Izostaje se najviše kad treba pisati ispit ili kad je najavljeno usmeno ispitivanje. Učenik ne nauči i onda je lakše roditelju napisati da je imao proljev nego da zlato dobije lošu ocjenu.
Ispričnice roditelja
U zadnje se vrijeme priča kako bi se trebao ograničiti broj
roditeljskih isprika učenika ako oni izostanu s nastave. Za sada,
već tri godine, po zakonu roditelj može neograničeno puta
ispričati dijete do tri dana uzastopno.
Prema tom zakonu dijete može svaki tjedan od pet nastavnih dana
tri ostati kod kuće uz roditeljski blagoslov i ispriku. Prema
podatcima Ministarstva znanosti, u prošloj školskoj godini
učenici su nakupili više od 30 milijuna izostanaka.
Nastavnicima su roditeljske ispričnice postale sinonim za
još veći gubitak autoriteta: u određenim slučajevima pouzdano
znaju da dijete nije bolesno, nego svjesno izostaje iz drugog
razloga, koji roditelj potom opravdava. (izvor: jutarnji.hr)
Kakve sve roditelji ispričnice pišu trebalo bi knjigu izdati.
Trebalo bi opisati i formulacije i izgled tih ispričnica. Neke
samo što nisu napisane i na toalet papiru. Istrgnu
roditelji komadićak papira od nekud pa polupismeno napišu
nekoliko riječi. A moraš im uvažiti.
Izgled i pismenost
Prema tim se ispričnicama vidi koliko su pojedini roditelji
zaista nepismeni ili polupismeni, a papir na kojem je napisana
‘ispričnica’ odražava poštovanje ili nepoštovanje prema učitelju.
Ukoliko se roditelj potrudi da na pristojnom papiru i pravopisno
pravilno napiše ispričnicu znači da cijeni učitelja i da mu je
stalo, da je dijete zaista s debelim razlogom ostalo kod kuće.
No, ukoliko dobijete polupismeni uradak na papiriću istrgnutom iz
nekog jeftinog blokića ili na četvrtini papira istrgnutog iz
djetetove bilježnice, znači da vas roditelj nimalo ne poštuje i
da je samoinicijativno i polurazložno ostavio dijete doma.
Bajne formulacije
A što sve piše na tim ispričnicama roditelja? Na primjer: ‘Morao
je ići s nama skupljati žir za svinje’. Ili: ‘Bili smo u
svatovima pa smo došli kasno kući i nije se već dva dana uspio
naspavati.’. Ili: ‘Nije mi dobro izgledao.’. Ili: nakon povratka
učenika sa školske ekskurzije, roditelji javljaju da će učenik
izostati s nastave do kraja tjedna kako bi se odmorio od izleta.
I vrh: ‘Probudio se ujutro i bio je nekako nervozan.’. Moglo bi
se nabrajati na tisuće kojekakvih formulacija ispričnica
roditelja.
Ne moraju ni sve ispričnice biti pisane. Ima nastavnika koji
neoprezno daju svoj broj mobitela ili telefona roditeljima pa
onda majka zove učiteljicu u večernjim satima kako bi joj
objasnila da dijete nije dovela na nastavu jer je jutros padala
kiša. Ili roditelj redovno zove nedjeljom u 14.30 kako bi nešto
pitao ili opravdao dijete da nije došlo u školu jer ga je
‘boljela tibica’. Bilo je i slučajeva kad je nakon
trodnevnog izostanka učenika majka javila razrednici jedan razlog
izostanka, za dva dana je stigla očeva ispričnica s drugim
razlogom izostanka. U pitanju su dvije vrste viroze jer se
roditelji očito nisu uspjeli sinkronizirati.
Naravno da postoje i opravdani razlozi zbog kojih djeca ostaju
kod kuće i ne idu u školu, kao što su razne viroze zbog kojih se
ne ide liječniku. Međutim, davši mogućnost roditeljima da sami,
neograničeno puta opravdavaju izostanke svoje djece oni su to
počeli debelo iskorištavati tako da je u prošloj školskoj godini
zabilježen zabrinjavajući broj izostanaka. Zanimljivo je da su
većinom svi opravdani.
Kad se izostaje?
Izostaje se najviše kad treba pisati ispit ili kad je najavljeno
usmeno ispitivanje. Učenik ne nauči i onda je lakše roditelju
napisati da je imao proljev nego da zlato dobije lošu ocjenu.
Tako se događa da oni jadničci koji nemaju nadobudne roditelje
vise na svim satovima i tu i tamo poberu i lošu ocjenu, a ovi
drugi, s hrpom roditeljskih ispričnica, se pojave samo kad nauče
i na kraju imaju pet nula.
Liječnici i ispričnice
Liječnici se bune protiv ograničavanja roditeljskog ispričavanja
izostanaka jer će im to onda napuniti ordinacije, jer će
roditelji s djecom dolaziti za svaku glavobolju ili proljev po
ispričnicu. U redu. Ne žele dodatno administrativno opterećenje.
Imaju pravo. I znaju se izboriti za sebe. Svaka im čast. Znaju
kamo bi dovelo to da im roditelji s djecom dolaze u ordinacije s
već gotovim dijagnozama. Osim toga, zna se da se za virozu s
visokom temperaturom ne ide liječniku da se ne zarazi pola
čekaonice.
Što napraviti?
A kako bi se nastavnici mogli osigurati protiv lažnih ispričnica?
Trebalo bi ostaviti onda da roditelji ispričavaju i opravdavaju
sve i svašta, ali regulirati da ukoliko se s nekog nastavnog
predmeta izostane više od 30 posto sati da se polaže predmetni
ispit.
Također, ako dijete izostane s pisane provjere najavljene u
vremeniku ne treba mu omogućavati niti naknadno pisanje niti
usmeno odgovaranje sadržaja koji su bili ispitivani. Ostane li
učenik neocijenjen, jednostavno ga se uputi na polaganje
predmetnog ispita. Možda bi se tako stalo na kraj silnom
roditeljskom opravdavanju svega i svačega.
Prema sadašnjem zakonu učenik kihne pa ostane doma liječiti se
tri dana. Opravdao roditelj. Na papiriću iz blokića.
Ima li lijeka lažnim ispričnicama?
Može li se apelirati na svijest i razum roditelja da ne
opravdavaju silne izostanke svoje djece iz škole? Velikom broju
roditelja škola nije toliko bitna, bitne su im samo ocjene koje
njihovi mališani nose kući. Pa ako dijete piše ispit i boji se da
nije spremno za taj ispit, roditelj koji želi same petice napisat
će mu neku ispričnicu i ostaviti ga kod kuće. Da djetešce
ne dobije manju ocjenu od odličan.
Nisu učenici krivi što masovno izostaju. Krivi su oni koji im
svaki izostanak opravdavaju. Pa neka se svatko tko je ikada
napisao lažnu ispričnicu zapita je li time učinio uslugu svom
djetetu i kakvu mu je poruku poslao? Laži, varaj, budi
neodgovoran i nemaran. Ili?