Kažu stranci da je hrvatski jezik teži za naučiti od kineskog. Može biti, nisam stranac niti sam ikad pokušala učiti kineski. Kažu i da smo mi Hrvati sretni što smo se ovdje rodili i što nam je to materinji jezik. Hrvatski je vrlo bogat jezik. Obiluje istoznačnicama, pridjevima, imenicama, glagolima, prilozima, prijedlozima… A imamo i čak sedam padeža.
Ipak, na televiziji, na radiju, a najviše u školama pojavili su se neki novi pridjevi.
Hrvati su prolajali
Gledajući TV i novokomponirane voditeljice, uz neizostavan ‘hi hi’ na kraju svake rečenice kao poštapalicu (ono: ‘Dobra večer dragi gledatelji hi hi hi’) možemo nebrojeno puta čuti u nekom razgovoru ili komentaru VAUUUUU kao uzvik divljenja. Klinci to, naravno, gledaju jer ne postoji upozorenje da hrvatske voditeljice nisu za djecu stariju od 3 godine. I onda ih u školi pitaš nešto, pokažeš im nešto zanimljivo, trebaju se izraziti o onome što su vidjeli, a oni čoporativno uzviknu VAAAAUUUUU. Primjerice, neki učenik napravi izvanredan likovni rad. Malo remek djelo. I učiteljica to pokaže ostalima i istakne kao uspješno izvršen zadatak. A klinci uglas: VAAAAUUUUUU. Radimo pokus. Rezultat pokusa ih iznenadi i zadivi. Opet: VAAAUUUUU. I tako nam djeca prolajaše, ali ne na hrvatskom.
Super
Nadam se da se netko sjeća one reklame za čokoladice Super: ‘Super. Super s grožđicama, lješnjakom i rižom. Super s karamelom. Super sendvič’. Svaki put kad mi u školi netko odgovori sa ‘super’ redovno mi u glavi počne svirati ta reklama. Pročitamo priču. ‘Djeco, što mislite o priči?’ – ‘SUPEEERRR’. Pročitamo pjesmu. ‘Djeco, kakva je pjesma?’ – ‘SUPEEEERRRR’. ‘Djeco, sutra idemo u šetnju gradom.’ – ‘SUPEEERRRR’. ‘Kako ste proveli praznike?’ – Naravno: ‘SUPEEEEERRRR’. A hrvatski jezik ima zavidan broj pridjeva. Zaboravljenih. Uglavnom prevladavaju super, lijepo i dobro. Ostalih pridjeva nema. Papala maca. Nikad čuli za riječi: zanimljivo, uzbudljivo, smiješno, tužno, radosno, veselo… Nema. Sve je to sažeto u jedan Super. S karamelom valjda. Na pitanje: ‘A što vam znači taj super? Opiši malo…’ odgovora nema.
Jes
JES! Poskoči ona i kupi Golfa. U reklami. JES! Poskoči kikač kad dobije peticu. JES! Ozari se učenik kad se odgodi neko ispitivanje. JES! Reakcija na pobjedu u igri Graničara. Da ne bi bilo zabune, JES se piše YES i na engleskom znači ‘da’. Kod nas jes znači: ‘TOO!’, ‘bravo!’, ‘odlično!’… Uz vau i super, i jes je jedna od često korištenih riječi. Pokupljena s TV – a, naravno.
Kul
Kul. Izvorno COOL (glagol: rashladiti, hladiti, rashlađivati; pridjev: svjež, hladan, rashlađen, studen, prohladan, odličan; imenica: hladovina, pribranost). ‘Kakva je učiteljica?’ – ‘Ma baš je kul.’ I sad si ti misli. Jel krepala pa se ohladila pa je kul. Na koji je to način iskulirana? Kako kulira? Pripada li kul nekom novom žargonu ili ima neko značenje? Kul se ne može prečesto čuti na TV, ali zato se u učionicama čuje redovno. Novi učenici su kul, odjeća je kul, neki učitelji su kul, roditelji su jako rijetko kul… Cijeli svijet će biti kul. Možemo li kul svrstati u anglizam u hrvatskom jeziku (jer nama Hrvatima, eto, nedostaje riječi pa ih moramo posuđivati iz engleskog)? Moja pokojna baba ne bi ni riječ razumjela ove današnje klince. A niti tete voditeljice na TV-u.
Nepismenost
Kad netko ne poznaje pravopis, ne barata jezikom, ne zna se pisano izražavati, kažemo da je nepismen. A kako nazivamo ove zgođušne voditeljice na TV koje ne znaju govoriti? Nedavno se jedna naša poznata voditeljica jadna mučila s riječju ‘milijun’. Bilo je to u jednoj emisiji (koju sam ničim izazvana slučajno slušala) gdje se lova dobija bez puno muke, a uz samo malo sreće. Sirota je u 2 – 3 minute izgovorila u eter: ‘miljuna’, ‘miljona’, ‘milijona’ i ‘milijuna’ jer vjerojatno ni sama nije bila sigurna koju od te četiri varijante treba strpati u naš jezik.
Skraćeni futur. Od kad su medije preplavili ljudi koji ne znaju govoriti, djecu je skoro pa nemoguće naučiti da u hrvatskom jeziku buduće vrijeme pišemo na dva načina, i da je skraćeni futur (recimo, pisat ću) samo kad ću, ćeš, će dolaze iza glagola u infinitivu. Tako se klincima pisani radovi crvene od stida na svaki ‘ću naučiT’, ‘ćeš doĆ’, ‘ćemo iĆ’… I ne samo da tako pišu. Tako i govore. Jer to čuju na TV-u.
Trgovine su pak izvor nepismenosti. Svašta se tamo može pročitati. Stojiš u redu na blagajni, a između tebe i kupca ispred stoji natpis ‘slijedeći kupac’. Putokaz ti objašnjava gdje se nalaze ‘mlječni proizvodi’. U gradu imaš ‘pekare’, ‘cvjeČare’ i ‘slastičarne’. Kafići imaju bombastična anglizirana imena. Rijetke su krčme ‘Vugel’, ‘Pri Štefu’ i slično.
Vapaji učitelja hrvatskog jezika
Naletjeh na status prijateljice koja predaje hrvatski jezik: ‘Djeco, učite pisanje i vježbajte ga da se ne blamirate (i sebe i svoju rodbinu) na fejsu izjavama poput haline, vuvurki, laku noč, kuča za prodati’. Ono, treba njegovati zavičajni govor, ali tko osim Međimuraca zna što su vuvurki? Što se tiče pisanja i razlikovanja kad pisati Č i Ć, eh, tu su Slovenci jednostavno riješili problem – nemaju Ć.
Prijevodi kojekakvi
Ima ih koji pak idu u drugu krajnost. Pa tako za sve živo nalaze (ili izmišljaju) hrvatske riječi. Gramatika je slovnica. Sinonim istoznačnica. Samoglasnik otvornik, suglasnik zatvornik. Internet je svemreža. Forum je raspravnik, a chat čavrljar. Prefiks je predmetak, sufiks je dometak.
I tako u poplavi anglizama imamo i novotvorevine. I onda netko kaže da nam nije veselo. Super nam je. JES!
