Kada gotovo 500 domaćinstava s područja Varaždinske
županije, na vrhuncu ljeta i uz temperature koje dosežu i do 40
stupnjeva, nema priključak na vodoopskrbni sustav, ali ne stoga
što koriste alternativni izvor pitke vode, već stoga što im je
komunalna tvrtka Varkom ‘zavrnula ventil’ zbog neplaćanja računa,
onda to posljedično postaje daleko širi problem, u čije je
rješavanje nužno uključiti i druge javne službe.
Bilo bi, na primjer, sasvim logično i primjereno da zajedno s
Varkomovim djelatnicima na teren simultano izlaze i djelatnici
službe hitne medicinske pomoći, kako bi od dehidracije onemoćalim
starcima, odraslima i djeci ostavljenima ‘na suhom’ pravovremeno
mogla biti pružena adekvatna zdravstvena pomoć, a bilo bi isto
tako nužno da se u ekspediciji zatvaranja ventila pronađe mjesto
i za ponekog socijalnog radnika, čiji bi zadatak bio trenutno
donijeti odgovarajuća rješenja, jer obitelj koja nije u stanju
osigurati sredstva za pristup pitkoj vodi, zasigurno ne
zadovoljava ni osnovne uvjete za adekvatnu brigu o svojoj djeci.
Solidarnost na djelu
Zaista, kada bismo živjeli u pravom ‘uređenom društvu’, kojem,
tako kažu, težimo, obiteljima koje nisu u stanju platiti račun za
vodu trebalo bi istovremeno uzeti i vodu i djecu. A vjerojatno
protiv njih poduzeti i još neke mjere zbog tako neodgovornog
ponašanja.
Srećom, ne živimo u ‘uređenom društvu’ pa je spomenutih gotovo
500 domaćinstava ostalo ‘samo’ bez vode. Djeca su i dalje na
broju; jest da su znojna i žedna, ali snaći će se nekako ta
deriščad koja razmaženo i istovremeno naivno vjeruje da je pravo
na vodu osnovno ljudsko pravo.
Bit će, utješno je u to vjerovati, s njima zasigurno sve u redu,
jer čašu vodu popit će kod susjeda, a bolji među njima ustupit će
im i vlastitu kupaonu kako bi se otuširali i oprali zube prije
spavanja.
Solidarnost na djelu. Tako se to nekada zvalo.
Ljudske i neljudske osobine
Solidarnost, naravno, ljudska je osobina. Stoga je, čini se ovako
na prvu, iluzorno od komunalne tvrtke Varkom, s obzirom da je
pravna, a ne fizička, stvarna osoba, očekivati bilo kakvu
manifestaciju solidarnosti.
I upravo se takva poruka može iščitati iz očitovanja koje je ta
tvrtka odaslala kao odgovor na upite koje joj je u vezi
spomenutog problema, isključenja brojnih neplatiša iz vodovodne
mreže, proteklog tjedna uputila stranka Živi zid.
Zanimljivo je pritom da to očitovanje potpisuje fizička, stvarna
osoba. Zanimljivo je i to da su zaposlenici te tvrtke fizičke,
stvarne osobe. Posebno je zanimljivo, čak i teško za povjerovati,
da je sam direktor, odnosno predsjednik uprave, odnosno glava
poduzeća, kako god ga nazvali – fizička, stvarna osoba. Ali kad
se sve njih stavi zajedno na jednu hrpu, i tu se hrpu nazove
nekim imenom, u ovome slučaju Varkom, ona gubi svojstva koja su
imali pojedinačni dijelovi te hrpe.
Kolaps sustava
Korporativno djelovanje, opće je poznato, ne poznaje solidarnost.
Jer kad bi korporativna logika bila oblikovana po načelu
solidarnosti, radeći iznimke i odstupanja od zadanih pravila
upisanih u neki dugi niz paragrafa, došlo bi do ‘nereda’, odnosno
– ‘kolapsa sustava’.
Tako kažu i u Varkomu, komunalnoj tvrtki u potpunom vlasništvu
lokalne zajednice, koja, djelujući očigledno daleko ispred svog
vremena, revno prihvaća neumoljivu, hladnu, beskompromisnu
korporativnu logiku. Kao da je privatizacija ove tvrtke i njezino
tržišno pozicioniranje stvar prošlosti i sadašnjosti, a ne neke
bliže ili dalje budućnosti.
Docirajući odgovor Varkoma na upit Živog zida, a naročito cinična
opaska kako je ‘i hrana osnovna ljudska potreba i ukoliko je
želite nabaviti u trgovini ili na tržnici morate istu i platiti’,
pokazuje nam kako se neke buduće privatizacije Varkoma ne
trebamo, zapravo, uopće bojati.
Prijatelji i neprijatelji
Jer on zapravo već sad djeluje po istim načelima po kojima bi bio
ustrojen nakon prelaska u ruke privatnog kapitala. Lani je
ostvario dobit od 1,2 milijuna kuna. Djeluje isključivo po
‘načelu potpunog pokrivanja troškova’, odnosno nema mogućnosti
preraspodjele dohotka putem sredstava iz proračuna, već se
financira isključivo od naknada koju plaćaju krajnji korisnici.
Neplatišama olako uskraćuje pristup vodovodnoj mreži bez
prethodnog utvđivanja razloga koji su doveli do neplaćanja, bez
mogućnosti dogovora oko otplate dugovanja pa čak i bez provođenja
ovršnog postupka.
Od Varkoma se očekivalo da bude posljednje utočište javnog dobra
u nadolazećoj privatizaciji svih preostalih javnih dobara. Od
Varkoma se očekivalo da, metaforički rečeno, bude posljednje
‘poduzeće prijatelj’ među svim ostalim ‘poduzećima
neprijateljima’, koja nužno moraju ili će morati prihvatiti
korporativnu logiku. Štošta se još od Varkoma očekivalo.
No, kako se ono kaže, sjebala su nas očekivanja. Ili, kako se ono
također kaže, kraj takvog prijatelja, neprijatelji nam nisu ni
potrebni.
