'Dakle, odlukom gospodina gradonačelnika, varaždinska dječica ipak mogu i ove sezone mirno na Rab. U sobe sa šest kreveta i jednim sanitarnim čvorom na katu. U jednom autobusu. Varaždinski će osnovnoškolci unatoč i usprkos koroni u Školu u prirodi ove godine. Preporuke MZO? Ma tko njih još čita.'
Igre bez granica. Ne radi se o onoj nekadašnjoj seriji emisija,
već o ovogodišnjoj organizaciji višednevnih ekskurzija, odnosno
‘višednevne izvanučioničke nastave’ u ovo korona doba.
Naime, kao što je već davno Orwell napisao. ‘Sve su životinje
jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih’.
Krenimo redom
Svi znamo da smo od polovice ožujka ‘kužni’. Ono, Nastava na
Daljinu, karantena, socijalna distanca, hektolitri
dezinficijensa, otkazi, zatvoreni kafići, kina, kazališta i još
štošta vezano uz virus Covid -19 tj. koronu. Svakodnevno smo
pratili na TV – u sapunicu zvanu ‘pressica Stožera’ gdje su
izbacivane preporuke i upute.
Kad je Stožer odlučio da su škole sigurne za malu djecu, al’
nesigurne za veliku, poslani su učenici razredne nastave u škole
zajedno sa svojim učiteljima za koje više nije bilo bitno jesu li
ili nisu kronični bolesnici i rizična skupina (zaboga, pa svaki
je učitelj zamjenjiv), a učenici predmetne nastave i
srednjoškolci ostavljeni su do kraja nastavne godine kod kuće da
bulje u računala, laptope i tablete.
Za njih škola nije sigurno mjesto. Pa se siroti moraju nalaziti
po kafićima, koji su sigurnije mjesto. Kako je kraj nastavne
godine vrijeme učeničkih izleta i višednevnih ekskurzija (u MZO
fensi nazvanima: ‘višednevna izvanučionička nastava’ premda
većina tih višednevnih izleta veze s nastavom nema, al’ eto,
ljepše zvuči) potegnulo se, naravno, pitanje što je s tim.
Turističke agencije grcaju u besparici i praktički nemaju
nikakvih poslova. Lipanj, početak srpnja, kraj kolovoza i početak
rujna su im žetva s učeničkim ekskurzijama. Roditelji su većinom
prestali uplaćivati dogovorene aranžmane, a gotovo nikome nije
jasno što će se dogoditi s već dogovorenim i ugovorenim
ekskurzijama. Neke se otkazuju, neke se odgađaju, neke stoje ‘na
ledu’.
Dopis iz MZO – preporuke naše svagdašnje
Kako bi stvari bile malo jasnije, iz MZO je 4. lipnja 2020.
poslan dopis osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama u
kojima je predmet ‘Mogućnost izvođenja višednevne izvanučioničke
nastave za učenike osnovnih i srednjih škola’.
Dopis je podugačak, ali izvući ću samo neke bitne stavke iz
njega. Primjerice, kaže u dopisu da ‘putničke/turističke
agencije mogu ponuditi nove termine za realizaciju izleta tek
nakon što se za to stvore uvjeti.’ (naglasak je na ovome
‘kad se stvore uvjeti’).
Dalje: ‘Prema mišljenju HZJZ od 3. lipnja 2020. godine za
izvođenje višednevne izvanučioničke nastave ‘ne mogu se propisati
mjere koje bi učinile rizik prihvatljivo niskim’. HZJZ također
smatra dijeljenje sobe na ekskurziji ‘vrlo rizičnom aktivnošću’.
(Ništa čudno, učenici u školi moraju sjediti svaki sam u klupi, a
u dječjem odmaralištu bi njih šestero dijelilo sobičak.)
Ipak, ako organizator unatoč i usprkos želi provesti višednevnu
izvanučioničku nastavu, slijedi niz uputa: ograničiti fizički
kontakt djece iz jedne odgojno – obrazovne skupine s djecom
iz druge odgojno – obrazovne skupine (dakle ništa miješanje
djece iz nekoliko razreda, kao što je sad u školi isto to
zabranjeno), izbjeći organizirani prijevoz do odredišta,
preporuča se da roditelji sami dovezu djecu (dakle ništa utrpati
pun autobus djece pa udri brigu na veselje), prilagoditi
aktivnosti prema uputama epidemiologa, i tako dalje. Koga zanima
pročitat će sam.
Na kraju dopisa, roditelje i agencije se upućuje na detaljno
proučavanje istog i preporuka je da se ekskurzije odgode za kraj
kolovoza ili za rujan, ovisno o epidemiološkoj
situaciji. Poželjno je, dakle, konzultirati ili babu Vangu
ili Vidovitog Milana, odnosno, laički rečeno: ‘ne možeš ništa
planirati nekoliko tjedana unaprijed’.
Za sve koji žele detaljno proučiti dopis MZO, poveznica se nalazi
ovdje.
Kako to rade u Varaždinu
Grad Varaždin vlasnik je Dječjeg odmarališta na Rabu. Koliko sam
ja shvatila, tim odmaralištem upravlja Gradska tržnica (oni šalju
dopise i sklapaju ugovore i pobiru pare pa su valjda i
upravitelji/vlasnici (?)). Sve sobe u tom Odmaralištu
opremljene su krevetima na kat, u sobama je po šestero djece, dok
su na svakom katu sanitarni čvorovi s odvojenim WC-om i tuševima.
Mnogo je malih Varaždinaca prošlo kroz to odmaralište i mnoge
učiteljice vole tamo odraditi svoju Školu u prirodi.
Dakle, kao i svake godine, i za ovo su ljeto bili rezervirani
termini za održavanje Škole u prirodi iz raznih osnovnih škola na
području Grada i Županije. No, Gradska je tržnica pročitala
preporuke ministrice i MZO te su 10. lipnja 2020. poslali dopis
školama da, na žalost, raskidaju sklopljeni Ugovor o realizaciji
višednevne izvanučioničke nastave.
U tom dopisu o otkazivanju ugovora stoji: ‘Razlog otkazivanja
temeljimo na uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i
Ministarstva znanosti i obrazovanja. HZJZ u svojim uputama navodi
kako su organizirana ljetovanja djece u sezoni ljeto 2020.
‘veliki potencijal za širenje infekcije COVID-19, visoki
epidemiološki rizik, te se ne preporučuju. Dodatni razlog našoj
konačnoj odluci je činjenica da je i određeni broj korisnika u
osnovnoškolskim i predškolskim ustanovama, uvidjevši rizik,
otkazao ugovorenu suradnju.’
Korektno i pošteno. Ljudi se očito drže preporuka. Svoju
odgovornost pokazuju i sljedećom rečenicom: ‘S obzirom da nam je
sigurnost djece – korisnika naših usluga, apsolutni
prioritet, smatramo da je otkazivanje sezone sukladno preporukama
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva znanosti i
obrazovanja, u ovom trenutku jedina odgovorna odluka.’ Svaka
čast na odgovornosti! Tako posluju odgovorni i savjesni. Briga za
zdravlje djece ispred interesa. U potpisu dopisa je direktor
Gradske tržnice. Čovjek koji se očito drži reda i zakona.’
No, međutim, ali! Napisah da je dopis došao u škole 10. lipnja
2020. u jutarnjim satima. U 13.17 istog tog dana, gradonačelnik
Varaždina na svojem Facebook profilu javno objavljuje sljedeći
status: ‘U suradnji sa Gradskom tržnicom, zbog velike želje naših
mališana i ništa manjega interesa roditelja, donijeli smo odluku
da će Dječje odmaralište grada na Rabu ipak – raditi! Roditelji
budite bez brige.’
Što se je od jutra do podneva dogodilo, tko je i koliko vrištao
gradonačelniku na telefon – ne znamo. Možda je gradonačelnik
velikog srca ipak samoinicijativno odlučio pustiti varaždinsku
dječicu na more. Činjenica je, da je Rab neslužbeno proglašen
korona free zonom i da će Dječje odmaralište ipak raditi
(otvoreno pa zatvoreno u roku od par sati). I tako su savjesne i
odgovorne fraze gospodina direktora tržnice ‘konačna
odluka’, i ‘jedina odgovorna odluka’ pale u vodu jednom
jedinom objavom na fejzbuku.
Dakle, odlukom gospodina gradonačelnika, varaždinska dječica ipak
mogu i ove sezone mirno na Rab. U sobe sa šest kreveta i jednim
sanitarnim čvorom na katu. U jednom autobusu. Varaždinski će
osnovnoškolci unatoč i usprkos koroni u Školu u prirodi ove
godine. Preporuke MZO? Ma tko njih još čita. Važnija je briga o
sreći i zadovoljstvu djece i bira… pardon, njihovih roditelja (i
blagajni Gradske tržnice) nego tamo neke preporuke i neki glupi
virus.
Mogli bi se i drugdje u Lijepoj našoj, svi oni koji žale za
otkazanim Školama u prirodi, ugledati na varaždinski primjer.
Zažmiriš na preporuke, lagano ih ignoriraš i pičiš na višednevnu
izvanučioničku nastavu. Čemu komplicirati?