'Roditelji pritišću, a profesori popuštaju pod pritiscima jer im se ne da natezati s nabrijanim roditeljima za tu crkavicu od plaće. Osim toga, zašto bi si profesor dopustio maltretiranje, pa da mu pozovu inspekciju, kad je inspekcija uvijek na strani roditelja i učenika. Daš traženu ocjenu i imaš mir.'
Na rezultate ovogodišnje mature čekalo se do polovine srpnja. A
tada su objavljeni nikad gori rezultati mature od kad je ona
uvedena. Čak oko 8 800 učenika strukovnih škola i gimnazija palo
je dva ključna ispita – Hrvatski jezik i Matematiku. U
odnosu na prošlu godinu to je porast za 1.278 učenika s
nedovoljnom ocjenom.
Napomenimo da je za prolaz potrebno svega oko 25
posto riješenosti ispita mature (iz Matematike). Uzevši u
obzir da čak oko 8800 učenika nije položilo maturu koja ima tako
niske kriterije, rezultat je pomalo zabrinjavajući.
Što se dogodilo s maturantima kad nisu bili u stanju
riješiti maturu za prolaz? Jesu li ispitni zadatci bili preteški,
ili netko četiri godine nije učio? Teško da možeš u nekoliko sati
ili dana pred maturu nadoknaditi četiri godine nerada.
Kako je 25 tisuća maturanata uspjelo položiti maturu i još je
većina njih uspjela i upisati željeni fakultet?
Istina, nisu ni rezultati ovih koji su položili maturu baš
sjajni. Naime, samo 396 učenika dobilo je ocjenu odličan iz A
razine Matematike, odnosno njih 372 iz B razine. Nisu neke
impozantne brojke.
Uloga roditelja u priči
I sad dolazimo do osnovnog problema. Ocjene na maturi nisu onakve
kakve su bile ocjene u četiri godine školovanja. Kako to? Zašto
to?
Dolazimo do onoga kako roditelji (ne svi, naravno, većina je
roditelja normalna i razumna, nisu svi helikopter roditelji), oni
nadobudni roditelji, koji još od prvog razreda osnovne škole od
svojeg prosječnog ili ispodprosječnog djeteta uporno žele
napraviti lumena, hodočaste u školu i maltretiraju učitelje,
nastavnike, profesore žicajući ocjene, inzistirajući na višim
ocjenama od zasluženih.
Učitelji, nastavnici, profesori, najčešće pod pritiscima
popuštaju i šakom i kapom dijele tražene, a nezaslužene ocjene,
samo da si skinu naporne roditelje ‘kod kuće je sve znao’ s
vrata.
Ti i takvi roditelji se sad žale na rezultate mature, iako su
njihova dječica maturanti punoljetne osobe. Maltretiraju NCVVO,
koji je objavio da su njihovi djelatnici odgovorili na
27.803 telefonska poziva i još 10.908 upita elektronskom poštom.
Ta brojka doima se prilično velikom kada se zna da je ispitima
pristupilo 34.638 učenika.
Posebno je u cijeloj priči zanimljivo to što je ove godine bilo
jako puno telefonskih reakcija i upita članova obitelji
maturanata – braće, sestara, majki i očeva. Pozivi roditelja
uglavnom su se odnosili na dobivanje informacija o prijavama,
uplatama, odjavama ispita i mjestu pisanja ispita, no bilo je i
nezadovoljstava rezultatima. Najveći broj prigovora odnosio se na
Hrvatski jezik, Matematiku i Biologiju.
Neki roditelji tako misle da i na državnoj maturi mogu nastaviti
s praksom pritiska na profesore kao što su to radili cijelog
vijeka školovanja svojeg djeteta. A pritiskali su čim se njihovom
djetetu nešto nije svidjelo. Ti isti roditelji nisu osamostalili
svoju djecu i pripremili ih za život jer su sve radili umjesto
njih, od pisanja lektira i domaćih zadaća pa nadalje.
(Mala digresija, komentar iz jedne grupe: ‘Neki dan mi je
poznanik, profesor u školi, pričao kako je jedan roditelj
furiozno došao kod ravnatelja da se potuži na profesora iz
matematike jer je na testu promijenio brojeve zadataka koje su
vježbali u školi. Sami zadaci su ostali isti.’ Što reći, a
ne krepati od smijeha. Ili ipak ne?)
Hiperprodukcija odlikaša
Odavno se već zna da je stvorena umjetna hiperprodukcija odlikaša
i petnulaša. Tko ne prođe prvi razred osnovne škole s 5,0 taj je
za poseban oblik školovanja. Kasnije se te petice masovno
poklanjaju ili ih roditelji prijetnjama i ucjenama iznude.
Najjači su oni koji dođu nakon loše ocjene u školu s tvrdnjom
‘kod kuće je sve znao, ja sam ga pitala’. Pa, gospođo, onda ga
sami ispitajte i javite mi koju ocjenu da mu zapišem.
Roditelji pritišću, a profesori popuštaju pod pritiscima jer im
se ne da natezati s nabrijanim roditeljima za tu crkavicu od
plaće. Osim toga, zašto bi si profesor dopustio maltretiranje, pa
da mu pozovu inspekciju, kad je inspekcija uvijek na strani
roditelja i učenika. Daš traženu ocjenu i imaš mir.
Naravno da je to sve na štetu onih savjesnih i marljivih učenika
koji uče i pošteno zarade svaku svoju odličnu ocjenu bez da im
mama ili tata hodočaste u školu.
Ovi koji su tijekom školovanja dobivali iznuđene ocjene sad su
pali maturu i čude se ko pile glisti što im se dogodilo. Pazi
stvarno, kako možeš pasti maturu nakon četiri godine nerada
i poklonjenih ocjena. Mora se mama žaliti.
Mala matura
Sve više se zagovara uvođenje takozvane ‘Male mature’ koja
bi se pisala na kraju osmog razreda osnovne škole. Također se
traži i zaključivanje ocjena na dvije decimale. Tada bi se
vjerojatno smanjila hiperprodukcija silnih petnulaša koji izlaze
iz osnovne škole. Nije isto imaš li 4,50 ili 5,00 iz nekog
nastavnog predmeta.
Mala matura bila bi također neovisni ispit znanja s kojim dijete
odlazi iz osnovne škole. Pa bi se vidjelo tko je učio, a tko
se provlačio s maminim pritiskom kroz osnovnu školu. Istina je i
da bi Mala matura pokazala raskorak između poklonjenih ocjena i
znanja.
Bilo kako bilo
Bilo kako bilo, matura je ispit zrelosti. Dakle, ako si sposoban
za samostalan život, a trebao bi biti s osamnaest godina, trebaš
biti i sposoban na kraju svojeg školovanja uspješno riješiti taj
ispit zrelosti. To što je sve više helikopter roditelja, a sve
manje samostalnih mladih ljudi, e to je već priča za sebe.
Čestitke svim maturantima koji su uspješno položili ispit
zrelosti i upisali željeni fakultet.