Problem je sad taj što traju zimski praznici i nema nastave pa se ne može za opijanje i ponašanje djeteta okriviti uvijek dežurnog krivca, školu...
Priča datira s dočeka Nove godine. Naslovi po novinama su, dan
kasnije, vrištali: ‘Pijani maloljetnik (14) razbijao po
dječjoj bolnici: s 4 promila i opijatima u krvi razbio vrata,
prozore, WC, namještaj…’.
Miš mali
Dijete se napilo. Što ćeš, kad je fešta, fešta je. Doveli su
ga u bolnicu na triježnjenje jer je srećica bio mortus pijan. U
jednom trenutku klinac je pomahnitao i počeo razbijati po
bolnici. Dakle, pokušali su dječaka smiriti liječnici, medicinske
sestre, zaštitar. Uzalud. Malac je uspio porazbijati pola
bolnice, a onda su ga preselili na dječju psihijatriju u pratnji
policije. Policije? Od kad je nasilje odgovor na nasilje?
(Jedan od sarkastičnih komentara na internetu – op. a.)
Srce maleno, imao je četiri [brojkom: 4] promila alkohola u krvi
i još je bio pod utjecajem nepoznatih opijata. Savršen koktel za
klinca od četrnaest [brojkom: 14] godina.
Što zna dijete što je 4 promila. Dječačić, miš mali nevini, je
samo slavio dolazak nove godine. U slavlje se uračunava i to da
je u bolnici napravio veću materijalnu štetu, točnije, porazbijao
je vrata, prozore, namještaj, televizor i sanitarni čvor u
prostoriji.
Je li to zapravo bio poziv u pomoć neshvaćenog i nevoljenog
tinejdžera? Jesu li mišeka isprovocirali pitanjima? Zasigurno su
odrasli krivi da je mali podivljao. Pristupili su mu
neprimjereno.
Problem
Problem je sad taj što traju zimski praznici i nema
nastave pa se ne može za opijanje i ponašanje djeteta
okriviti uvijek dežurnog krivca, školu. Jeeer, škola nije
prepoznala učenika u riziku od neprimjerenog ponašanja, razrednik
nije napravo preventivni program i dostavio ga bolnici i
policiji. Jasno da bi škola trebala biti kriva. (Opet jedan od
fantastičnih sarkastičnih komentara s interneta – op. a.)
Sjetimo se samo nedavnih prosvjeda prosvjetara na Jelačićevom
trgu u Zagrebu, kada su tražili sigurnije škole, kada su iznosili
u javnost što sve doživljavaju od takvih i sličnih nabrijanih
pubertetlija.
Na jednom je transparentu pisalo: ‘Danas kredom nas, sutra
nožem vas’. Nije trebalo dugo čekati. Doduše nije bio nož, ali
pobogu, nekolicina odraslih nije uspjela smiriti jedno dijete u
bolnici, a nastavnici svakodnevno hendlaju s dvadestak djece među
kojima nerijetko ima nekoliko ovakvih slatkiša.
Nema u školama zaštitara koji bi priskočili u pomoć, a još manje
ima policije koja bi divljake iz učionica odvezla u dječju
psihijatrijsku bolnicu. Nastavnik sve rješava sam.
Mama i tata
Pretpostavimo da taj četiripromilni dječačić ima roditelje.
Pitanje ‘Gdje su bili roditelji?’ se jednostavno nameće
samo. Stvarno, gdje su bili roditelji kad im se klinac od svega
14 godina uspio unerediti kao već iskusan pijanac? Možda su
oni imali feštu na nekoj drugoj strani, a miša maloga pustili s
društvom.
Ako je mali bio s društvom, opet nailazimo na pitanje kako su
klinci došli do tako impozantne količine alkohola? OK, stvarno
glupa pitanja, danas nije djeci nikakav problem nabaviti ni
alkohol ni cigarete usprkos i unatoč svim mogućim
zabranama.
Bilo kako bilo, trebalo bi roditeljima ispostaviti račun za
sve što je dječak porazbijao plus oderati ih s kaznom zašto su ga
ostavili na milost i nemilost alkoholu. Zapravo, trebalo bi
uvesti novčano kažnjavanje roditelja za sve štete i
neprihvatljiva ponašanja dječice.
Bezobrazan si u školi? Mama i tata će platiti kaznu. Gađaš
učitelja kredom? Mama i tata će platiti kaznu. I tako redom.
Napraviti treba cjenik za sve ‘vragolije’ koje nestašna
dječica po školi rade. Kad bi roditelji platili kaznu za
pijanstvo svojeg dječaka, možda bi drugi put razmislili hoće li
ga ostaviti samog da se u novogodišnjoj noći opija.
Nigdje ne pročitah što na sve to kaže pravobraniteljica za djecu.
Je li reagirala što su policajci siroto dijete vozili na
psihijatriju? Je li reagirala i osudila roditelje? Ili se javlja
samo kad se neki incident dogodi u nekoj školi?
I inače
I inače su djeca sklona konzumaciji alkohola, eksperimentiranju s
cigaretama i drogama. Ne pretjeraju ovako kao ovaj mališan s
početka priče često, ali se redovno može lako vidjeti hrpa
maloljetnika koji negdje u nekom parku ispijaju pive ili im
litrenka žestice kruži od usta do usta.
Kako kupe alkohol? Pa dovoljan je jedan punoljetan frend koji će
uzeti novac od mališana, otići u trgovinu i kupiti djeci što im
treba.
Isto je i s cigaretama. Nerijetko se već petaši vide kako dime
iza škole. Podsjetimo se, petaši imaju 11 – 12 godina. Ukradu
roditeljima cigarete ili se opet preko nekog punoljetnika snađu.
Neš’ ti problema.
Najslađa su dječica kad im u četvrtom razredu na nastavi Prirode
i društva pričaš i dokazuješ o štetnostima alkohola i cigareta, a
oni, pilići nevini, uglas viču: ‘Ja neću nikad piti/pušiti!’.
Aha. Neće. Čim im prvi hormoni prorade, evo njih s cigaretom ili
flašom u rukama. Da pokažu kako su oni ‘veliki’.
Sigurno je i mališan iz priče, ovaj s 4 promila, htio pokazati
kako je on već veliki dečko. Baždaren na alkohol. Pa je pio i pio
i pio. Usput, da se totalno zacementira, usnifao je ili progutao
i neke opijatne stvari. Jer on je ‘big boy’. Može bez mame i tate
čekati Novu godinu. Ludilo.
Epilog?
Što će se dogoditi dječaku, a što njegovim roditeljima? Roditelji
će vjerojatno morati samo platiti štetu koju je dijete počinilo,
a dječaku se neće dogoditi ništa. Bar ne službeno. Možda ga
roditelji kazne.
Ono, uzmu mu mobitel i tablet. Zabrane mu izlaske mjesec dana.
Budući da se incident dogodio van škole i van nastave, škola mu
ne može dati ni opomenu. A nikog drugog nema da mu da neku kaznu.
Pa da mali vidi da se to ne smije raditi. Opijati i razbijati.