Računi za odvoz otpada bili su samo okidač. Dva mjeseca kasnije grupa i dalje opstaje zato jer su građani nezadovoljni načinom na koji se općenito upravlja gradom. Štoviše, može se reći da je korijen problema u spoznaji da se gradom ne upravlja, nego da se njime – vlada.
Da nije bilo jedne psovke i jedne opomene pred tužbu, čini se da
bismo ostali uskraćeni za jedan od najznačajnijih varaždinskih
političkih fenomena novijeg datuma.
Namjerno kažem političkih, jer ‘Varaždinsko smeće’ – grupa koju
je građanin Robert Borović osnovao na Facebooku
prije nepuna dva mjeseca, nakon što je zaprimio ‘pismo’ od tvrtke
Čistoća – ponajprije je politička grupa, bez
obzira na negativne konotacije koje ta riječ izaziva kod većine
građana.
Definicija je jednostavna. Djelatnost koja se bavi uređenjem
društvenih pitanja politička je djelatnost. A građani okupljeni u
grupi ‘Varaždinsko smeće’ bave se upravo time.
Pritom se više ni ne bave samo jednim pitanjem. Ono što je
krenulo kao izljev nezadovoljstva visokim računima za odvoz
otpada i cijelim novim sustavom prikupljanja otpada, proširilo se
i na druge teme od građanskog interesa.
Prvo, sasvim logično, na sve teme povezane s vječitim
varaždinskim problemom – balama smeća na ulazu u grad. Nakon toga
na raspravu o povišenju komunalne naknade. Pa na općenitu kritiku
rada gradske vlasti, na svim razinama i po svim pitanjima.
Sasvim je nedvojbeno da se nije dogodilo ono što se u većini
takvih situacija događa. Energija koja je pokrenula grupu nije
splasnula nakon što je južina okrenula na sjever. Nije splasnula
ni nakon što je gradonačelnik Ivan Čehok –
dijelom retorikom, dijelom rješenjima – pokušao ukrotiti
nezadovoljstvo. Nije splasnula ni nakon što su se građani već
‘naviknuli’ na nove račune.
Što se zapravo dogodilo u slučaju ‘Varaždinskog smeća’ može se,
naravno, tumačiti na više načina.
Neki će tako reći da se nije dogodilo ništa. Da je riječ o
neartikuliranom piskaranju po društvenim mrežama pa je zato
potpuno svejedno postoji li grupa ili ne postoji.
Drugi će možda reći da je grupa iznjedrila i neke racionalne i
artikulirane ideje i prijedloge, ali da je, opet, to sasvim
nevažno jer ih nitko neće uzeti u obzir.
Treći će reći da je nužno, da bi sve ovo imalo smisla,
formalizirati političko djelovanje u najmanju ruku pokretanjem
građanske inicijative, možda osnivanjem udruge, jednog dana i
lokalne stranke.
Četvrti će reći da treba izaći na ulice, jer da to je jedini
jezik koji gradska vlast može razumjeti.
Neovisno o tome u kolikoj mjeri takvi stavovi oslikavali
stvarnost, svi oni imaju nešto zajedničko. A to je da polaze od
nezadovoljstva načinom na koji se upravlja gradom. Štoviše, čini
se da je korijen problema u spoznaji, ili barem osjećaju, da se
gradom ne upravlja, nego da se njime – vlada.
Jer, da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, gradonačelnik ne bi
ni pod koju cijenu potpisao odluku kojom velikom dijelu građana
cijena temeljne komunalne usluge u nekim slučajevima raste i više
od 200%, bez istinske, a ne samo formalne, javne rasprave i bez
razmatranja svih mogućnosti.
Da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, gradonačelnik ne bi bježao
od svoje odgovornosti za potpisivanje sporne odluke te od stava
da se građani bune jer su neinformirani došao do stava da je i on
nezadovoljan.
Da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, na odgovornim funkcijama
bile bi zaposlene stručne i odgovorne osobe koje ne bi čekale da
se građani angažiraju i predlože desetine mogućih rješenja
nastalog problema već bi ta rješenja unaprijed, stručno i
odgovorno, izradili i predložili sami.
Zapravo, sasvim jednostavno, da se Varaždinom upravlja, a ne
vlada, ovaj problem ne bi se ni dogodio.
Pitanje cijena komunalnih usluga u Varaždinu samo je posljedica
načina na koji se obnašatelji političkih dužnosti
te voditelji gradskih tvrtki i ustanova ponašaju godinama,
bez obzira na stranku ili političku skupinu kojoj pripadaju.
Najbolji primjer koji ilustrira razmjere jaza između politike i
građana je sasvim svježi prijedlog da se jedan od najaktivnijih i
najartikuliranijih članova grupe, Matija Mikac,
postavi u nadzorni odbor Čistoće kao – predstavnik građana.
Ne negirajući njegove kvalitete, valja jasno reći da ovaki
prijedlozi, koji usred sustava predstavničke demokracije iskazuju
potrebu za paralelnim sustavom zastupanja građana, zapravo govore
ponajprije o tome koliko je društvena situacija postala
kritična.
Loše je kad građani nemaju povjerenja u predstavničku
demokraciju. Takav sustav, ako ne uživa povjerenje građana, uopće
ne opravdava svoje postojanje.
Naravno da građani s punim pravom ne vjeruju. Političke stranke
posve su odnarođene i bave se samima sobom. U njih se danas ne
učlanjuje nitko tko imalo drži do sebe, stranke su postale leglo
jeftinih karijerista i očajnika u potrazi za bilo kakvim poslom.
Ipak, rješenje nikako ne može biti u nekoj paralelnoj
predstavničkoj demokraciji. Rješenje je u istinski transparentnoj
i odgovornoj javnoj upravi, kod koje se u svakome trenutku zna
što i kako radi, te u aktivnom građanstvu, u kojem građani
aktivno prate rad gradske uprave i trenutno reagiraju na pitanja
bitna za lokalnu zajednicu.
Aktivno građanstvo napravilo je svoje prve koračiće upravo
osnivanjem grupe ‘Varaždinsko smeće’. Nikad veći broj
građana Varaždina nije imenom i prezimenom izrazio nezadovoljstvo
načinom na koji se vodi grad, nikad više građana nije pokazalo da
im nije svejedno, predložilo rješenja. Uz sve to, napravljeno je
i ponešto prema osvješćivanju potrebe za sudjelovanjem u javnim
savjetovanjima.
S druge strane, po pitanju transparentnosti potrebno je ipak
učiniti mnogo više. Tehničke pretpostavke postoje, financijske
također, potrebna je tek dobra volja. Dobra volja lokalnih
političkih elita, ako ih se tako može nazvati.
Deklarativno, dobra volja postoji. Transparentnost je jedna od
najčešće izgovaranih riječi u predizbornoj kampanji, u ono doba
kada se masovno proizvode i prodaju obećanja.
No ne treba biti previše naivan u optimističnosti. Jer što po
pitanju transparentnosti možemo očekivati od javne uprave kod
koje, evo samo jednog primjera, donedavno nisu funkcionirale čak
ni e-mail adrese gradskih vijećnika.