Ako se sjetimo slučaja Roberta Borovića i Matije Mikca, na koje je vršen pritisak preko njihovih poslodavaca, ako se sjetimo gradonačelnikova fizičkog nasrtaja na Marijana Dominka, pa svemu tome dodamo i recentni 'slučaj Mladenović', onda je jasno da trenutačna vladajuća garnitura smatra kako su prijetnje, ucjene i fizičko nasilje najzahvalniji alati u provođenju politike i borbi protiv neistomišljenika.
U priopćenju koje je poslao na adrese urednika lokalnih
varaždinskih medija, gradski vijećnik Denis
Mladenović tvrdi da mu je postavljen ultimatum da do 30.
srpnja u podne svoj mandat stavi na raspolaganje Nezavisnoj listi
Ivana Čehoka, s koje je, znamo, i izabran u
Gradsko vijeće na lokalnim izborima prije dvije
godine.
Nositelj liste i budući gradonačelnik Čehok tada je gajio veliko
povjerenje prema svim kandidatima uvjeravajući javnost da takve
liste nema nigdje u Hrvatskoj. U to smo se, usput rečeno, zaista
uvjerili naknadno.
Oduševljenje nije krio ni sam Mladenović govoreći kako maksimalno
vjeruje timu GLAS-a i da mu je želja da se
građani fokusiraju na kvalitetu programa.
Što je u međuvremenu pošlo po zlu?
Nevolje u raju počele su potkraj svibnja ove godine, na već
opjevanoj 19. sjednici Gradskog vijeća, nakon što je Mladenović,
suprotno očekivanjima, glasao da se s dnevnog reda skine sporna
točka o nagodbi Grada s tvrtkom T&H Invest,
vezano uz sporove koji su proizašli iz Ugovora o kupoprodaji i
zamjeni nekretnina iz svibnja 2009., što se na koncu, zbog
nedostatka kvoruma, ipak nije dogodilo.
‘To se tako ne radi, to nije pristojno prema nama, to nije
korektno. Sigurno je da će Klub vijećnika poduzeti određene
korake i da u ovakvom obliku on ne može s nama nastaviti raditi’,
kazao je tada, još vruće glave, gradonačelnik Čehok.
Na koje je točno ‘određene korake’ mislio, mi to ne znamo.
Međutim, indikativno je da Mladenović sada tvrdi, ne navodeći,
doduše, imena ni adrese, da mu je u posljednje vrijeme, u više
navrata, rečeno da se makne iz Vijeća i politike, jer će u
protivnom biti ‘sameljen’.
Ako su njegove tvrdnje točne, onda ne bi trebao biti neki
naročiti problem detektirati iz kojeg smjera prijetnje dolaze.
Nije mu valjda, pobogu, prijetio Evo Morales.
Prijetio mu je netko tko je blizak onome kome se zamjerio. A
zamjerio se Velikom meštru.
Ne bi se, naravno, šteli mešati u ‘bračne nesuglasice’
dojučerašnjih partnera, ali ako su Mladenovićeve tvrdnje točne –
a njima će se, sva je prilika, ubuduće baviti neki drugi ljudi
koji za to primaju plaću – onda dolazimo do problema koji se tiče
svih građana ovog grada.
To je, naime, jasan pokazatelj kako ova gradska vlast i ljudi
bliski njoj zamišljaju upravljanje ovim gradom.
Ako se sjetimo slučaja Roberta Borovića i
Matije Mikca na koje je vršen pritisak preko
njihovih poslodavaca, ako se sjetimo gradonačelnikova fizičkog
nasrtaja na Marijana Dominka, pa svemu tome
dodamo i recentni ‘slučaj Mladenović’, onda je
jasno da trenutačna vladajuća garnitura smatra kako su prijetnje,
ucjene i fizičko nasilje najzahvalniji alati u provođenju
politike i borbi protiv neistomišljenika.
Lagat ćemo ako kažemo da smo iznenađeni.
‘Potrebno nam je zajedništvo i homogenost, želimo pokazati da smo
drugačiji od dosadašnjeg modela upravljanja Gradom’,
blagoglagoljao je aktualni gradonačelnik na predstavljanju svoje
liste prije lokalnih izbora.
Nije im, bogami, trebalo dugo da pokažu.