'Nije jasno jel' roditeljima toliko muka biti i raditi sa svojom vlastitom djecom ili su zaista toliko neinformirani da misle da je cijela ova strka oko virusa igrarija.'
Nakon Uskrsa nastavila se Nastava na daljinu. Neke škole imale su
radnu subotu zbog nadoknade štrajka. U petom se tjednu opet
svašta izdogađalo. Već pet godina u ovoj kolumni ponavljam kako u
prosvjeti nikad nije dosadno, uvijek se nešto događa.
Ankete
MZO je na svojem Loomenu, platformi na kojoj bi se prosvjetari
kao trebali online usvršavati i skupljati značke, provelo anketu
u kojoj se navodno 4000 prosvjetara izjasnilo da su zadovoljni i
s MZOS i s potporom kuju ministarstvo daje u ovim, za sve
neobičnim, trenutcima.
Međutim, realnost je malo drugačija. U anonimnoj anketi,
provedenoj u tri velike nastavničke grupe, koja je trajala tjedan
dana, dvije tisuće nastavnika se izjasnilo da nije zadovoljno
potporom koju MZO daje.
Pa je tako 775 nastavnika izjavilo da su im edukacije u sklopu
projekta Škole za život djelomično pomogle u provedbi nastave na
daljinu, dok je 1105 nastavnika reklo da im te edukacije nisu
pomogle. Samo se je 112 nastavnika izjasnilo da su im edukacije
pomogle.
S druge strane, gospođa ministrica za medije kaže da sada
probleme u nastavi na daljinu imaju oni koji se nisu redovito
educirali na već spomenutom Loomenu. Treba li uopće tu izjavu
komentirati?
I dok na Loomenu zaista nema neke potpore niti je bio od baš neke
koristi sa svojim edukacijama, na Facebooku postoji hrpa korisnih
nastavničkih grupa u kojima nastavnici razmjenjuju materijale i
uče jedni od drugih. Grupe na Facebooku nije organiziralo
Ministarstvo, niti se za edukacije na društvenoj mreži dobivaju
značke.
Također, u anketi su se kolege izjasnili da najviše koriste svoje
materijale u Nnd, ali i materijale izdavačkih kuća i kolega. Ni
tu MZO nije baš sjajno prošlo u anketi. MZO je u taj anketi
dobilo ocjenu dovoljan za podršku i organizaciju Nnd.
U anketi je bio ponuđen i prostor za napomene. Jedna od napomena
glasi: ‘Oprostite što pišem, ali mišljenja sam da su svi
zaboravili na međimurske škole u kojoj je velik broj učenika
romske nacionalnosti. Njihova informatička pismenost je
minimalna, dobiven bon za Internet potroše kroz dan dva na stvari
koje definitivno nisu edukativni sadržaji. Kontaktirati roditelje
je izazov, telefon dijeli nekoliko obitelji. Povratna informacija
često izostaje. Učitelji plivaju kako znaju… O kakvim IKT
alatima s njima da govorim?????’.
Dalje: ‘Moje dijete ima tablet Škole za život. Ne koristi se
njime jer je nekvalitetan i s puno ograničenja. Na ovo nas
Ministarstvo apsolutno nije pripremilo niti imamo kvalitetnu
podršku. Snalazim se sama po učiteljskim grupama. Veću podršku od
Ministarstva daju izdavačke kuće (posebno Školska knjiga).
Najviše sam naučila u Facebook grupi Webučionica i od kolegice
Sandre Vuk.’
Nema podrške za MZO: ‘Nemamo nikakvu podršku od MZO, samo naputke
i zahtjeve koji su neusklađeni i stvaraju zbrku i revolt.’,
‘Prepušteni smo sami sebi….snađi se kako znaš!!!’, ‘Umjesto
beskorisnih sati na dosadnim predavanjima Škole za život moglo se
nas stare babe naučiti kako koristiti neki digitalni alat. Loomen
ne radim jer sam odmah na početku shvatila da mi vrijeđa zdrav
razum.’ i ‘Ministarstvo nema nikakvu viziju o tome što je
bit cijele priče, a ministrica nikakvu realnu sliku. Podrška
nastavnicima je nepostojeća, a o obrani struke i pružanja prave
slike u javnosti o količini posla koju obavljamo da ne govorim.
Ministrica bi promptno trebala dati otkaz zbog nedoraslosti
situaciji u kojoj se nalazimo. Bez vizije i prave ideje.’
I tako dalje i tako dalje, na internetu su objavljeni rezultati
ankete pa koga zanima može pročitati sve
komentare.
Video lekcije i sati nastavnog programa
Dakle. Gospođa ministrica je za medije izjavila kako je ‘MZO
izradilo 1200 video lekcija.’ Pa baš i nije. Ono. Malo se
kitimo tuđim perjem. Spomenute video lekcije izradili su
nastavnici sami na poziv Ministarstva. Besplatno. Ni lipe nitko
nije ni za jednu video lekciju dobio, a nije nitko niti dao
autorska prava kako bi se moglo izjavljivati da je MZO
‘izradilo’ lekcije. MZO je samo na svoje stranice postavilo
predložak za PowerPoint prezentaciju na kojem onda nastavnici
izrađuju i snimaju te video lekcije. Besplatno, ponavljam.
Besplatno.
I o tim video lekcijama može se pročitati na stranici
Nastavnici organizirano. Što se tiče televizijskog
programa, zaista je bolje da ga ne seciram. Dovoljno će biti samo
napomenuti kako ti sadržaji ni najmanje ne zadovoljavaju
strukturu nastavnog sata, kako sat vremena programa nikako ne
može zamijeniti četiri – pet sati uživo. O tome da se
sadržaji većinom ne poklapaju sa sadržajima koje kolege rade ni
nećemo. O TV programu dosta.
Kritike sa svih strana
Da se resorno Ministarstvo nije najbolje snašlo u cijeloj ovoj
situaciji govore brojne kritike ne samo prosvjetara već i
roditelja. I učenika. Onih starijih učenika koji razmišljaju
svojom glavom. Pišu ministrici i nastavnici i roditelji i
maturanti.
Neki imaju hrabrosti pa se potpišu, a oni koji se boje posljedica
ipak odluče ostati anonimni. Na stranicama
sindikata Preporod tako je osvanulo jedno vrlo kritičko pismo
upućeno resornoj ministrici. Vrijedi ga pročitati. (Klik na
potcrtanu riječ u tekstu i već ste u zemlji čuda – op. a.)
A roditelji?
Roditelji su se u svojoj FB grupi masovno izjasnili da bi poslali
djecu u školu usprkos opasnosti od zaraze. Nije jasno jel’
roditeljima toliko muka biti i raditi sa svojom
vlastitom djecom ili su zaista toliko neinformirani da misle
da je cijela ova strka oko virusa igrarija.
I već pet tjedana se ne prestaju žaliti na učitelje. Pa tako po
učiteljima opet svi lupaju: ministarstvo, roditelji, javnost.
Zagovara se skidanje učiteljske plaće, jer, eto – kod kuće
su i ne rade ništa, roditelji rade njihov posao. Radili
prosvjetari kao sada od jutra do mraka ili štrajkali – dođe
im na isto: mrze ih! Koji su to kompleksi u širokim narodnim
masama je zaista nejasno, što su prosvjetari krivi samo nebo zna,
ali ostaje činjenica da ih nitko ne voli.
Zanimljivo je da je najviše negativnih kritika upućenih
učiteljima od strane onih polupismenih i nepismenih, koji su i
sami vjerojatno imali problema u školi pa mrze i školu i
učitelje. Bilo bi dobro da takvi zaista ne pomažu svojoj djeci
jer će se djeca vratiti u škole polupismena.
Podrška
No, ipak ima i pokoja svijetla točkica u cijeloj priči. Izdavačke
kuće. Ne sve. Neke. Ovo nije reklamna kolumna, ali mora se
jednostavno spomenuti briga Školske knjige za svoje učitelje,
njihovi su promotori na kućni prag dostavili svim učiteljima
udžbeničke komplete za sljedeću školsku godinu. Alfa će poslati
poštom. Jedino se Profil ne javlja. A niti druge, manje izdavačke
kuće. Pa kako kaže ona stara: ‘koga nema, bez njega se
može’.