'Školski je knjižničar vrlo važna osoba u radu škole, ne samo za učenike već i za nastavnike, a školska je knjižnica mjesto oko kojeg bi se veliki dio nastavnog procesa, poglavito onog u nižim razredima osnovne škole, trebao vrtjeti.'
Ne znam kako mi je promaklo da u skoro pet godina postojanja
kolumne koja se bavi jedino i isključivo školom i školstvom te
svime vezanim uz prosvjetu još nikad nisam pisala o važnom
segmentu svake škole, a to su školske knjižnice.
U školskim knjižnicama rade ‘stručni
suradnici’ – knjižničari. Zašto sam ovo ‘stručni
suradnici’ stavila pod navodnike? Pa zato što i knjižničari
ravnopravno i aktivno sudjeluju u procesu odgoja i obrazovanja
učenika i nekako mi ne stoji da ih nazivamo samo
suradnicima.
OK, nisu svi knjižničari u svim školama jednaki i ne rade
jednako. Niti svi imaju iste uvjete. Često su školske knjižnice
zapostavljene od strane nadležnih, a baš su one mjesto gdje
učenici samostalno uče i istražuju. Postoje odlično opremljene
školske knjižnice, ali postoje i one kojih bi se svak’ normalan
postidio.
No za stanje školskih knjižnica nisu odgovorni knjižničari, a ni
škole, već osnivač. Nađe se tako školskih knjižnica koje se
sastoje od samo jedne prostorije u koju je utrpano nekoliko
tisuća knjiga, bez čitaonice i popratnih sadržaja. A školska je
knjižnica vrlo važno mjesto u školi. U nekim je školama školska
knjižnica i centar raznih događanja. Osnivači bi si zaista
trebali dati truda i imati volje i omogućiti svim školama da
imaju knjižnice kakve dolikuju suvremenom društvu.
Što sve školski knjižničari rade?
Netko bi mogao misliti da je posao školskog knjižničara da samo
sjedi u knjižnici i izdaje učenicima knjige. Ono, debela
hladovina od posla. Ni najmanje nije tako.
Knjižničar, naravno, brine o knjižnom fondu školske knjižnice.
Nabavlja i obnavlja lektrine naslove i ostalu dječju literaturu
kako bi učenici imali što veći izbor naslova za čitanje.
Knjižničar vodi distribuciju učeničkih časopisa.
Knjižničar nabavlja stručnu literaturu za nastavnike.
Knjižničar nabavlja i vodi brigu o sadržajima za medijsku kulturu
učenika svih razreda.
Kratko rečeno – knjižničar mora imati uvid u sve kurikulume
Hrvatskog jezika od prvog do osmog razreda u osnovnoj školi kako
bi znao koji su predviđeni lektirni naslovi i medijski sadržaji.
I onda time opskrbljuje školsku knjižnicu.
Knjižničari često uređuju i vode školske listove. Neki uređuju i
školske web stranice. Neki knjižničari su pak zaduženi za
organizaciju priredaba u školi. Knjižničari održavaju satove
lektire s učenicima. Knjižničari održavaju satove medijske
kulture s učenicima. Dobro, znam i knjižničare koji odrade samo
satove koji su im u opisu posla, ali znam i knjižničare koji rade
i više od svega što sam do sada navela.
Knjižničari sudjeluju i u raznim projektima. S učenicima,
naravno. Knjižničari tijesno surađuju s učiteljicama, pogotovo
učiteljicama razredne nastave.
Knjižničari se bave i digitalnim alatima i informatikom.
Uglavnom, sigurno sam nešto zaboravila napisati što knjižničari u
školskim knjižnicama rade.
Učenici i školska knjižnica
Školske su knjižnice važno mjesto za učenike. Osim što u njima
posuđuju knjige, osim što od knjižničara dobivaju poticaje i
preporuke za čitanje i lektirnih i nelektirnih naslova, učenici u
školskim knjižnicama mogu čitati časopise, mogu pisati zadaće u
čitaonicama ili prostorima koje knjižnice imaju, mogu provoditi
vrijeme čekajući nastavu.
Učenici u školskim knjižnicama mogu raditi zadatke iz svojih
projekata, mogu raditi istraživanja bilo na internetu ili
koristeći se referentnom zbirkom (Referentna zbirka sadrži opće i
specijalne enciklopedije, rječnike, biografski leksikon,
bibliografije i priručnike. – op. a.). Sve to mogu raditi
ako knjižnica ima uvjete za to, naravno. Stoga bi zaista bilo
važno da se u svakoj školi omogući prostor i infrastruktura za
puni pogon knjižnice.
Neke školske knjižnice imaju i grupe Malih knjižničara koje
pomažu u knjižnici. Slažu knjige na njihova mjesta na policama,
popravljaju oštećene knjige, pomažu knjižničaru. Neprocjenjivo za
razvijanje ljubavi prema knjigama i čitanju.
Čitanje i uloga školske knjižnice
Čitanje je jako važno. Ne samo zbog bogaćenja leksika i
razvijanja mašte, empatije i ostalih dobrobiti koje možemo
izvući iz čitanja. Prema jednom istraživanju, Hrvati sramotno
malo čitaju. Prema tom istraživanju čak 52% naših sugrađana nije
pročitalo niti jednu knjigu u posljednjih godinu dana. Stoga je
uloga školskih knjižnica i knjižničara koji u njima rade
neprocjenjiva. Kako bi se formirao aktivni čitatelj, potrebno je
razvijati ljubav prema knjizi i naviku čitanja od malih
nogu.
Nekim učenicima je školska knjižnica možda prvo mjesto gdje se
susreću sa slikovnicama i knjigama. Čitajući razvijaju svoju
vještinu čitanja, što će im uveliko olakšati daljnje školovanje.
Čitanje je jako važno ne samo u predmetu Hrvatskog jezika, već i
u ostalim nastavnim predmetima. Kako će učenici rješavati ispite
znanja ako slabo čitaju i ne razumiju pročitano?
Školski knjižničar je taj koji prvašiće uputi u rad i ulogu
školske knjižnice, pomaže im pri odabiru slikovnica, a u kasnijem
školovanju i pri odabiru druge literature. Radom školske
knjižnice i školskog knjižničara koji se trudi približiti
učenicima svijet knjige, lakše se i brže dolazi do čitalačkih
navika.
I za kraj…
Nadam se da je iz svega napisanog, a sigurno nešto nisam navela a
bitno je, evidentno da je uloga školskog knjižničara sve samo ne
‘suradnička’. Školski je knjižničar vrlo važna osoba u radu
škole, ne samo za učenike već i za nastavnike, a školska je
knjižnica mjesto oko kojeg bi se veliki dio nastavnog procesa,
poglavito onog u nižim razredima osnovne škole, trebao vrtjeti.
Još kad bi oni koji raspoređuju novac i financiraju bili toga
svjesni…