Budući da je neslavno 'propao' na festivalu u Puli, sugeriramo uvrštavanje 'Generala' u program nadolazećeg Trash Film Festivala.
Dan pobjede
O proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti teško je
napisati nešto dostojanstveno budući da je središnja svečanost u
Kninu i ove godine bila miljama daleko od bilo kakvog
dostojanstva.
Umjesto toga, dobili smo red patetike, red bijesa, red sumanutih
političkih istupa, retoričkih besmislica i red nezaobilaznog
ustaškog orgijanja.
Umjesto svečanosti kakva se u pristojnim zemljama očekuje na
obilježavanju jednog od najvažnijih datuma u novijoj nacionalnoj
povijesti, tako barem kažu, okupljanje u Kninu u pravilu se iz
godine u godinu pretvara u jeftini politički kurveraj.
Dvadeset i četiri godine nakon rata, Hrvatska djeluje kao da će
rat početi sutra. Dvadeset i četiri godine nakon rata, Hrvati su
posvađani sa svojim susjedima, sami sa sobom i sa zdravim
razumom.
Ako se složimo oko toga da je ‘Oluja’ bila legitimna ratna
pobjeda, onda danas više ne bi trebalo biti sporno ni to da je
završila moralnim posrnućem.
Taj moralni debakl svake nam godine početkom kolovoza pokaže
svoje novo lice.
Nije u mecima sve
Kako valjda i priliči, jedna od glavnih zvijezda kninske proslave
bila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Njen je nastup u najmanju ruku bio toliko neuobičajen da se
kuloari već danima zabavljaju pričom o mogućem predsjedničinu
pijanstvu.
Mi joj čašicu viška sasvim sigurno nećemo zamjeriti, između
ostalog i zato što bi nas to nepotrebno odvuklo od merituma
stvari. Dovoljno dugo, naime, pratimo njeno političko djelovanje
i znamo da joj, ako su blamaže i skandalozno ponašanje u pitanju,
alkohol nije potreban.
Upamtit ćemo onaj grop u grlu, onu suzu u oku, kada je govoreći o
obrani voljene domovine priznala s kakvim se demonima grižnje
savjesti morala boriti.
‘Najradije bih bila uhvatila pušku i otišla na bojište, ali
shvaćala sam da nije stvar samo u mecima i u suočavanju s onima
koji su ispred vas.’
Zvuči nevjerojatno, ali isto to, da nije dakle sve u izravnom
suočavanju s neprijateljem, shvatio je tada i veliki domoljub
Miroslav Škoro, njen današnji protukandidat na
predsjedničkim izborima. Pa se umjesto mecima za Hrvatsku odlučio
boriti pjesmom. I to sa sigurne udaljenosti. Iz Amerike.
Suvremeni fašizam
Ako ste uopće sumnjali u to, kninsku su svečanost i ove godine
svojim defileom i urlanjem ‘Za dom spremni’ uveličali i
pripadnici IX. bojne HOS-a ‘Rafael vitez Boban’, predvođeni
notornim Markom Skejom, kojem se fašističke
ideje ne roje samo u glavi, nego se vrlo jasno manifestiraju i u
imidžu.
‘Za dom spremni’ je stari hrvatski pozdrav, otprilike kao
‘Hvaljen Isus i Marija’ u crkvi, poučio je Skejo okupljene
novinare, a ovaj put klicao se za poginule i za ‘našu Nezavisnu
Državu Hrvatsku’.
Ne treba posebno naglašavati da su se pred Skejinim salutiranjem
manje-više svi pravili gluhi. Prvenstveno tu mislimo na one koji
gluhi nipošto ne bi smjeli biti, a to se političari i
policija.
Od radikala su, znamo, vrlo često gori oni koji normaliziraju
stvari. Poput, primjerice, ministra pravosuđa Dražena
Bošnjakovića koji je rekao da ustaški pozdrav nije prihvatljiv,
ali ga se ipak ne može osuditi.
Znate već napamet tu priču, stvari nisu crno-bijele, treba ih
gledati u kontekstu, motivacija, kohezija i tako dalje i tome
slično. Ustaški pozdrav međutim oduvijek pripada samo jednom
kontekstu, a to je kontekst primordijalnog zla. Takav je bio
’41., a takav je i danas.
Nakon što smo trideset godina sustavno relativizirali karakter
NDH, nakon što smo uspješno minirali sve mostove s nasljeđem
socijalizma i porušili tri hiljade spomenika iz NOB-a, nakon što
smo zanijekali većinu jasenovačkih žrtava i odslušali bezbroj
misa za Poglavnika, danas svjedočimo kako na temeljima ustaštva
iz četrdesetih godina prošlog vijeka niče jedan novi fašizam,
neoustaštvo koje je isto tako utemeljeno na mržnji i koje, kako
reče Dejan Jović, jednakim žarom napada
drugačije, manjine i pojedince, koji se ne uklapaju u zadane
ekstremističke narative.
‘I otrovna biljka koja iznova niče mora narasti prije no što
rasprostre svoj otrov. Mi smo tek na početku suvremenog fašizma
koji ne treba uspoređivati s krajem fašizma iz dvadesetog
stoljeća, već s njegovim početkom’ (Rob Riemen).
General
Kad smo se već dohvatili teme i spomenuli glavne zvijezde,
vrijedi zabilježiti i to da je ovogodišnja proslava protekla bez
jednog važnog gosta.
Ante Gotovina, umirovljeni general i jedan od
najvažnijih aktera ‘Oluje’, ove je godine odlučio zaobići Knin.
Bit će da čovjek vodi računa o svom zdravlju.
U medijima ga je ovih dana ionako bilo sasvim dovoljno. Barem
posredno. Naime, u kina je napokon stigao Vrdoljakov
‘General’, inspiriran likom i djelom pakoštanskog
legionara.
Ne sjećamo se kada smo zadnji put gledali nešto slično. Punokrvni
spektakl svakog će filmoljupca prikovati za stolac. Nakon gotovo
svake scene gledatelj se pita što ga još čeka do kraja.
Budući da je neslavno ‘propao’ na festivalu u Puli, sugeriramo
uvrštavanje u program nadolazećeg varaždinskog Trash Film
Festivala.
Riječ je o filmu koji bi trebali pogledati svi. Osim možda samog
Gotovine. Ako ga nije dotukao metak u Čadu ni sud u Haagu, ovaj
film sigurno hoće.