'Mogu jedino sa stopostotnom sigurnošću napisati kako je bilo u mojem razredu. Jer iz njega de facto nisam 5 dana izašla. Mi smo sada drugi razred, nismo više najmanji u školi i puno smo preko ljeta sazreli.'
Počelo je. Krenuli smo. Ono, ako niste cijeli tjedan pogledali TV
znajte da je počela nastavna godina (ne školska, nastavna). Jer
škola i sve oko nje je cijeli tjedan bila udarna vijest u svim
informativnim emisijama. I na TV – u i na radiju.
Komentirali su početak i organizaciju nastave kojekakvi
stručnjaci, polustručnjaci i samozvani stručnjaci, epidemiolozi,
sociolozi, psiholozi, ravnatelji, učitelji, roditelji i svi drugi
koji se odjednom razumiju u školstvo. Najmanje se pitalo djecu.
Oni su u cijeloj priči gurnuti na marginu poslušnika koji moraju
plesati kako svi drugi sviraju.
Organizacija nastave
Jako mi je teško uopćeno pisati o organizaciji nastave po
školama. Naime, to se doslovce razlikuje od općine do općine, od
grada do grada, od škole do škole. Mogu jedino sa stopostotnom
sigurnošću napisati kako je bilo u mojem razredu. Jer iz njega de
facto nisam 5 dana izašla. Mi smo sada drugi razred, nismo više
najmanji u školi i puno smo preko ljeta sazreli. Zapanjili su me
svojom odgovornošću i razumijevanjem situacije. Stvarno sam
ponosna na svoje učenike.
Mojim učenicima i meni bilo je lijepo u školi taj prvi tjedan.
Istina, nije sve bilo ‘normalno’ kao prije, ali djeca su
divna, ako im se nešto kaže da trebaju raditi, da se trebaju
ponašati na određeni način – ne rade od toga dramu i ne
kompliciraju, već se drže dogovorenoga. Ako im se sve mjere
lijepo objasne zašto tako mora biti, klinci uopće nemaju problem
isto poštivati.
Počnimo od ulaska u školu. Dogovoreno je zborno mjesto našeg
razreda i svi me tamo čekaju. Dogovoreno je da kad su ‘na
hrpi’ nose maskice – i nose ih. Ulaze poštivajući
razmak, ne guraju se i ne skaču jedan po drugome. Dezinficiramo
ručice pri ulasku u školsku zgradu, a u učionici maskicu skidaju.
Prozori su nam u učionici širom otvoreni. Svi. Klupe su
razmaknute, svako dijete ima svoj prostor od metra, metra i
pol.
Žao mi je jedino što sad moji mališani moraju sve knjige nositi
kući svaki dan jer sam imala običaj ostavljati u školi one knjige
koje im neće trebati.
U učionici vladaju pravila: ne diramo tuđi pribor, ako netko
nešto nema, ja mu posudim, ali prije toga predmet dezinficiram.
Maske nemamo, ali ulazim li među djecu ili im se približavam
– stavim masku radi njihove sigurnosti. Spužva im je
zabranjena. Spužva je i bez korone leglo bakterija, a sad ploču
brišem samo ja i to u rukavicama. Trošimo jako puno sapuna i
papirnih ubrusa, jer su djeca vrlo brzo prihvatila naviku da
svako malo peru ruke. Nakon uporabe toaleta sami dođu do mene i
traže da im dezinficiram ruke.
Užinamo u učionici. Postala sam i servirka. Točim im napitak,
vraćam poslužavnik u kuhinju. Svako dijete dobije papirni ubrus
na klupu, operu i dezinficiraju ruke, uzmu užinu i jedu u svojoj
klupi.
Najteže nam je održavati TZK. Nemaju se gdje presvući u opremu za
Tjelesno zdravstvenu kulturu pa vježbaju u trapericama, kontaktne
igre su nam zabranjene pa učimo igre koje poštuju fizičku
distancu, ali najveći je problem što u učionici ne možemo
vježbati, a na dvorištu je još uvijek prevruće. U sportsku
dvoranu škole ne smijemo. Ne smijemo se ni služiti rekvizitima.
Većina ishoda iz TZK neće na ovaj način moći biti ostvarena.
Nastavni nam satovi traju po 40 minuta. Često nam je bilo i 45
premalo, a ovih 40 nam je jako premalo. Trudimo se, radimo.
Učionicu ne napuštam, ali nisam ni prije pa mi dođe na isto.
Nakon provedenih inicijalnih ispita, vidim da moji mališani nisu
ništa izgubili online nastavom. Rezultati ispita su očekivani,
nisu ništa slabiji nego kod generacija koje nisu imale online
nastavu.
Imam divan razred, prekrasnu djecu. A s roditeljima sam održala
jedan konstruktivan video roditeljski sastanak.
Sve u svemu, nemam na što gunđati.
Da, ali! Nije sve idilično
Idila mojeg razreda teško se može prenijeti na druge razrede,
poglavito više razrede. Viši razredi moraju u učionicama imati
maske, zajedno s nastavnicima koji im predaju. Naš satničar
odradio je lavovski posao i složio raspored tako da djeca
uglavnom imaju blok satove i u jednom danu promijene svega tri
nastavnika. Vruće je. Bablje ljeto ne posustaje i teško je
sjediti na istom mjestu 6 sati pod maskom.
Viši su razredi organizirani u smjenama – jedan tjedan
ujutro, jedan popodne. Ne znam pridržavaju li se i
‘veliki’ epidemioloških mjera tako revno i savjesno kao
‘mali’, ali nisam čula kolege da se žale. Da budemo iskreni
– kolege nisam ni vidjela jer nema druženja ni među nama,
nitko ne izlazi iz učionice.
Nije idilična ni organizacija produženog boravka. Naime, za sada
je kod nas organiziran boravak za prve i druge razrede, ali za
treće i četvrte nije. I što ako roditelj ima djecu u prvom i
trećem razredu? Ovaj iz prvog može u boravak, a ovaj iz trećeg
treba sjediti pred školskom zgradom? Trebalo bi i o tome
razmisliti.
Čitam po internetu
Čitam po raznim grupama kako se roditelji žale na
/ne/organiziranost online nastave. Neke škole idu po modelu B, to
je ono ‘malo smo u školi malo online’. Primjera ima raznih. I
pozitivnih i onih kaotičnih. Neki imaju lijepa i dobra iskustva,
neki pak katastrofična. Dobra stara kaže: još se nije rodio tko
bi svima ugodio.
Čitam i da su u jednoj šibenskoj školi došli roditelji
‘intervenirati’ zbog nošenja maski. Nezadovoljni odlukom
koju je škola donijela, roditelji su nasilno ušli u zgradu i
ometali nastavu.
Idemo dalje
Da rezimiramo. Ako je meni u školi i u razredu sve OK i pod
kontrolom, ne znači da je tako i drugdje. Gdje ima volje ima i
načina i mislim da se sve da organizirati i posložiti. Preporuke
su takve kakve jesu i dužnost nas laika jest da ih poštujemo.
Druga je stvar što virus polako ulazi u škole. Podatak od 11.
rujna kaže da je pozitivno 261 dijete, 2042 ih je u
samoizolaciji, sedam škola provodi nastavu na daljinu. U
samoizolaciji je i 111 prosvjetnih radnika, 34 je pozitivno na
koronavirus. Bit će toga još.
A što reći nego ljudi nabavite mačku. Objavljen je članak u kojem
se kaže da virusolozi tvrde da covid – 19 bježi od mačaka
(šala mala, ne vjeruj svemu što pročitaš) i da mačke djeluju kao
cjepivo protiv korone.