– Perice, ljudi su svinje, nemoj nikome otvoriti svoje
srce.
Mnogo je vremena prošlo, sada već punih 45 godina, otkako je
nenadmašni Franjo Majetić tu antologijsku repliku izrekao u
remek-djelu hrvatske kinematografije ‘Tko pjeva zlo ne misli’
Kreše Golika, nastalom prema djelu Vjekoslava Majera.
Nisu, naravno, niti Majer niti Golik niti Majetić sročili tada
ništa posebno novo; nema tu originalnih i dubokih misli, nema tu
ni novih momenata koji su umjetnicima ili filozofima promicali
stoljećima unazad, sve su to opća mjesta praktički cjelokupne
ljudske povijesti i kulture, koja oblik mijenja, ali sadržaj,
čini se, zanemarivo.
Jer ljudi su svinje oduvijek bili i ljudi će svinje zanavijek
ostati. Ništa novo pod kapom nebeskom.
(Uz nužnu napomenu da svinje nikako nisu zaslužile da ih se
koristi kao metaforički naziv za pripadnike ljudske vrste
nakaradnih osobina.)
Talent za njuškanje po tuđim životima
Ono što je u cijeloj priči ipak novo su mogućnosti koje nam se
pružaju, zahvaljujući blagodatima moderne tehnologije, da uđemo,
barem virtualno, u živote i razmišljanja daleko većeg broja
svinja nego što je to ranije bio slučaj.
Kao što je bitaka, ratova i klanja oduvijek bilo, kao što je
oduvijek bilo siromaštva, gladi i umiranja, kao što je
ponižavanja, zlostavljanja i nasilja oduvijek bilo, ali smo o
tome bili znatno manje informirani, tako je i maloumnih svinja s
nevjerojatnim talentom za njuškanjem po tuđim životima i
izricanjem svojih stavova i mišljenja, a zapravo monstruoznih
osuda, bilo oduvijek.
Omiljeni je to sport za mozak životinjske vrste poznate, kažu
upućeni, i pod latinskim nazivom Homo sapiens
sapiens, već nekih 200-tinjak tisuća godina.
Sve je to oduvijek postojalo, ali nikad ih nismo mogli toliko
mnogo susresti u tako kratkom vremenskom razdoblju kao danas u
ovome globalnom selu pogonjenom brojnim komunikacijskim
tehnologijama, a pogotovo platformama kao što su informacijski
servisi i društvene mreže.
Pokazalo se to još jednom proteklih dana tijekom ‘prijenosa
uživo’ jedne obiteljske tragedije koja je postala tema od
najšireg nacionalnog interesa. Svoje pravo lice pokazale su tada
obje vrste svinja; gotovo svi među nama koji stojimo na strani
proizvodnje i prijenosa informacija (ili ‘informacija’) i brojni
među onima koji konzumiraju proizvedeni sadržaj.
Ogolila se do kostiju
A sve je možda moglo biti pa makar i za nijansu drugačije da
jedna osoba iz te priče, koja se prometnula u slamajuću
tragediju, nije otvorila svoje srce! Svima. Objavom onoga što joj
je na duši – na društvenoj mreži.
Ogolivši se tako do kostiju, što su gotovo svi mediji spremno
prenijeli (vodeći se obrnutom logikom: ‘jer ljude to zanima!’),
dočekala ju je, ali i ne samo nju, salva optužujećeg kamenja
bačenog iz cijelog niza pravovjernih ruku, uvijek spremnih za
batinjanje i osudu tuđih postupaka koji na njihove vlastite
živote nemaju baš nikakva utjecaja.
Zaboravilo se tih dana da se ono što se događalo unutar obitelji
koja je doživjela veliku tragediju tiče samo te obitelji i možda
tek stručnih službi koje su im eventualno mogle i trebale biti od
pomoći.
Jedini javni interes i jedino relevantno u cijeloj priči trebalo
je biti pomoći policiji pronaći nestale osobe, kako bi se
spriječila moguća tragedija, i omogućiti da se članovima te
obitelji, našim sugrađanima, pruži bilo koji oblik pomoći, ako se
za time ukaže potreba.
Sve ostalo bilo je suvišno. I u tome je previše nas, sasvim
poslovično svinjski, u potpunosti zakazalo.
Zato se danas cijela obitelj oporavlja ne samo od tragedije koja
ju je zadesila, već i od svega onoga što su joj priredili
prerevni mediji ‘u sinergiji’ sa zlobnom dušebrižničkom
svjetinom.
—
– namćor, tur. namkor, licemjer, podmuklica, nezahvalnik,
nevaljalac; kao pridjev – neizlječiv, naopak, zloćudan,
maligan… (Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi)
Goran Štimec – Dežurni namćor –
14.7.2015.
