PIŠE: Gordana Foder

IZVOLITE SE POTPISATI Nema više anonimnih prijava nastavnika inspekciji

'Ako imaš nešto za prigovoriti i navodiš nastavnika imenom i prezimenom, izvoli se potpisati. Najlakše je 'lajati' skriven iza ograde. Misliš li da si u pravu, stani iza svojih riječi.'

Prošlo je godinu dana od uvođenja Škole za život i izmjene
kurikuluma u pojedinim razredima. Ne može se reći da je sve baš
bajno i krasno izmijenjeno i odrađeno, ali ima i dobrih strana.

Priča koju ću napisati je isključivo iskustvena priča, dakle ono
što sam sama odradila i što primjećujem u svojem razredu. Ne
kažem da se svi moraju složiti s mojim mišljenjem i zapažanjima,
napisah – ovo je isključivo opisano iskustvo. Moje iskustvo.

Prošla nastavna godina

Prošla nastavna godina bila je, u najmanju ruku rečeno,
turbulentna. Bio je štrajk pa je nastave čas bilo, čas nije bilo.
Kad se sve taman smirilo i uhvatio se ponovno neki ritam, škole
su zatvorene i prebačene na online nastavu sa kojekakvim
metodičkim rješenjima i oblicima izvođenja nastave. Bilo je svega
– od požrtvovnih koji su snimali lekcije, izrađivali
materijale u kojekakvim programima, radili web učionice do onih
koji su preko vibera i maila slali prezentacije i broj stranice
što treba ‘obraditi’ ili riješiti. 

U toj potpuno neobičnoj nastavnoj godini imala sam najzahtjevniji
uzrast, prvi razred osnovne škole. Prvašići su i u normalnim
vremenima specifični za rad, a lani je to bilo baš izazovno. Nit’
su imali tako potreban kontinuitet u radu, nit’ su bili fizički u
školi 175 nastavnih radnih dana.

Ipak, odradilo se. U mojem razredu čak vrlo uspješno. Učili smo,
prema novom kurikulumu Hrvatskog jezika, samo tiskana slova. To
nam je ostavilo dovoljno prostora da se posvetimo vještini
čitanja i uvježbavanju čitanja s razumijevanjem. Do zatvaranja
škola obradili smo većinu tiskanih slova i opismenili se, tako da
smo za vrijeme online nastave mogli vježbati i tehniku čitanja i
čitanje s razumijevanjem.

Budući da sam imala jako loše i siromašne materijalima udžbenike,
većinu materijala za vježbe tehnike čitanja i čitanje s
razumijevanjem izrađivala sam svojoj dječici sama. 

Imam krasan razred i vrlo suradljive roditelje. Sve smo odradili
kako treba i danas nemam puno zaostataka za hvatati i
nadoknađivati. 

Drugi razred

Sad, u drugom razredu, učimo pisati pisana slova. Zašto je to
dobro? Pa, fina motorika ruke mojih mališana se razvila i pišu
vrlo lijepa i uredna slova. Ovo mi je deveta generacija učenika
koje opismenjavam i nikada do sada nije toliko učenika tako
lijepo i uredno pisalo. Jedna godina života puno znači u tako
maloj dobi. Potez da se rukopisno pismo uči u drugom razredu bio
je pun pogodak reforme. 

Kako smo imali vremena u prvom razredu posvetiti se čitanju i
odgovaranju na pitanja, danas s tim nemamo većih problema. Kako
su djeca sazrela, učenje rukopisnog pisma ide kao podmazano.
Zaista je gušt raditi u drugom razredu osnovne škole. 

Ipak, nad idiličnim radom visi prijetnja online nastave. Kaže
ministar i svi nadležni da je to zadnja opcija, ali ipak je
opcija. Ne mogu zamisliti kako bih učila moje mališane pisana
slova online. Za svaki slučaj, kupila sam bijelu ploču. Zlu ne
trebalo. Nadam se da mi neće trebati za online nastavu već ću je
ipak koristiti za zapisivanje namirnica koje trebam kupiti u
trgovini.

Tableti

Za prvašiće su bili u prošloj nastavnoj godini predviđeni
tableti, trebalo je dobiti po jedan tablet na četiri učenika. Moj
razred ih nje dobio, prvo su čekali da se osposobe za uporabu, a
onda smo poslani na online nastavu pa su ‘naši’ tableti
posuđeni učenicima viših razreda koji nisu imali kako pratiti
online nastavu.

Sad, ako i dobijemo te tablete, ne možemo imati grupni rad (njih
po četvero na jednom tabletu) radi obveze držanja fizičke
distance. Tako da tableti Škole za život još nisu saživjeli u
našem razredu. 

Mada, nakon skoro 3 mjeseca online nastave u proljeće, čisto
sumnjam da moji klinci sad jedva čekaju uzeti neku tehnikaliju u
ruke.

U moru loših vijesti napokon i jedna dobra
vijest

U rujnu 2019. nekoliko tisuća prosvjetara potpisalo je peticiju
koja je predana u MZO u kojoj se traži ukidanje anonimnih prijava
protiv nastavnika. Trinaest mjeseci iz Ministarstva o tome nije
bilo ni slova, a da bi u subotu, 24. listopada 2020. osvanuo
tekst u
Novom listu
 da će se napokon ukinuti anonimne prijave.

‘Ajde bilo je i vrijeme. Kaže ministar da ukoliko će netko imati
primjedbu na rad nastavnika ili želi prijaviti neku nepravilnost,
morat će iza prijave stajati svojim imenom i prezimenom. I to je
u redu. Do sada je svaka šuša mogla iz kojekakvih razloga
prijaviti inspekciji nastavnika, opravdano ili, češće,
neopravdano, bez posljedica. Inspekcija je bila dužna izlaziti na
te anonimne prijave ‘zabrinutih roditelja’ bez imena i
maltretirati nastavnika i stvarati mu dodatni i nepotrebni
stres. Mogućnost anonimne prijave vrlo se često
zloupotrebljavala. 

Ako imaš nešto za prigovoriti i navodiš nastavnika imenom i
prezimenom, izvoli se potpisati. Najlakše je
‘lajati’ skriven iza ograde. Misliš li da si u pravu, stani
iza svojih riječi. 

I zato, veliki pljesak za tu ministrovu odluku!

Ostanite zdravi!

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije