Moja je poruka roditeljima: ne brinite, bit će sve u redu.
Tjedan pred početak nove nastavne godine svi kao da su se
natjecali tko će više sluditi roditelje, učenike, nastavnike.
Upute i preporuke su pljuštale dan za danom, informacije i
dezinformacije širile su se brže od korone po svim medijima i
društvenim mrežama.
Učitelji su se po školama pripremali kao da idu na ljetovanje u
Černobil, a ne za početak nastave u školama. U trenutcima dok ovo
budete čitali, tisuće hrvatskih mališana boravit će u svojim
školama pod vrlo neobičnim mjerama i slušati protokole kojih će
se morati pridržavati. O prvom tjednu pod korona pravilima
čitajte idućeg ponedjeljka.
Ako ste mislili da je prošla školska godina bila katastrofa,
grdno ste se prevarili. Ova će biti još gora.
Roditeljski sastanci
Rek’o resorni ministar da se roditeljski sastanci moraju održati
online ili na otvorenom, konkretno na dvorištima škola.
Roditeljima je unutarnji prostor škole zabranjena zona.
Kao nikad do sad prvi su roditeljski sastanci jako važni,
potrebno ih je održati čim prije, pogotovo s roditeljima učenika
nižih razreda. Roditelje, koji su bombardirani kojekakvim
informacijama treba umiriti i dati im jasne informacije koje se
odnose na organizaciju rada u pojedinim školama. Roditelji su
prestrašeni, zbunjeni, puno toga se mijenja u organizaciji rada
škola.
Roditeljski sastanak na dvorištu škole? Da si roditelji uzmu
dekice i sjednu na travicu kao na pikniku? Pa moglo se barem taj
prvi roditeljski dozvoliti ulazak roditeljima u školu pod svim
epidemiološkim mjerama.
Nije baš jednostavno skupiti roditelje ni na online roditeljski
sastanak. Haj’d još viši razredi koji imaju oformljene učionice u
recimo Teamsima gdje postoji mogućnost video konferencije, ali
mali? Učitelji se snalaze na razne načine, od Zooma,
BigBlueButtona, Google hangoutsa do terase obližnjeg kafića.
Komunikacija s roditeljima važnija je no ikad! Moja je poruka
roditeljima: ne brinite, bit će sve u redu.
Ima nas raznih
Po društvenim mrežama možemo naći tri grupe roditelja koje
žestoko brane svoje stavove i mišljenja, dilaju po grupama članke
i tekstove, statistike i kojekakve što istinite što neistinite
priče i podatke.
Grubu kategorizaciju roditelja je napravila kolegica, ugledna
profesorica iz Rijeke pa copy pastam:
‘1. grupa mrzi nastavnike i online nastavu,
isplatili bi sebi plaće jer odgajaju djecu koju su osobno
donijeli na svijet.
Tijekom karantene ubili su se pišući zadaće koje su djeca trebala
napisati.
Ukratko, mrze školu kao takvu i zabranili bi školovanje jer ih
škola jako živcira.
2. grupa mrzi redovnu nastavu. Sve bi to
oni online. Pod svaku cijenu.
Spustili bi rolete, nabili u sve otvore kuće pur pjenu i gledali
24 sata nastavu na televiziji.
Ako je moguće, na nekoliko različitih programa da im nešto ne
promakne.
3. grupa – e ovi negiraju coronu. Nema
je. Ne postoji. Sve oko nas je montirano i
lažirano.
Puhali bi i kihali jedni drugima u usta i tako dokazali svjetsku
prevaru. Odbijaju misliti na maske.
Ne dao Bog da se sretnu s ovima iz druge grupe jer bi to bio rat,
žešći od svih dosadašnjih ratova, ali budući su se drugi
hermetički zatvorili pur pjenom, teško da će do tog susreta ikada
doći. Ali ako dođe, borit će se kihanjem i šmrcanjem.’
Kolegica je dala jasne definicije. Pa sad ti ugodi svima. Nema
šanse.
Vulnerabilne skupine
Brojni su roditelji, ali i prosvjetari s kroničnim bolestima koji
su u rizičnim skupinama danima ispitivali tko će biti pošteđen od
nastave uživo. Stalno se spominjao stari hrvatski naziv
‘vulnerabilne skupine’, a nikom živom nije bilo jasno tko u tu
skupinu spada. Zbunjeni liječnici, zbunjeni učitelji, zbunjeni
roditelji. (vulnerabilan: (lat. vulnerabilis) ranjiv, obranjiv,
koji se može raniti, povrediv, ozljediv; pren. slab, neotporan –
http://onlinerjecnik.com/)
Guglalo se što to znači i koje bolesti tu spadaju, ali ništa se
nije moglo naći pa je HZJZ ipak napisao detaljne upute tko sve
spada u tu skupinu i ne mora ići u školu (piše
ovdje).
Za rizične skupine djece i djelatnika je rečeno da neka nose
masku. Kao da ih maska od nečega štiti.
A djeca?
Djeca su se cijelo ljeto igrala zajedno, družila se vani.
Psiholozi i ostali ‘ozi’ upozoravaju kako je neophodno da djeca
idu u školu radi društva, socijalizacije i još koječega što
povoljno utječe na njihov razvoj. No, pitaju li se ti isti ‘ozi’
kako će na psihu djece utjecati ‘logoraške’ mjere i protokoli po
školama?
Nema odmora, nema druženja, međusobna komunikacija djece je
ograničena, nema klasične nastave TZK, Jura iz prve klupe ne
smije posuditi svoje ravnalo Štefu iz zadnje klupe. Kako će se
djeca osjećati kad ih se ‘opere’ i dezinficira prije ulaska u
matičnu učionicu iz koje smiju izaći samo ako im baš jako bude
sila na wc? Nema druženja po hodnicima, nema druženja pod
odmorima.
Čak se ni ispred škole na dvorištu ne smiju družiti već svaki
razred treba na posebnom mjestu čekati da ih učitelj uvede u
školsku zgradu. Koliko je to normalno i kako će to djeca
prihvatiti? Viši razredi u većini škola moraju nositi maske jer
je nemoguće osigurati distancu. Kako će razumjeti i čuti učitelja
koji nosi masku? Kako će ‘pročitati’ mimiku lica učitelja koja je
u nastavi isto tako važna kao i izgovorena riječ? Djetetu puno
znači osmijeh učitelja, podrška. To neće moći vidjeti ispod
maske.
Da, OK, sve su mjere donesene kako bi se spriječio prodor virusa
u škole, jer i samo jedan zaraženi učenik može dovesti u pitanje
rad cijele škole. Ali… ali… tisuću ali. Ali! Ta ista djeca koja
će biti u strogo kontroliranim uvjetima u školi, poslije nastave
će ići na izvanškolske aktivnosti i tamo se miješati s drugom
djecom, iz drugih sredina, iz drugih škola.
Sve u svemu, važno je da se među djecom ne širi panika. Važno je
da se djecu pripremi na nove uvjete u školama. Važno je djeci
dati punu podršku.
Važno je sačuvati zdravlje svih nas.
Dragi kolege, poštovani roditelji, dragi učenici – SRETNO!