Jednom, kada sve ovo prođe, ljudi će na epidemiju i smrt gledati svisoka. Bit će to smiraj nakon oluje kao u onoj Mihalićevoj pjesmi. Nikome tada neće priznati da su i oni zatvarali prozore i zazirali od drugih.
Maska
U ovećem trgovačkom centru kupujem kruh i mlijeko za dijete te
votku i nekoliko boca vina za sebe. U izvanrednim situacijama kao
što je ova, kada je čovjek osuđen uglavnom na gabarite svoje
kuhinje i dnevnog boravka, događaju se zanimljive stvari: rok
trajanja vina u kućnom baru prolazi brže nego rok mlijeka u
plastičnoj boci. Danas sam slučajno zaboravio masku koju inače
redovito imam kod sebe. I sâm sam se zbog toga osjećao loše.
Primijetio sam nekoliko žena srednje dobi, naoružanih maskama i
rukavicama, koje su me ošinule istim onim pogledom kakvim su u
Wylerovu filmu gledali leproznu majku Jude Ben-Hura.
Distanca
U predgovoru ‘Dekameronu’ Giovanni Boccaccio govori kako je kao
mladić dugo i teško patio od ljubavnih jada. Onda je s vremenom,
kada su ga te muke polako napustile, odlučio praviti zajebanciju
od ljubavnih priča. To je radost distance. Kada nevolju što nam
se učinila poput planine velikom možemo pogledati nekim drugim
očima. Jednom, kada sve ovo prođe, ljudi će na epidemiju i smrt
gledati svisoka. Bit će to smiraj nakon oluje kao u onoj
Mihalićevoj pjesmi. Nikome tada neće priznati da su i oni
zatvarali prozore i zazirali od drugih. Nerijetko će biti da se
negdje u sebi zasrame svog današnjeg straha.