'Tjedan dana dolaženja u školu sa simptomima 'prehlade', petnaestak različitih nastavnika koji predaju u tom razredu i eto ti samoizolacije za takoreći pola škole.'
Pandemija korone, virusa Covid – 19, ide dalje. Nije nestala,
kako se pretpostavljalo, s toplim danima ljeta, već se je, uz
pomoć turizma i širom otvorenih granica, broj zaraženih u
Hrvatskoj povećao. I raste iz dana u dan. I za pretpostaviti je
da će rasti s dolaskom jeseni i većim boravkom u zatvorenim
prostorima, udružena s ostalim , uobičajenim respiratornim
boleštinama.
No, usprkos rastu broja zaraženih, glavni epidemiolog u Hrvatskoj
kaže da je dobra epidemiološka situacija i da učenici mogu mirno
u školu. Novi ministar se također zalaže da se svakako krene s
nastavom u školama. Ministar je imenovao članove Radne skupine za
razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i
akademske godine 2020./2021. u ustanovama ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja, u školskim ustanovama te na visokim
učilištima. U Radnoj skupini su epidemiolozi, predstavnici
školskih sindikata, predstavnici školskih ravnatelja,
predstavnici lokalne i regionalne vlasti, predstavnici
državnih agencija za obrazovanje, predstavnice Nacionalnog centra
za vanjsko vrednovanje te CARNET-a te klinička psihologinja i
petero predstavnika resornog Ministarstva znanosti i
obrazovanja.
Glas roditelja
E sad! Roditelje niti učitelje nitko ništa neće pitati, što je
vidljivo iz sastava Radne skupine, i jedni i drugi sa zebnjom i
strepnjom, ali i podijeljenim mišljenjima oko načina organizacije
rada, iščekuju odluke i preporuke vezane uz početak
nastave.
Niču na Facebooku razne grupe koje osnivaju roditelji, vode se
žustre diskusije u nastavničkim grupama. Sve je to jedno veliko
lupanje u prazno, ali barem je nekakav ispušni ventil u silnoj
nemoći da se na bilo što utječe.
Uz već poznatu FB grupu roditelja koja je osnovana za vrijeme
trajanja Nastave na daljinu i lock downa, zbog velikih
razmimoilaženja u mišljenjima osnovana je nova grupa, zapravo
inicijativa roditelja koja se zalaže za pravo roditelja da biraju
hoće li im djeca nastavu pohađati u školama ili će je pratiti
online.
Postoje roditelji koji su za, ali i protiv online nastave. I
jedni i drugi imaju svoje argumente i razloge. Pa recimo, da
sažmem razloge protiv online škole: korona je bolest kao i gripa,
korona ne postoji, djeci treba socijalizacija, roditelji nemaju
vremena ili ne žele ili ne znaju djeci pomoći u radu, online
škola je bila loša. Ruku na srce, stvarno se s nekim roditeljima
moramo služiti da su pojedini kolege u nesnalaženju u situaciji i
neznanju odradili prilično loš posao oko online škole, šaljući na
mail ili Viber samo upute tipa: “riješi stranicu tu i tu u toj i
toj knjizi” ili su prepustili nastavu nemuštoj Školi na Trećem.
Ostale razloge koji se navode kao argument za slanje djece u
zatvorenu zajednicu ne bih komentirala.
Razlozi roditelja koji traže online školu su uglavnom strah
od širenja zaraze i bojazan za njihovu visokorizičnu djecu. Ti
roditelji ističu zdravlje prije obrazovanja. I s njima se trebamo
složiti. Što znači nekoliko mjeseci online nastave u životu
jednog djeteta? Hoće li djeca puno izgubiti ukoliko će neko
vrijeme iz sigurnosti svog doma pratiti nastavu na daljinu?
No, u zahtjevima za online školom ima i onih koji veze sa zdravom
pameću nemaju. Primjerice, jedna je gospođa došla na ideju da
neka bude online škola, ali ako roditelj nema kome ostaviti
dijete neka ga pošalje u školu gdje će onda pratiti online
nastavu u nazočnosti “nadzornog učitelja”, a drugi će učitelji
pripremati tu nastavu. Zbogom pameti. Navoditi razloge zašto je
to zaista suluda ideja je besmisleno.
Uvjeti u školama
Rizik od širenja zaraze u školama realno postoji. Škola je
zajednica u kojoj na zatvorenom prostoru, u malim prostorijama, u
često sumnjivim higijenskim uvjetima, boravi velik broj djece
raznih uzrasta iz raznih obitelji, s ukućanima koji su možda
potencijalni rizični faktor za “pokupiti” i prenijeti virus ili
pak su sami u skupini rizičnih.
Radna skupina ima zadatak donijeti mjere pod kojima će učenici u
školu ići. Radna se skupina neće sastajati uživo, već će sjednice
održavati online, a pripremljeni materijali razmjenjivat će se
e-poštom. Dakle oni će online, bez fizičkih kontakata donositi
odluke o kojima ovisi zdravlje tisuća učenika i nastavnika.
Hoće li propisati nošenje maski za učenike u školama? U prošloj
sam kolumni pisala o otporu roditelja prema maskama, a ovih je
dana i pokrenuta peticija kojom se traži da nošenje maski u
školama ne bude obavezno. Peticiju je online potpisalo oko
2000 ljudi.
Priča se i o organizaciji nastave u smjenama tamo gdje je
jednosmjenski rad. Kao što već napisah, najbolje bi bilo da se
donesu neke okvirne smjernice, a zatim da se svakoj školi ili
osnivaču daju odriješene ruke da odredi kako će škola na kojem
području funkcionirati.
Recimo, mala seoska škola ili škola na području gdje nema puno
zaraženih nema iste uvjete i rizike za rad kao velika škola
u velikom gradu u kojem djeca i nastavnici u školu idu javim
prijevozom, a u sredini ima velik broj zaraženih.
Što ako virus ušeta u školu?
A opet, dođe li do proboja virusa u neki razred, moglo bi biti
velikih neprilika. Recimo, dijete ima simptome slične prehladi, a
s prehladom ide u školu, i hoda tako jedno tjedan dana netestiran
u školu. Uzmimo da je dijete viši razred osnovne škole (jer ako
se zarazi malac iz razredne nastave eventualno će zaraziti uz
djecu iz razreda samo svoju učiteljicu, učitelja stranog jezika i
Vjeronauka).
Tjedan dana dolaženja u školu sa simptomima ‘prehlade’,
petnaestak različitih nastavnika koji predaju u tom razredu i eto
ti samoizolacije za takoreći pola škole. Da ne pričamo o tome
kako će tih petnaestak učitelja šetati virus po drugim razredima
gdje predaju. Da ne pričamo o tome kako je među tih petnaestak
nastavnika možda troje visokorizičnih. Hoće li oni dobiti punu
plaću zbog zaraze na radnom mjestu? Da ne pričamo o tome da ako
dijete mora u samoizolaciju moraju i njegovi ukućani. Da ne
pričamo o tome kolika je novčana naknada ako se nalazite u
samoizolaciji. I tako dalje.
Vrijedi li takav rizik zaista nekoliko mjeseci obrazovanja u
ustanovi?
Jesu li prosvjetari pripremljeni za online
nastavu?
Važno je napomenuti da je za prosvjetare online nastava izuzetno
naporna i zahtjevna, uzima puno više vremena za pripremu i
organizaciju, nastavnicima je vrlo važna interakcija s učenicima.
Naravno, ona za koju se nastavnik priprema, ne ‘Viber nastava’.
Ima starijih kolega i kolega koji nemaju potrebnih digitalnih
kompetencija. Edukacija nikakvih nije bilo.
Stvarno, nagradno pitanje glasi: ako se cijelo ljeto znalo da
postoji virus zbog kojeg bi školska godina mogla biti šepava,
zašto nije organizirana niti jedna jedina edukacija učitelja na
temu kako se snaći u online nastavi ako do nje opet dođe? Zar će
opet, kao i u proljeće, edukacije morati odrađivati nastavnici
međusobno putem društvenih mreža poučavajući jedni druge? Opet će
oni s malo digitalnih znanja biti zakinuti, jer ionako većinom
nemaju Facebook.
Do početka nastave ostala su tri tjedna. Dakle, još se
čitamo na ovu temu.