'Dijete će u školi biti zbrinuto, na čuvanju, od 8 ujutro do 11. Koji to roditelj ima takvo radno vrijeme da mu je to dovoljno čuvanja djeteta? Produženi boravak se u većini škola neće odvijati. Prema tome, otvaranje škola da bi u njima boravilo par učenika tri - tri i pol sata je zaista bespotrebno.'
Tjedan dana su roditelji učenika prvih do četvrtih razreda imali
vremena odlučiti se hoće li svoje dijete poslati u ponedjeljak
11. svibnja u školu ili ne. Upute koje su dobili i strogi
kriteriji koje dijete mora zadovoljavati da bi prešlo prag škole
na čuvanje od par sati samo rijetki ispunjavaju.
Ovo nije čuvanje, ovo je nastava
Da. Od ponedjeljka se škole otvaraju za čuvanje djece. Jer kako
drugačije nazvati boravak u školi mješovite grupe skrpane od
četvero – petero učenika iz različitih razreda? Nastavom? Ma
je. Baš. U isto vrijeme kad će biti objavljena ova kolumna, bit
će objavljen i broj učenika koji su se vratili u školske klupe
(Autorica ovog teksta s nestrpljenjem cupka i čeka čuti te važne
i impozantne brojke, jer prema neslužbenim izjavama kolega širom
Lijepe naše, vratit će se možda najviše 5 % učenika. Ukupno. U
cijeloj državi.).
Grupe učenika se po školama krpaju od doslovce par učenika,
njihov broj koji će u ponedjeljak doći u školu bez problema se
prebroji na prste jedne, eventualno dvije ruke. I što da
učiteljica radi, kad im svima izmjeri temperaturu i dezinficira
ih, s, primjerice, troje učenika iz dva različita prva
razredna odjela i k njima dodanog jednog trećašića? Ta učiteljica
bi trebala dobiti dodatak za rad u kombiniranom odjelu. Kao i svi
drugi koji će raditi u skrpanim, frankenštajnskim grupama.
OK. Doći će djeca na čuvanje. Kao, time se olakšava roditeljima
koji rade. Ali, prvo, netko treba dovesti dijete u školu i zatim
ga odvesti. Taj netko ne smije biti starija osoba. Mora stalno
jedna te ista osoba voditi dijete u školu i iz nje. Tko će, ako
roditelj radi? Drugo, dijete će u školi biti zbrinuto, na
čuvanju, od 8 ujutro do 11. Koji to roditelj ima takvo radno
vrijeme da mu je to dovoljno čuvanja djeteta? Produženi boravak
se u većini škola neće odvijati. Prema tome, otvaranje škola da
bi u njima boravilo par učenika tri – tri i pol sata je
zaista bespotrebno.
Kako uopće nekome može pasti na pamet izjaviti u javnost i medije
da će se u školama odvijati neka suvisla nastava? Zar je i ONO na
HRT3 nastava? Ono više spada u obrazovno – zabavni
program.
Kako ikome može pasti na pamet da će učiteljica, koja inače ima
dvadeset učenika, s dvoje njih koji dođu u školu održavati
nekakva ozbiljna predavanja i nastavu kakvu bi inače radila sa
cijelim razredom? I još popodne pripremati i slati materijale za
onih 18 koji nisu bili u školi. A nisu bili u školi zato što ne
zadovoljavaju postavljene uvjete. Osim toga, i da svi
zadovoljavaju uvjete, u razredu ne smije biti više od 9 učenika.
Zapetljano, jel’ da?
Uzalud sa svih strana viču da je ovo krnje otvaranje škola
glupost, ili neka idu svi ili nitko, ako je rat, rat je za sve. I
učitelji bi se radije vratili u škole, lakše je raditi live nego
online (makar u onoj roditeljskoj grupi na FB roditelji
komentiraju kako ne razumiju što sad učitelji rade jer oni
– roditelji – rade s djecom, kao da im materijali i zadatci
padaju s neba).
Inače razjedinjeni prosvjetarski sindikati u pogledu vraćanja
djece u škole su jedinstveni. Pa je jedan sindikat pokrenuo
peticiju da se odgodi povratak djece u škole, a drugi jasno i
glasno, suvislo kritizira tu odluku i objašnjava zašto ona nije
dobra. Ali sve te akcije, svi ti komentari, sve te izjave, kao da
se viču u zid, u prazno. Struku (opet) nitko ne sluša.
Matura i igre oko nje
Maturantima ne bih voljela biti u koži. Nikako. Prvo, oni
predivni, ludi dani Norijada ove će se godine preskočiti. Ma što
mi odrasli mislili o Norijadama, svi smo svoju Norijadu imali.
Ova će generacija maturanata ostati zakinuta za jedan lijep
period života kojeg se svi sa sjetom sjećamo kasnije.
No, o Norijadi ne ovisi budućnost sadašnjih maturanata, ali o
maturi ovisi. Prvo se nije znalo hoće li ili neće biti mature. Pa
se nije znao datum. Pa se neće pisati sadržaji iz drugog
polugodišta četvrtog razreda. Pa su izbacili iz mature velikane
hrvatske književnosti: Krležu, Ujevića, Cesarića… Pa je rečeno da
će se pisati samo glavni predmeti. Pa je drugi dan rečeno da će
se ipak pisati i izborni predmeti. Zadnja je informacija da su
napokon određeni datumi održavanja mature. Za sad. I tako se s
maturantima i njihovim živcima poigravaju. Svaki dan neka ova
odluka koja pobija onu odluku od jučer, a koja možda ne vrijedi
do sutra.
Kao, organizacija pisanja mature, tog velikog ispita znanja, je
piece of cake. Pa kako ćemo – lako ćemo. Profesori već
čekaju u niskom startu i štrepću od nestrpljenja. Da njih po
dvoje čuva po devet maturanata. I tako to. Ne vrijedi puno pisati
o državnoj maturi. Ono što je objavljeno jučer, tko zna hoće li
vrijediti sutra.
Džaba ste krečili
U ovoj školskoj godini prosvjetari iza sebe imaju i najveći
štrajk u novijoj povijesti. Jest da je izgubljeno svega 16
nastavnih radnih dana, ali štrajk je, što cirkularno što
frontalno, trajao 36 dana. Više – manje, prosvjetari su
dobili sve što su tražili. E sad bi im to što im još trebaju
dati, izboreno štrajkom, uzeli. Kao budite solidarni. I dok pomoć
države dobivaju bogataši tipa Modnog Mačka, Ive Todorić i
Severine, prosvjetarima bi se trebalo uzeti. Ne, nije Alan Ford,
Hrvatska je. Što reći nego: džaba ste krečili.
Izbor udžbenika
Posljednjih desetak dana izdavači su slali ogledne primjerke
udžbenika za sljedeću školsku godinu na kućne adrese učitelja.
No, dobro, nisu svi slali svima. Jedna se izdavačka kuća drži k’o
‘nafurena frajla’ zbog nepohvalnih komentara, a i skloni su
blokirati ljude kad im ukažu na greške u udžbenicima.
Nebitni su. Uglavnom, učitelji trebaju odlučiti po kojim će
udžbenicima sljedeće školske godine raditi. U situaciji s
koronakrizom, pokazalo se da je uz udžbenike možda još i važnija
podrška koju pojedina izdavačka kuća pruža svojim korisnicima.
Ovo nije epepe kolumna, zaista ne želim reklamirati, ali ne mogu,
a ne izdvojiti Školsku knjigu kao vrhunski primjer podrške, ne
samo svojim korisnicima, već i učiteljima koji ove školske godine
ne rade po njihovim udžbenicima. U ime svih kojima su pomogli –
Hvala.
A što se tiče udžbenika, lani je država kupila udžbenike za
osnovnoškolce. Gradovi i općine kupili su nešto dodatnog
materijala, a tek manji dio opreme financirali su roditelji.
Još nije do kraja jasno moraju li se ti udžbenici vratiti, jesu
li oni vlasništvo škola ili roditelja. Ako se moraju vratiti, a
ova karantena potraje i učenici se ne vrate u škole, kako će se
ti udžbenici vraćati? Ono, uzevši u obzir da knjiga koju se vrati
u knjižnicu mora stajati u ‘karanteni’ ne znam koliko dana /
sati. Sad zamislite taj silan broj udžbenika, koje učitelj kao
treba prelistati i pregledati. Komu? Čemu?
Također, ne zna se što će s nabavkom udžbenika biti ove godine.
Tko će to ove godine platiti? Hoće li biti novaca za besplatne
udžbenike? Nitko nema vremena o tome razmišljati, a roditeljima
bi jako dobro došao podatak hoće li morati sami iskeširati parsto
kuna za udžbenike ili ne, tako da počnu na vrijeme
štedjeti.
Kao što već sto puta napisah – u prosvjeti nikad nije
dosadno. A 11. svibnja 2015. objavljena je prva kolumna Sve
pet. Sretan mi peti rođendan.