budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme i da se svidimo onima koji odlučuju. Bili oni pojedinci ili skupina. Nemojmo se zavaravati. Nemoguće je biti izabran, a ne odabran. Jer izabran nećeš biti ako nisi odabran.
Sve je politika. Nisu politika samo stranke, a očekivati od politike da bude racionalna je kao da očekujemo od onoga s kime smo stupili u ljubavnu vezu ili brak da nema nikakvih računica osim ljubavnih. Može se dogoditi, ali…
