Gradonačelnik opet prevrće papire zbog kojih je 2011. uhićen, ali te iste papire ponovno prevrću i istražitelji. Ovoga puta politički slabiji, no zato znatno oprezniji i pravnički opremljeniji, Čehok troši posljednje zalihe svoje nekad zavidne omnipotencije.
Polako, uporno i strpljivo, onako kako je to jedino bilo i
moguće, varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok u
tri godine svoga mandata došao je na korak do toga da ispegla sve
gospodarske i pravosudne repove koje je ostavio nakon svoga
odlaska iz Gradske vijećnice 2011. godine. Tada ga je, prisjetimo
se toga, početkom srpnja USKOK proveo do
remetinečkog istražnog zatvora zbog sumnje u
zlouporabu položaja i ovlasti.
Povratak mrtvaca
Sve dubiozne i sporne ugovore koje je Čehok prije toga bio
potpisao, ponajprije s tvrtkama Davora Patafte i
Hrvoja Vojvode, u više od pet godina
naredna gradska vlast Gorana Habuša nije
uspjela privesti pravosudnom epilogu. Sličnu su sudbinu imali i
još uvijek aktualni kazneni postupci. Pa se zato dogodilo to da
su građani političkom mrtvacu na lokalnim izborima 2017.
godine pokazali palac gore i time mu dali legitimitet da se
ponovno pozabavi istim ugovorima. Postoji, naravno, prilično
izvjesna mogućnost da građani tada toga možda nisu bili ni
svjesni, budući da škakljive detalje Čehok nije bio ugradio u
svoj predizborni program.
Sukob interesa
Radi se, dakle, o nevjerojatnom sukobu interesa, koji je, jednako
je nevjerojatno, zapravo sasvim legalan. Tako imamo
situaciju da gradonačelnik kojem se sudi za zlouporabu položaja i
ovlasti i koji je nepravomoćno već osuđen na bezuvjetnu zatvorsku
kaznu, usred Gradske vijećnice ponovno prevrće iste papire i
sklapa nagodbe zbog poslova koji su 2011. godine natjerali
USKOK da mu pokuca na vrata.
Skrivanje iza Gradskog vijeća
I još gore od toga, potpuna je istina zapravo ta da odluke o
sklapanju nagodbi u vezi sudskih sporova teških 250 milijuna kuna
kojima se Grad zadužuje za ukupno oko 180 milijuna kuna u
petak nije donio Ivan Čehok glavom, dugom kosom i bradom. Učinilo
je to Gradsko vijeće, kolektivno predstavničko
tijelo iza kojeg se zaigrani gradonačelnik ponovno može sakriti
kao što se sakrivao i u razdoblju od 2008. do 2011. godine.
Jednom je upalilo
Upravo to bio je način na koji se Čehok branio na sudu i upravo
te argumente sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Tanja
Pavelin mu je uvažila kad je u srpnju 2018. godine
izrekla presudu. Rezon je bio otprilike ovakav: Ivan Čehok kao
gradonačelnik nije sam donosio odluke, nego je to činilo
Gradsko poglavarstvo, na članove Gradskog
poglavarstva nitko nije radio pritisak, a odluke su donijete
temeljem mišljenja struke.
Nema nam pomoći
Sve to imamo i danas. Vijećnicima su nekoliko dana prije sjednice
isporučene hrpe papira u kojima im se objašnjava da je
integralna nagodba i zaduženje na 180 milijuna kuna najbolje od
svih rješenja koja bi nekome mogla pasti na pamet te je sve
garnirano biranim dijelovima određenih pravnih mišljenja. A
gradski odvjetnici Darko Šabijan, Krešimir
Jelaković i Mate Matić dali su sve od
sebe kako bi vijećnicima objasnili da za Grad spasa nema te
da će, po svemu sudeći, izgubiti sve sudske sporove.
U jedno popodne spiskali 180 milijuna
U takvoj situaciji što drugo onda učiniti nego dići ruku kako
Čehok kaže? Pa su tako napravili i vijećnici, trinaestero od
njih dvadeset i pet, i u samo jedno popodne spiskali 180 milijuna
kuna.
Sa Čehokove liste bilo ih je sedmero: Mirna Amadori,
Stjepan Cepanec, Danijel Kuserbanj, Mario Lešina, Željko Prstec,
Božo Soldo i Aurelija Šemiga
(Danijela Puškadija bila je prisutna na online
sjednici, ali iz tehničkih razloga nije uspjela dati svoj glas).
Njima valja pridodati dvoje preletača, bivše HNS-ovce
Josipa Drevena i Vesnu Dušak.
Tu je i četvero HDZ-ovaca – Robert Gotić, Damir Habijan,
Damir Laljek i Robert Puja – koji su,
rečeno je, dali svoj poseban doprinos u iznalaženju ovoga
rješenja. Stoga se možemo nadati da će na lokalnim izborima koji
nas čekaju u proljeće iduće godine HDZ nastojati kapitalizirati
ovo (još jedno) konačno rješenje baliranog otpada.
Povijest pamti one kontra
S obzirom da su sjednicu bojkotirali vijećnici
SDP-a i Reformista, zaduženje
je izglasano bez prevelikog političkog trenja. Za disonantne
tonove bili su zaduženi tek nezavisni vijećnik Denis
Mladenović i nestranački vijećnik izabran s liste HDZ-a
Vjeran Strahonja. Povijest će pamtiti da je
jedino Strahonja glasovao protiv, dok je Mladenović iz nekog
razloga ostao tek suzdržan.
Ponavljanje kaznenog djela
No isto tako povijest pamti i da je Čehok te 2011. godine, kada
ga je USKOK odvezao do Remetinca, iz pritvora pušten, kako bi se
branio sa slobode, tek nakon što je dao ostavku na mjesto
gradonačelnika. Zašto? Zato jer je u pritvoru boravio zbog
opasnosti od utjecaja na svjedoke i – ponavljanja kaznenog
djela.
Drugim riječima, pravosuđe mu tada nije dalo da prevrće po
papirima dokle god se kazneni postupak ne završi. A on pravomoćno
završen još uvijek nije.
Kako Bandić, tako i Čehok
No, kako to god nas ponekad biva, hrvatsko pravosuđe u
međuvremenu je promijenilo pravila igre pa se, jednako kao i
Milan Bandić u Zagrebu, tako i Ivan Čehok u
Varaždinu nekoliko godina kasnije mogao vratiti na svoje omiljeno
radno mjesto. Ovoga puta politički slabiji, no zato znatno
oprezniji i pravnički
opremljeniji, troši posljednje zalihe svoje nekad
zavidne omnipotencije.
Češljanje papira
No USKOK ne spava. Češljaju se ovih dana papiri na
Trgovačkom sudu u Varaždinu i prate se novi
potezi Čehokove vlasti. Zasad nikakvih akcija pravosudnih tijela
nema. Hoće li ih biti, ne može se znati. Ono što se tek sa
sigurnošću zna je da Vrhovni sud dvije godine
nakon nepravomoćne presude protiv Čehoka i Patafte još uvijek
nije donio nikakvu odluku, ali će je u dogledno vrijeme svakako
morati donijeti.
Ured na Zrinjevcu
U svemu tome ne treba zaboraviti da Ivan Čehok na vratu ima i
treći sudski postupak, onaj u aferi Karingtonka.
Tamo mu se sudi zajedno s Miroslavom Bunićem, Zlatkom
Horvatom i Stankom Vitezom.
Gradonačelnik tako već pune tri godine svoga mandata stoluje
zapravo u dva ureda, jedan je na varaždinskom Korzu, a drugi na
zagrebačkog Zrinjevcu. Teško je povjerovati da ovaj izmješteni
njemu osobno nije daleko važniji.