Volim svoj grad kao, vjerujem, i veliki broj mojih sugrađana. Poznati smo po tome, Varaždin volimo, Varaždin hvalimo. No za Varaždin se ne borimo. Već neko vrijeme ne, očito je to. Zapustili smo svoj grad i krivce tražimo u pojedincima. Krivnju svaljujemo, a ne poduzimamo ništa. Krivi smo svi, a nije kriv nitko.
Prije jedno dvije-tri godine, ne sjećam se točno kada, htio sam nešto poduzeti, nešto vezano uz smeće koje stoji nagomilano na rubu našeg grada. Imao sam ideju. Nisam ništa poduzeo. Ostao sam postrani.
A što uostalom i mogu ja napraviti? Pa tko sam ja uopće? A smeće je očito bilo okidač koji je okinuo našu inerciju. I ostali smo takvi. Trnoružice.
Bude netko drugi
Mislio sam, ma što ja sam mogu napraviti, bolje da se ne miješam u to, već će netko drugi nešto poduzeti. I nije se dogodilo ništa. Još više smeća sad tamo stoji, i dalje. A mi i dalje šutimo. Ne vidimo smeće pa nas se ne tiče. Bude netko drugi. “Nebi se štel mešati”. Treba misliti samo na svoju rit. Bude se već neko izborio za sve nas. Politika je kriva. Gradonačelnik je kriv, pa on je obećao da će to riješiti. Ne, ne, kriv je onaj prije. Mi nismo. Mi ne.
Naravno da smo krivi! Krivi smo jer ne poduzimamo ništa po tom pitanju. Zaboravili smo sve akcije koje su neki naši sugrađani poduzimali. Nismo ih podržali. Držali smo se po strani, većina. No, je li kasno? A da bar neku poruku pošaljemo?
Imam jednu ideju. Ideju koju sam htio realizirati prije nekoliko godina. Ali trebam učiti. Imam ispite. Najbolje da se ne miješam. Bude netko drugi.
Nada umire posljednja
Ma barem je želim predložiti. Ionako neću ništa više naučiti u ovih deset minuta tijekom kojih tipkam ovaj tekst. A možda se nešto promijeni. Nada umire posljednja.
Dakle, ideja je poslati poruku. Poruku nas građana ovog grada kojeg volimo, za grad u kojem živimo, za bolja vremena koja su pred nama. Zato, pozivam sve građanke i građane Varaždina (i šire) da 30. svibnja (ove godine, naravno) pet minuta do podne dođu ispred Gradske vijećnice.
Svi kojima je dosta ove situacije sa smećem neka donesu barem po jedan cvijet (ipak je Varaždin grad cvijeća) i neka taj cvijet polože na stepenice naše Vijećnice. Onako bez polemiziranje, bez paradiranja, samo tužni što smo se do toga doveli, što ništa prije nismo poduzeli. Pokažimo svima da Varaždin to ne zaslužuje!
Poruka ne upire prstom u nikoga, nitko nije kriv i svi smo krivi. Samo idemo to promijeniti. Idemo natjerati medije da prenesu našu poruku. Neka ostatak Hrvatske vidi našu snagu, snagu običnih ljudi.
Izdvojimo pet minuta za svoj grad
Želimo čisti grad kakav zaslužujemo, mislimo na svoje bližnje, na bivše stanovnike našeg grada i one koji će to tek postati, na djecu i na naše stare – mislimo i na sebe!
Jer na zdravlje trebamo misliti sad, a ne kad bude prekasno. Nadam se da nije kasno. Ovo je problem svih nas i idemo ga zajedno riješiti.
Dođite, ljudi, izdvojite pet minuta za svoj grad, za sebe. Vidimo se u subotu 30. svibnja u pet do podne ispred Vijećnice. Ja budem tamo, nadam se – ne sam. Nadam se – s ljudima s kojima imam barem jednu zajedničku stvar, a to je da svoj grad volimo! Ako i budem sam, barem sam nešto probao. Nisam ostao postrani. A sad idem dalje učiti…
Hrvoje Selec
