Od 24. lipnja do 27. srpnja otvoreno je e-Savjetovanje o Prijedlogu Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera.
U raspravi na internetu mogu sudjelovati svi zainteresirani za tu temu. Učitelji, roditelji, učenici, djedovi, bake, susjedi… Svatko može pročitati prijedlog pravilnika, napisati komentar, predložiti izmjene i dopune, osvrnuti se.
A što će se oko sadašnjeg oblika izricanja pedagoških mjera promijeniti? Vjerojatno ništa.
Kategorija Nestaško
Nitko se ne rađa zločest ili loš. Nitko nema usađen genetski kod za maltretiranje učitelja i suučenika. Ipak, u gotovo svakom razredu nađe se netko, kako se to ufino kaže – nestašan.
Takav ometa nastavu, gnjavi ostale učenike, a poneki su ti nestašni agresivni i vulgarni. Ne prežu ni pred čim, ne boje se nikoga. Nestašna djeca najčešće su tako odgojena kod kuće i imaju podršku roditelja (mala razmažena zlata roditelja koji na prigovore učitelja sliježu ramenima i kažu: “A kaj mu ja mogu?”)
Nestaško na satu
Nestaško na satovima upadicama učitelju u riječ glumi frajera i onemogućuje ostatku razreda da prati nastavni sat. Gađa učitelja bilo čime što mu dođe pod ruku. Mrtav–hladan drži noge na klupi za vrijeme predavanja i ne reagira na opomene.
Preživa žvakaču u maniri krda krava na godišnjem odmoru. Napuhuje balone. I, naravno, čeka da isti što glasnije puknu. Zvonko prdne ako mu se prdi. Šeta po učionici bez pitanja. Likovno se izražava po školskom namještaju. Sam je sebi važan i bitan. Ako i ne nailazi na podršku, divljenje i smijeh suučenika, uživa sam u sebi.
Učitelj ga ne smije izbaciti iz učionice, a ako ga želi odvesti nekome iz stručne službe, mora ići s njim, ali, opet, ne smije ostaviti razred sam.
Kako je još uvijek nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme, Nestaško i dalje sjedi u učionici i maltretira sve oko sebe.
Često se zbog takvih nestaška pobune i roditelji ostalih učenika, onih koji bi rado ostvarivali svoje pravo na obrazovanje, ali uzalud. Učitelji su uglavnom nemoćni, a roditelji nestaška nisu ništa bolji od svog juniora.
Nestaško na odmoru
Pod odmorima Nestaško pipa i štipa djevojčice, razbacuje smeće, dere se po hodnicima, klopi tu i tamo nekoga tek toliko da se zna tko je šef, psuje roditelje učiteljima koji ga zamole da uđe u učionicu i zatvori vrata.
U školskoj blagovaonici Nestaško se igra s hranom, baca ju, gađa druge učenike. Ukoliko je na stolove postavljena zdjelica s jagodama, predviđena za šestoro, Nestaško će zagristi svaku jagodu da joj izravna podnožje i graditi kulu babilonsku od njih.
Upozori li ga dežurni učitelj da to ne radi, Nestaško će mu opsovati roditeljicu, izderati se na učitelja “Kaaaeee??? Kaj sam sad napravil?” i pozvati mobitelom tatu štemera da i on objasni učitelju da ne smije maltretirati njegovo zlatno dijete, koje je, eto, uvijek nešto krivo.
Nestaško izgubljena ovčica
Ponekad Nestaška roditelji pošalju u školu, ali bez navigacije, pa siroče ne uspije naći ustanovu ni nakon par sati traženja.
Učitelji ne smiju pisati neopravdane sate zato što roditelji imaju čvrsto opravdanje zašto mileni nije došao u školu.
Ako roditelj kaže da je mucek doma imao proljev, sigurno je viđen mucekov dvojnik kako u kafiću puši i pije pivo za vrijeme nastave.
Neshvaćeni Nestaško
Nestaška nitko ne smije krivo pogledati, Nestaško mu odmah odvali šamarčinu, spreman se potući uvijek i sa svakim.
A pobuni li se itko oko toga, Nestaško dovede tatu koji odmah ulagaču prigovora odvali, ne jednu već dvije šamarčine, jer prokleti gad laže da nije izazivao njegovog sirotog nevinog sinčića.
Njegovo sunce ne bi nikad prvi nekoga udario.
Pedagoške mjere
Sadašnje pedagoške mjere (a i prijedlog istih) izgledaju otprilike ovako: usporedit ćemo ih s prebrzom vožnjom i kaznama za nju. Dakle, naš Nestaško maltretira učenike i učitelje.
Prvo dobije usmenu opomenu razrednika (to dobije svaki dan, al’ usmena opomena djeluje propuhasto – na jedno uho uđe, na drugo izađe). To bi bilo kao, vozimo prebrzo, zaustavi nas policajac i izrekne usmenu opomenu “Špot špot prebrzo vozite” tako jedno pet puta na dan, pet dana u tjednu.
Nestaško nastavlja s istim ponašanjem, a vozač s prebrzom vožnjom. Nestaško dobije pisanu opomenu razrednika. To je kao da se sad već policajac razljuti pa napiše na papir: “Ne smiješ brzo voziti!”
Sljedeća je mjera je ukor. Usporedimo ga sa simboličnom novčanom kaznom za prebrzu vožnju koju izriče “Vijeće prometne policije”. Strogi ukor je pak nešto veća cifra kazne. Na učenika ne ostavlja psihičke posljedice, ne utječe na promjenu ponašanja, a ionako se briše u sljedećoj školskoj godini, dok kazna za prebrzu vožnju ostaje evidentirana par godina u računalu.
Produženi stručni postupak
Trenutno je aktualan i tzv. Produženi stručni postupak, koji izgleda recimo ovako: ti se tri mjeseca voziš, a tri policajca te prate da vide voziš li prebrzo. A voziš li i dalje prebrzo, onda te mogu preseliti na drugu prometnicu – jer tome sliči pedagoška mjera preseljenja u drugu školu. Ali samo ako roditelji pristanu.
Iz nabrojanih pedagoških mjera je vidljivo da su učitelji zapravo nemoćni.
Za izricanje pedagoške mjere Nestašku Zakon kaže:
“Prije izricanja pedagoške mjere odgojno-obrazovni radnici škole dužni su međusobno se konzultirati, kontaktirati roditelja učenika, a ako je potrebno mogu se konzultirati i sa školskim liječnikom, drugim stručnjakom ili nadležnim centrom za socijalnu skrb radi upoznavanja osobina i mogućnosti učenika te uklanjanja uzroka koji sprečavaju ili otežavaju njihov pravilan razvoj kako bi se ublažili rizični i pojačali zaštitni čimbenici u razvoju učenika” i “Obrazloženje izricanja pedagoške mjere mora biti jasno opisano tako da se točno može utvrditi mjesto, vrijeme i način na koji je došlo do povrede ponašanja i mora sadržati podatke o prethodno poduzetim preventivnim mjerama.”
Pa nakon svega ovoga budi faca i izrekni pedagošku mjeru nekome tko maltretira sve oko sebe. Treba veća procedura i više papira nego traženje građevinske dozvole. Rekao bi Luko Paljetak u svojoj zbirci Miševi i mačke naglavačke: I tako nije bilo ništa.
(Slijedi: Misli svako da je učitelj bit’ lako)
