A zašto se rečeni junak uopće otpravio na Bleiburg? Kako je pojasnio njegov odvjetnik na suđenju, zato što je, pazite sad ovo, htio izaći iz 'monotonog života'. Sve vrijeme vi ste, eto, mislili da je Bleiburg mjesto pijeteta na kojem se komemoriraju žrtve, a kad tamo ustaški Gardaland. Staro i mlado, razdragano i raspjevano. Od osuđenih dilera kokaina do viničkih ljubitelja metilnog alkohola.
Stranačka mlađ
Zaista, nije trebalo dugo. Vladini informatičari jedva da su
stigli ažurirati službene stranice s imenima novih ministara
prije nego što je Nacional objavio priču o tome
kako je novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip
Aladrović, još dok je bio ravnatelj Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, koristio usluge
Franje Varge, prvoosumnjičenog u poznatoj
aferi SMS, ne bi li otkrio tko su ljudi iz
Zavoda koji su ga prijavili USKOK-u zbog ‘dosad
neviđenog stupnja kriminala u HZMO-u’. Zauzvrat, kažu, Aladrović
se trebao pobrinuti oko Vargine mirovine.
Dva dana nakon toga Telegram je objavio kako je
mladi ravnatelj Aladrović, inače sin nekadašnjeg
požeško-slavonskog župana Marijana Aladrovića,
mijenjao Statut HZMO-a s isključivom namjerom da u njemu
zapošljava prijatelje.
Kako tek sad urnebesno zvuči odgovor Gordana
Jandrokovića na pitanje novinarke Nove TV jesu li u
HDZ-u dobro provjerili nove ministre, da poslije
ne bi bilo ‘nismo znali’.
Predsjednik Sabora tada je rekao: ‘Vrlo temeljito smo razgovarali
s njima, učinili ono što smatramo da je potrebno kako bismo bili
što je više moguće sigurni da nema nikakvih repova. Ovo je jedna
nova generacija političara, stručnih i ambicioznih, i vjerujem da
neće biti situacija kao što smo imali u zadnjem razdoblju.’
O Njonjo, dobri moj Njonjo, kao da čujemo slavnu
Terezu. Vjerovati je (s)lijepo, ali stvarnost je
nešto sasvim drugo.
Nitko ozbiljan, jasno, nije očekivao da će novi ministar rada, u
godinu dana mandata koliko mu je preostalo, napraviti nešto
spomena vrijedno. Nešto pametno i korisno. On je tu tek toliko da
bude.
Mladi je ministar reprezentativan primjer stranačke mlađi koja
prvih desetak godina radnog iskustva prespava u strogo
kontroliranim uvjetima, pod budnim okom političkih mentora,
najčešće raspoređena na savjetničkim i direktorskim pozicijama u
kojekakvim županijskim razvojnim agencijama izmišljenim upravo u
tu svrhu, da bi onda, negdje oko trideset i pete godine života,
jednako neiživljena i krmeljava, preselila u kakvu ministarsku
fotelju kakve disfunkcionalne Vlade.
Teško je reći je li veći problem u bolesno ambicioznim i bahatim
partijskim omladincima ili u onima koji takve oktroiraju u
izvršnu vlast.
Crni Marko
Iz dobro obaviještenih izvora bliskih vladajućoj partiji
doznajemo da nekadašnji predsjednik Tomislav
Karamarko planira veliki povratak na političku scenu.
Narednih dana, kažu, trebao bi istaknuti svoju kandidaturu za
predsjednika stranke. Unutarstranački izbori najavljeni su za
svibanj iduće godine.
Mediji zasad barataju s nekoliko imena koja bi se trebala
suprotstaviti aktualnom predsjedniku Plenkoviću. To su rečeni
Karamarko, Miro Kovač, Domagoj Ivan
Milošević, Davor Ivo Stier,
Tomislav Tolušić i Milijan
Brkić.
Koristimo ovu priliku da javno, bez fige u džepu, izrazimo
oduševljenje i potporu Karamarkovim ambicijama. U slučaju
pobjede, antipatičan i tragično netalentiran za politiku kakav
već jest, zasigurno bi HDZ-u nanio nemalu i teško popravljivu
štetu. A to je, složit ćete se, uvijek dobra vijest.
Za Rivu spremni
Nekad, u zlatno doba Ive Sanadera, HDZ-ovi su
emisari Thompsonu nosili vreće para samo da ne
nastupa u predizbornoj kampanji. Danas je obratno. Danas neće
žaliti para samo da Marko zapjeva.
U HDZ-u su, izgleda, procijenili da bi koncert predsjedničkog
kandidata Miroslava Škore u
Trilju, večer uoči obljetnice ‘Oluje’, mogao
biti potencijalno opasan za Kolindu
Grabar-Kitarović i njene ambicije da produži
predsjednički mandat još pet godina.
Stoga je gradonačelnik Splita Andro Krstulović
Opara, kojeg je KGK još na početku mandata angažirala
kao jednog od savjetnika, morao zagrabiti duboko u gradski budžet
ne bi li nagovorio Thompsona da u isto vrijeme kad i Škoro u
Trilju održi koncert na splitskoj Rivi.
Za dom spremni pjevač iz Čavoglava silno se onda
bio uvrijedio kada su ga novinari pitali koliki će honorar dobiti
za ovu malu uslugu. Stara je to škola. Kada su
Antuna Vrdoljaka svojedobno
pitali koliko je love dobio od HRT-a za snimanje
‘Generala‘, omatorjeli je redatelj zagrmio da se
nešto takvo u pristojnim zemljama ne pita.
Teško je reći da nije bio u pravu, samo što je zaboravio
spomenuti zašto se ne pita. A ne pita se samo zato što se u
pristojnim zemljama unaprijed vrlo transparentno zna kamo odlazi
svaka lipa poreznih obveznika.
U laži su velike oči
Pravi je pičvajz nastao ovih dana na Hvaru,
nakon što su lokalni stanovnici novinarima dojavili kako je
Mirjana Dragičević Soldo,
slavna vidjelica Gospe iz Međugorja, na svoju
ruku dala zabetonirati i popločiti nemali dio javne plaže ispred
svoje vile u uvali Blace.
‘Kakva kuća? Koja plaža?’, čudila se onda vidjelica u razgovoru
sa sedmom silom. Zatim se dogodilo čudo, ništa manje od onoga u
Međugorju prije trideset i osam godina. Kuća za koju cijenjena
gospođa Soldo nije znala da postoji ukazala se u zemljišnim
knjigama, uredno upisana, u njenom vlasništvu, odmah poviše
devastirane obale.
‘Nikad čula’, kazala je onda Gospina službenica. Vjerujemo. Hoće
to tako u životu, oni koji fantastično vide, u pravilu nešto
slabije čuju.
Ustaški Gardaland
Iz Austrije stiže vijest da je Zemaljski sud u
Klagenfurtu četrdesetosmogodišnjeg hrvatskog
državljanina iz Vinice, uhićenog sredinom
svibnja na Bleiburgu, osudio na osamnaest
mjeseci zatvora.
Zašto? Zato što je ovaj pozdravio tamošnju policajku nacističkim
pozdravom. Zašto je to učinio? Kako je sam objasnio, zato što je
bio pijan pa se želio malo našaliti.
Ovo zvuči sve bolje. Austrijska policija, mrka i zajebana, šalu
međutim nije shvatila. Usput rečeno, šaljivdžiji su izmjerena tri
promila alkohola u krvi.
A zašto se rečeni junak uopće otpravio na Bleiburg? Kako je
pojasnio njegov odvjetnik na suđenju, zato što je, pazite sad
ovo, htio izaći iz ‘monotonog života’.
Ovo sad već zvuči nevjerojatno. Dok čita izvještaj iz sudnice,
čovjeku zapravo nije skroz jasno je li učmali Viničanin, zasićen
tamošnjim spleenom, naumio završiti na Bleiburgu ili na
Zrću.
Sve vrijeme vi ste, eto, mislili da je Bleiburg mjesto pijeteta
na kojem se komemoriraju žrtve, a kad tamo ustaški
Gardaland. Staro i mlado, razdragano i
raspjevano. Od osuđenih dilera kokaina do viničkih ljubitelja
metilnog alkohola. Što bi se reklo, prava ‘bujica’ vrtoglave
zabave.
Post Scriptum
Cijela ova gungula s neodgovornim tipom što se pijan odlučio
šegačiti pred austrijskom policijom zorno pokazuje nekoliko
stvari.
Prvo, pokazuje kakva se zapravo ekipa svakog proljeća okuplja na
Lojbaškom polju.
Drugo, pokazuje kako se prema takvima odnosi država nešto
uređenija i ozbiljnija od Hrvatske. Pretpostavljamo da će iduće
godine sredinom svibnja, gore u Koruškoj, malo kome biti do šale
i zabave.
I treće, pokazuje kako bi se i Hrvatska, vrlo lako i bezbolno,
mogla obračunati s otrovnim povijesnim revizionizmom, samo kada
bi joj do toga stvarno stalo.