Vjeronauk je u rangu svete krave, ili ćeš ga uzdizati u nebesa i hvaliti na sva usta ili ćeš na svaku kritiku istog, dobiti svoju porciju od vjernih branitelja tog svetog i zaštićenog nastavnog predmeta, bez kojeg se nigdje ne možeš zaposliti jer u svim natječajima za posao stoji da su kao uvjet za zaposlenje obavezno 'položeni' sveti sakramenti...
Na kraju godine svi nešto gledaju pa nabrajaju što se u godini
koja odlazi dogodilo, značajno, manje značajno ili beznačajno. Ne
možeš odoljeti trendu sve i da hoćeš pa ću se i ja osvrnuti na
kolumne u protekloj godini.
Nekad i sad
Ovo što sad čitate je sto devedeset i prva kolumna kojoj je
tematika isključivo škola i sve oko nje. Škola i prosvjeta su
neiscrpno vrelo tema, na žalost, u današnje vrijeme, sve više
negativnih nego pozitivnih. Ne protekne tjedan da se nešto ne
dogodi o čemu se u kolumni koja se bavi školom može pisati. Ili
se teme nameću u samoj školi, od strane učenika, ili od kolega i
ravnatelja, ili od roditelja, ili se pak javnost pobrine da se
ima o čemu pisati.
Imamo mi i ministarstvo i razne prosvjetarske grupe koje se
pobrinu da tema nikad ne ‘usfali’.
I dok su prve kolumne, one od prije tri i pol godine, bile
duhovite i pune zanimljivosti iz učeničkog i nastavničkog života,
sve više iz kolumni isijava tuga, jad i čemer. Ni uz najveći
trud, volju i htijenje ne mogu se izdvojiti humoristične teme.
Možda se i dogodi tu i tamo pokoja smiješna sitnica, ali ljudi
kakvi su, odmah i to iskritiziraju kao ‘ruganje’ ili
‘ismijavanje’.
Naslovna fotografija kolumne
Naslovnu fotografiju kolumne ljudi tumače kao ‘gle histeričnu i
živčanu babu’, međutim, fotografija je nastala u jednoj vedroj i
veseloj ‘oluji ideja’ s mojim učenicima, kad smo se svi
zajedno u razredu smijali i smišljali poze koja bi fotografija
najbolje pristajala jednoj kolumni u kojoj učiteljica piše o
‘jadima’ prosvjetarskog posla.
Autori fotografije su moji, sad već bivši učenici, zezali su se
da oni meni ‘vade mast’, a ja se ne ljutim, bar ne jako, pa neka
se to i vidi na fotografiji. Zli jezici koji kritiziraju
fotografiju neće primijetiti da se na fotografiji smijem, a
smijem se jer smo se zaista dobro zabavljali kad smo je stvarali.
Zlim jezicima ostavimo njihovu zlobu, a meni je fotka baš draga.
Podsjeća me na jedan veseli i opušteni dan u razredu. I na veselu
i nasmijanu djecu. Eto, sad svi hejteri znaju kako je
nastala fotka i neka zauvijek zašute.
Što se najviše komentiralo
U kolumni je vjeronauk tabu tema. Nikad ne pišem o vjeronauku, a
imala bih materijala ohoho. Ipak, u jednom sam se tekstu ove
godine samo mrvicu ‘očešala’ o vjeronauk i bila skoro pa
razapeta i pribijena na križ. O vjeronauku se ne piše ako ne
želiš da te proglase: srbočetnikom, antifom,
jugonostalgičarom, srbendom, mrziteljusvegahrvatskoga i sličnim
epitetima.
Upotrijebiš li samo jednom riječ ‘vjeronauk’ u tekstu,
slijedi hrpa komentara, napada, vrijeđanja, pljuvanja. Vjeronauk
je u rangu svete krave, ili ćeš ga uzdizati u nebesa i hvaliti na
sva usta uz izjave kako je neophodan kao nastavni predmet u
školama ili ćeš, na svaku kritiku istog, dobiti svoju porciju od
vjernih branitelja tog svetog i zaštićenog nastavnog predmeta,
bez kojeg se nigdje ne možeš zaposliti jer u svim natječajima za
posao stoji da su kao uvjet za zaposlenje obavezno
‘položeni’ sveti sakramenti.
Da ponovimo: o vjeronauku ne želim pisati. To ostavljam onima s
jačim želudcem i čvršćim živcima.
Hit tema godine
U posljednja dva mjeseca ove tužne godine hit tema je bilo
nasilje učenika nad nastavnicima, reakcije i mučna iskustva
nastavnika te mudra šutnja nadležnog ministarstva koje je
tek nakon prosvjednog skupa više stotina prosvjetara sa svih
strana Hrvatske na glavnom zagrebačkom trgu, donijelo neki
neupotrebljiv i beskoristan pravilnik (ne ubijajte glasnika, ja
samo prenosim opći stav prosvjetara o tom novom
pravilniku).
I to s kim u suradnji, tko je sjedio s nadležnima za stolom?
Pravilnik je sklepan u suradnji s onim sindikatima koji su se
pravili kao da su medvjeda vidjeli, što će reć’ mrtvi, kad
su prosvjetari prosvjedovali.
Dakle, u donošenju pravilnika sudjelovali su oni koji su besramno
izdali prosvjetare, nije bilo ni jednoga “pravog” prosvjetara kod
donošenja istog, a sam pravilnik izgleda kao da sa žličicom vode
idete gasiti šumski požar. Opet hrpe beskorisnih papira i
uzaludnih mjera. Tema za posebnu kolumnu.
Što još nisam dirala ove godine
Nisam prste gurala niti u reformu školstva, u Školu za život. Da
se razumijemo, imam ja svoje mišljenje o tome, ali nemam
neposrednog iskustva. Prepričavati tuđa iskustva ili hvalospjevne
natpise po novinama i portalima nema smisla kod tako velike i
važne teme o kojoj ovisi budućnost hrvatskog školstva.
Mogu, na primjer, napisati da je zgodan podatak da će knjige
za peti razred biti ‘lakše’, propisano ne teže od 5 kg, a sad taj
komplet knjiga teži 4,8 kg.
Mogu napisati da se autori ŠZŽ hvale kako su na polugodištu
dobili četvorku (od moguće ocjene pet) za program od javnosti.
Mogu napisati kako su kupljeni tableti bez kamera pa se ne mogu
očitavati QR kodovi zadataka.
Mogu napisati kako neki roditelji odbijaju da im djeca nanašaju
od škole do kuće i od kuće do škole skupe tablete u torbama jer
se plaše kako će morati nadoknađivati štetu ako se tabletima
nešto dogodi.
Mogu napisati još neku općepoznatu sitnicu, ali ništa konkretno,
jer ovi koji su uključeni u eksperimentalni program šute kao da
su položili zavjet šutnje o ŠZŽ, a osobnih iskustava JOŠ
nemam.
Uglavnom, spremaju se sati i sati usavršavanja za učitelje jer od
jeseni ŠZŽ kreće u svim školama. Eto, dok ćete vi ovo čitati, ja
i još stotine mojih kolega ‘zabavljat’ ćemo se u viritualnim
učionicama, stručno usavršavati i skupljati značke (ne pitajte
kakve značke, nisu one na koje mislite).
Nagrada
Kad me nitko ne želi hvaliti, moram se sama. Naime, ove sam
godine za jednu svoju kolumnu dobila Godišnju nagradu za
novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja udruge
Pragma.
Nagrada se inače provodi uz pokroviteljstvo i potporu Grada
Zagreba i partnerstvo Društva za komunikacijsku i medijsku
kulturu. Puno im hvala, a častiti vas ne mogu jer sam lovu od
nagrade odavno potrošila. Siromašna prosvjeta, što’š.