'Još uvijek nema pohvale za učitelje, nema priznanja njihovom radu, još uvijek se javno i glasno ističe da je razredna nastava radila isključivo preko Škole na Trećem, Đurđe, Sanjuške i HRT3. E pa nije! Nije. Ovakva poniženja i degradaciju učitelji razredne nastave još nikada nisu doživljavali.'
Nakon deset tjedana Nastave na daljinu, donesena je odluka da se
učenici razredne nastave vrate u škole. HZJZ je u svojim
preporukama poručio da su škole sigurne za djelatnike i učenike
od 1. do 4. razreda osnovne škole. Za ostale učenike škole nisu
sigurne. Kao ni za predmetne nastavnike i profesore. Pa će oni
završiti nastavnu godinu online.
Malo je nejasno kako je zamišljeno da je za kolege iz stranog
jezika sigurno raditi u razrednoj nastavi, a nije za rad u
predmetnoj nastavi pa će oni trčati s nastave uživo s malima
slagati i slati materijale ovima iz viših razreda viritualno.
I kolege iz Vjeronauka. I Glazbene kulture. No dobro. Preporuke
su ionako slagali oni koji nemaju blagog pojma kako škola diše i
kako izgleda rad u školi. Ne možemo zamjerati neznanje.
Kako će izgledati povratak
U preporukama piše: u učionicama može biti 15 do 20 djece, a ako
ih ima više u razredu, može ih biti i više. Djeca moraju biti
međusobno udaljena metar i pol. Kako to izvesti u malim
učionicama – nije objašnjeno u preporukama. Dakle, neće biti
udaljeni metar i pol. Točka.
Roditelji su također dužni djetetu prije odlaska u školu
izmjeriti temperaturu i imati posebnu bilježnicu u koju će
upisivati vrijednosti, a koju dijete treba donijeti u školu i
dati na uvid učitelju.
U školu ulaze po grupama i dezinficiraju se prije ulaska u
učionicu. Vremenski dakle prvi sat s konkretnim sadržajima neće
početi prije 8,20 jer treba pregledati sve te temperaturne
bilježnice (hoće li učitelji dobiti rukavice ili što?) i paziti
da svi učenici dezinficiraju obuću. I preobuju se na sigurnoj
udaljenosti jedan od drugoga. Opet – teško izvedivo. Al’ ‘ajd’.
Rekosmo već da su preporuke slagali oni koji s realom u školama
veze nemaju.
Zatim. Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture ne smije se
održavati u školskoj dvorani niti s rekvizitima koje zajednički
koriste svi učenici. Ono, ako nemaš svoju loptu koja pripada samo
2. b, ne možeš ništa raditi sa zajedničkom loptom. Jer ju je
dirao Jura iz 3.c. Preporučeno je da se nastava TZK smanji.
I da se odvija na školskom dvorištu. Odu li na dvorište na TZK
pod, recimo, trećim satom i moraju se vratiti na četvrti sat,
opet slijedi procedura dezinficiranja i preobuvanja na sigurnoj
udaljenosti. Osim toga, što da djeca prema tim preporukama rade
na TZK? Kao prvo, moraju raditi nastavu odjeveni (jer se nemaju
gdje presvući), što se kosi s higijenskim standardima predmeta.
Dalje, ne smiju trčati, ne smiju se približavati jedan drugome.
Budući da ne žele cijeli sat raditi opće pripremne vježbe ni
jogu, učiteljice su počele međusobno dijeliti na društvenim
mrežama upute za igre koje osiguravaju socijalnu
distancu.
To je još jedan pokazatelj koliko su učiteljice fleksibilne i
inovativne i da nisu ovih deset tjedana ovisile o Đurđi i Školi
na Trećem.
U preporukama piše da će i dopunska nastava biti u smanjenom
opsegu (čitaj: neće je biti). Pa je tako ubijeno u pojam
očekivanje roditelja da će djeci koja imaju poteškoće biti nešto
stručno i dodatno objašnjeno na satovima dopunske nastave u
školi. Prc. Nema. (Kao da su znanje i nastava osnovni razlog
vraćanja malih u škole. Aha. Je.)
U školama većinom neće biti odmora ni klasičnih nastavnih satova.
Pa tako i priča: ‘želi se družiti s prijateljima iz
razreda’ baš i ne drži vodu. Sjedit će svatko sam u klupi,
udaljen metar i pol od frenda, neće se moći gomilati i igrati pod
odmorima (a zna se da se pogotovo prvašići u igri plaze jedan po
drugome kao male buhe), a neće moći ni zagrliti učiteljicu.
Na užinu će učenici ići u manjim grupama i u smjenama pa neće
biti ni klasičnog velikog odmora. Neki će pak morati jesti u
učionicama, što također ne zadovoljava inače visoke higijenske
standarde. No, bitno je da se djeca vrate u školu.
Što se same nastave tiče, u nekim školama nastavna godina
završava 19. lipnja, u nekima 26. lipnja. Ostalo je još četiri /
pet tjedana nastave. Samo netko neupućen može izvaliti da se
učenici vraćaju u školu zato što ‘moraju naučiti čitati i
pisati’ jer su to učenici odavno naučili, nije svijet deset
tjedana stao uz HRT3 i Đurđu. Učitelji razredne nastave odradili
su pošteno i savjesno svoj dio posla. Bez Đurđe.
Zadnji tjedni na kraju nastavne godine uvijek su predviđeni za
ponavljanje i ispitivanje nastavnih sadržaja. Možda je nekome
ostalo još par nastavnih jedinica i ishoda za obraditi, no to je
zanemariv broj. Ali! Ispitivanja i provjeravanja znanja ne bi
smjelo biti!
Da sažmemo: u ovih zadnjih četiri – pet tjedana nastave nema
bitnijih sadržaja za obradu, a provjeravati se ne smije.
Jako važan nastavni predmet TZK sveden je na međusobno gledanje i
mahanje nožnim prstima. Ah, da. Preporuka je i da se ne pjeva u
zatvorenim prostorima pa tako će se i sat Glazbene kulture svesti
na slušanje i crtanje, eventualno sviranje ako imate s čim. Ili
će svi pjevati na dvorištu, bez matrice.
Pitanje se nakon svega samo nameće: zašto se učenici razredne
nastave onda vraćaju u škole? Odgovorite si na pitanje
sami.
Mogu? Trebaju? Moraju?
Od objave da su škole sigurne za učenike od 1. do 4. razreda
osnovne škole pa sljedećih nekoliko dana nije bilo jasno trebaju
li roditelji poslati djecu u škole ili ne.
Prvo je objavljeno da svi roditelji ‘mogu’ poslati djecu u
škole. Nakon upita zbunjenih učitelja i još zbunjenijih
roditelja, objašnjeno je da roditelji ‘trebaju’ poslati
djecu u školu. Kad su pitanja i dalje pljuštala, znači li to da
moraju ili ipak ne moraju poslati djecu odgovoreno je da ipak
‘moraju’ poslati djecu jer ‘djeca moraju ići u školu’, ali
da ne moraju ako imaju subjektivne ili objektivne razloge. Jasno
da jasnije ne može biti.
Mogu. Trebaju. Moraju. Ali ne moraju. Ako imaju subjektivne ili
objektivne razloge.
Ne razumijem ni ja, a ni mnogi drugi: je li tako teško reći ‘da,
otvaramo škole za razrednu nastavu i morate poslati djecu u
školu’? Prema Ustavu RH osnovna škola je obvezna za svu djecu do
15 godina.
Ima li kraja ponižavanju učitelja razredne
nastave?
I nakon deset tjedana Nastave na daljinu, nakon brojnih nastalih
razrednih web stranica, nakon bezbrojnih samoedukacija učiteljica
i učitelja razredne nastave koji su radili skoro kao benzinska
stanica 24 / 7 i snimali lekcije, bili dostupni svojim učenicima
na sve moguće načine, još uvijek nema pohvale za učitelje, nema
priznanja njihovom radu, još uvijek se javno i glasno ističe da
je razredna nastava radila isključivo preko Škole na Trećem,
Đurđe, Sanjuške i HRT3. E pa nije! Nije. Ovakva poniženja i
degradaciju učitelji razredne nastave još nikada nisu
doživljavali. No, i tome će doći kraj.