Dakle, jednostavnim rječnikom napisano i najpojednostavljenije moguće napisano: prema novoj uredbi Vlade učenik jednostavno ne može pasti razred. Nema šanse. I ako ne nauči čitati i pisati u prvom osnovne, ne smije ponavljati razred.'
Ono kad si toliko bez teksta da ne znaš od čega i s čim započeti
tekst. Naravno da je uzrok tome opet naše vrlo ministarstvo
magije i Dolores Umbridge (tko je čitao Harry Pottera znat će,
tko nije neka trči u knjižnicu) na odlasku. Nepovratnom. Nadamo
se. Svi.
Naime, iz kuhinje Vlade i MZO je prošlog tjedna izbačena nova
nebuloza kojom se ponizilo ne samo prosvjetare već i sve one
marljive, krasne, savjesne učenike i njihove roditelje.
Lakše je postati saborski zastupnik nego pasti
razred
Teško je suvislo sročiti i opisati novi ‘biser’ naše Dolores
i Vlade. Dakle, jednostavnim rječnikom napisano i
najpojednostavljenije moguće napisano: prema novoj uredbi Vlade
učenik jednostavno ne može pasti razred. Nema šanse. I ako ne
nauči čitati i pisati u prvom osnovne, ne smije ponavljati
razred. I ako ima na kraju nastavne godine zaključene tri
nedovoljne ocjene, ne smije pasti razred. Jer s četiri nedovoljne
ocjene ide na popravke.
Mala digresija: lani se je u medijima digla dreka da je stotinjak
učenika prvih razreda osnovne škole ponavljalo prvi razred.
Naravno da nigdje nije spomenuta statistika socijalne strukture
tih ponavljača, već se samo plasirao podatak u javnost kako bi se
imalo dovoljno pljuvačke za pljuvanje na zle učitelje. O tome je
bilo riječi u ovoj kolumni.
Svježa uredba Vlade kaže da u razrednoj nastavi nema ponavljanja
razreda, bez obzira je li učenik svladao i usvojio nastavne
sadržaje i ishode ili nije. Jednostavno, ne smije pasti razred. I
onaj koji nije ništa cijele godine radio i onaj koji se trudio,
ali mu sposobnosti ne dozvoljavaju za više, imat će jednaku
dvojku. No, pustimo sad razrednu nastavu po strani, tamo su
ionako ocjene od 4 do 5. Svaka manja ocjena od vrlo dobar od
prvog do četvrtog osnovne nailazi na osudu šire javnosti i
povlači pitanje gdje su stručne službe koje ne prepoznaju problem
u učenju (jer trojka je sramota eeeiii).
Predmetna nastava i srednje škole imaju više nedovoljno
ocjenjenih učenika. Do ove su godine s dvije nedovoljne ocjene
imali šansu ispraviti ih u ljetnom i jesenskom roku. E sad to
mogu i s četiri nedovoljne ocjene. I imaju tri roka. Pa se ti
usudi nakon dopunske nastave (kakolisevećsadzove, nekad smo to
zvali produžna nastava) i tri roka za ispravljanje ocjena dati
nekome nedovoljan ili ga rušiti godinu. Ne da Vlada.
Tko su učenici s nedovoljnim ocjenama?
Suprotno mišljenju da su to oni kojima ‘ne ide’ škola, koji
su smanjenih intelektualnih sposobnosti ili imaju neke teškoće,
ne bi baš bilo tako. Učenicima koji imaju neku poteškoću
nastavnici i profesori izlaze u susret i prilagođavaju im
programe. Ali. Ima učenika koji prstom ne mrdnu cijele nastavne
godine. Koji se ne potrude predati ni jednu zadaću, koji usta ne
otvore jer ni knjigu ne otvore.
Oni imaju najočuvanije knjige od svih. Nekorištene. Bezobrazni
su, bahati i lijeni. I imaju samo ‘vinogradarske’ ocjene,
kolac do kolca. E sad prema novoj uredbi takvog treba gladiti
paunovim perom, ljubazno i ponizno moliti da napiše barem svoje
ime i prezime i dati mu dvojku.
Koja je to pljuska svim onim divnim, marljivim i savjesnim
učenicima koji redovno izvršavaju svoje obveze! Koja je poruka
ove uredbe? Djeco, nemojte učiti, ionako ćete proći razred. Jer
to Vlada tako kaže. Koja je poruka nastavnicima? Mali ste i
mizerni crvi koje mogu bahati balavci ponižavati, a vi ćete im
unatoč i usprkos pokloniti dvojke. I to nakon što ste pola ljeta
proveli u školama moljakajući lijenčine da otvore usta. I to
nakon što ste prilagođavali ispitivanje toliko da baš moraju
odgovoriti za dva.
Osnovna je škola obvezna. Srednja nije. Ako nećeš učiti, ne moraš
ići u srednju školu. Jednostavno je. Zašto bi se pogodovalo
bezobraznim srednjoškolcima i puštalo ih se na popravak iz čak
četiri predmeta? Ah, da… to su budući birači.
Školstvo u Hrvatskoj je odavno srozano na najniže grane. Svaka
uredba ga zakopava sve dublje. I kad misliš da ne može niže, da
ne može gore, da nema više prostora za ponižavanje prosvjetara u
Hrvatskoj, uleti neka nova odluka ili uredba kojom se pokaže da
polako stružemo dno Marijanske brazde. Hrvatsko školstvo zaista
sve više sliči na lošu epizodu Alana Forda.
I dok se na promjenu Zakona da se ukine anonimno prijavljivanje i
kojekakve druge važne stvari čeka od rujna i dulje jer “ne može
to tako preko noći”, nagrađivanje lijenčina doneseno je upravo
preko jedne noći. Dakle može se kad se hoće. Nije noć jednako
duga za sve.
Ovom odlukom nisu debelo razočarani i uvrijeđeni samo nastavnici.
Uvreda je to i djeci, učenicima koji rade i trude se. Uvreda je
to i roditeljima sve one djece koja su savjesna i marljiva.
Uvreda je to zdravom razumu.
Zašto država vodi brigu samo o onima lošima?
Paralelno s podilaženjem neradnicima, nema rješenja za otkazana
natjecanja učenika koji su marljivo učili cijele nastavne godine
i kojima rezultati natjecanja donose bodove za upis u srednju
školu. Oni koji uče i rade opet su kažnjeni, oni koji ne uče i ne
rade za svoj su nerad nagrađeni. Ne, nije Alan Ford. Hrvatska je.
Netko je u bespućima interneta napisao da ovo nije Škola za
život, nego Škola za živce.
Protekli tjedan
Proteklog je tjedna bila još hrpa događaja ne koje bi se trebalo
osvrnuti. Teško je u moru gluposti odabrati ‘naj – glupost’.
Primjerice, nemam prostora osvrnuti se na povratak učenika
razredne nastave u škole. Nemam prostora očešati se o izdajničke
postupke SHU i bratskog mu sindikata srednjih škola i njihovog
mentora vječnog sindikaliste Ribića. Nemam prostora
prokomentirati lov na vještice, pardon, lov na lažne diplome u
kojem se i lažnjake iz tehničkog i administrativnog osoblja trpa
u isti koš s profesorima kako bi blamaža i ponižavanje bili
snažniji. Možda se očešem o te gluposti koji drugi put.
Za kraj
Za kraj ću citirati kolegicu Kristinu M. (neka mi oprosti što ne
pišem cijelo prezime, shvatit će ona zašto) iz nastavničke grupe
’45 minuta’. Stojim(o) iza svake njezine napisane riječi:
‘Da sumiramo ovu godinu, jer, puno smo saznali o našoj profesiji
:
– radimo jako malo vremena, kojih 4 sata dnevno
– štrajkamo preko ledža dijece nepismenih ljudi
– imamo godišnji 3 mjeseca, a u Covid -19 fazi još dodatna 3
mjeseca, dakle 6 ukupno
– zapravo je nevažno što točno radimo, važno je dati djetetu
prolaznu ocjenu
– ukoliko pomislite raditi svoj posao po kriterijima vrednovanja
– e nećete, Vlada je rekla tko će imati koju ocjenu
– na maturi ne mogu nas natjerati da poklanjamo dvojke, pa će se
dodatno sniziti kriteriji i olakšati pisanje eseja
– škola kao mjesto je kužna i prljava, osim za malu djecu, za
njih je dobra
– učenicima od 11 do 15 godina slobodno tutnite tablet / laptop u
ruke, nek’ surfaju, igraju se bez nadzora, jer, to je online
nastava, nema veze što je dobna granica nekih stranica 13 godina
– mišljenje ne smijemo imati – ukoliko ga imamo pošalju Košičeka
da nam ga promijeni
– plaću ćete dobiti – koliko i kada, ne pitajte, to će sindikati
odlučiti, vi ste sitne ribe
– i za kraj, budite kuš, pišite dvojke kak vam je naređeno,
nebitni ste, sve ovo je zasluga Ministarstva’