Godišnji odmori su u punom jeku i mnogi su krenuli prema obali. Neki u svoje provjerene destinacije, a neki u otkrivanje nekih novih skrivenih uvala, otoka, otočića, svjetionika, smještaja…
Za vrijeme svog godišnjeg usput sam malo “snimila” poduzetnički duh naših bodula. Prosječan bodul (lokalni naziv za otočana) ima kuću koju je teškom mukom sam izgradio ili možda njegovi roditelji. Kako je kod nas 60-tih godina intenzivno počeo jačati turizam, stranci su sve više hrlili u naše priobalje, trebalo je ljudima ponuditi neki smještaj, spizu… Kuće su na brzinu nadograđivane, proširivane, natiskane.. Danas to u nekim mjestima izgleda jako nagužvano, a “gazda” u jednom djelu kuće ili garaže živi, a drugi dio iznajmljuje turistima.
I tako oni sad dva tri mjeseca rade punom parom, mijenjaju plahte, naslušaju se galame, a na jesen u miru broje zarađene novce.
Dobro je malo porazgovarati s njima i čuti što njih sve muči osim glasnih gostiju, kako ide posao, kakva je potražnja, kakvi su gosti… Veli gazda, po ljeti gužva, po zimi nigdje nikog. Svi bi htjeli smještaj od 15. srpnja do 15. kolovoza… Talijani su glasni, Česi su avanturisti i odmah prvi dan izgore na suncu, Nijemci su točni…
I tako mi pričali i veli nama naša “gazdarica”, ma zamislite vi to, došli mi neki Talijani, rezervirali na 14 dana, a otišli odmah drugi dan. Od onda, ja volim da mi se plati unaprid. Ja sam profesionalac, znate, ja se 50 godina bavim turizmom. Eh, ne sumnjam ja da se ona 50 godina bavi turizmom, ali profesionalac? Dočekali nas balkoni s paučinom u kutu, prljavi pod u kuhinji, nedovoljno pribora za jelo, neobrisan stol na terasi… I nije da sam ove godine to prvi puta vidjela i nije uopće bitno jesam li sam apartman platila 35 ili 70 EUR, priča je često puta vrlo slična.
U redu je da se ljudi bave turizmom, u redu je da zarađuju, u redu je da iskoriste dva mjeseca sezone i dignu cijene, jer ako je potražnja velika, naravno da raste cijena. Ali ako se već netko bavi turizmom, onda bi bilo u redu da se malo educira o turizmu, ugostiteljstvu i gostoprimstvu. Bilo bi u redu da redovno održava svoje apartmane, da vrata ne škripe, da su komarnici čitavi, da stepenice barem povremeno vide metlu, a nekad i krpu, da se gosta dočeka s dobrodošlicom, voćem na stolu, da ga se pristojno pozdravi na odlasku…
Ovako, nekad imaš osjećaj da si došao da ti netko uzme novce i čeka da što prije odeš tako da može što prije nekom drugom uzeti novce.
I tako sam ja proučavala, mogli su ovo bolje, mogli su ono, i zaključila, a možda i nisu jer uspijevaju iznajmiti apartmane i ovako, s prljavim podovima, stolovima, poderanim komarnicima, očajnim kupaonicama, neočišćenim roštiljima…
No, ipak mislim da bi za brojne priučene iznamljivače trebalo organizirati povremene edukacije, pa bi se podigla kvaliteta usluge smještaja, zadovoljstvo korisnika, usluga bi opravdala cijenu, a Talijani bi ostali svih 14 dana.
