Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: RUŽNI, PRLJAVI, ZLI

U svijetu moralnih strašila titule veleizdajnika treba nositi kao najviša odlikovanja

U svijetu moralnih strašila titule veleizdajnika treba nositi kao najviša odlikovanja

U beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji umro je Vladimir Trifunović, general Jugoslavenske narodne armije i zapovjednik varaždinskog korpusa u čijim je rukama bila odluka o tome s kakvim će se okusom u ustima Varaždinci sjećati kasnog ljeta '91.

Ostat će upamćen kao jedini sudionik zadnjega rata kojega je jedna država osudila zbog ratnog zločina, a druga zbog toga što taj zločin nije počinio. U Hrvatskoj je bio zločinac, u Srbiji veleizdajnik. Što bi otprilike značilo da govorimo o razumnom i časnom čovjeku.

'Zašto nisam porušio Varaždin, zašto nisam srušio branu da potopim cijeli Varaždin? To znači da bih vojnike pogušio kao miševe, a onda i građane Varaždina. A ja nisam škole završio i nisam se rodio da činim zločine i uništavam ljude. Srbiji tad nisu trebali živi ljudi, nego mrtvi heroji, da se njima ponosi i pozlati povijest. Treba imati na umu i to da su kod mene ostala samo siromašna djeca. Sva druga djeca, svi drugi vojnici koji su imali neku imovinu, nekog svog na poziciji ili neke veze izvučeni su ranije', govorio je kasnije Trifunović.

'Bio je to krajnje korektan i krajnje racionalan časnik. Izuzetno školovan i s najvišim ocjenama. Jedan pravi jugoslavenski oficir, politički gledano bez ikakvih nacionalnih strasti', kazao je o Trifunoviću član tadašnjeg kriznog stožera i jedan od pregovarača o predaji kasarne Radimir Čačić.

Nakon varaždinske epizode Trifunović je bio proganjan, oduzet mu je stan, rasturena mu je obitelj. Kraj je dočekao u sobičku beogradskog hotela 'Bristol'.

Teško da je moglo biti drugačije. Na ovom potezu, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, društvenom kremom, herojima i dragim gostima na predsjedničkim inauguracijama ne postaju časni i pošteni ljudi, već oni što su po sljemenima ubijali maloljetne djevojčice, a civile napajali kiselinom iz akumulatora, oni što su planirali 'škabrnje' i 'ovčare' i turirali bagerima oko Srebrenice.

Vladimir Trifunović nije radio ništa od toga. On je spašavao tuđu djecu i tuđe živote. Kako bi onda on među takvima mogao postati heroj?

U takvome svijetu, među takvim strašilima, titule zločinca i veleizdajnika trebalo bi nositi kao najviša odlikovanja.

Ciljevi i zadaće

Minulo je tako i prvih sto dana Plenkovićeve Vlade.

Vrijeme je to koje se već tradicionalno poklanja novopečenim nevježama na vlasti kako bi pažljivo proanalizirali zatečeno stanje i trezveno definirali prioritete u narednom četverogodišnjem periodu.

Ljestvicu zahtjeva i zadaća, dakako, uvijek je dobro postaviti što više. Znaju to i u HDZ-u i u Mostu.

Nakon, dakle, podrobne tromjesečne analize, i nakon što mu je Branimir Bunjac nekidan u Saboru popio krv na slamčicu, javnosti se konačno obratio premijer Plenković i odrješito najavio kako će jedna od ključnih zadaća, njegova osobno kao političara, a onda i Vladina, biti borba protiv Živoga zida.

Zvuči ohrabrujuće. Znati, naime, da je u državi, koja je već godinama po svim ekonomskim pokazateljima među najgorima u Europi, najveći problem cirkusiranje ridikuloznih Pernarovih lunatika, to je svakako veoma lijepa vijest.

Živjela Jugoslavija

Rado viđena gošća vašingtonskih rasprodaja i omiljena antagonistica ove rubrike dala je intervju austrijskom Kleine Zeitungu povodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske.

Zaključak koji se na koncu nameće sam po sebi jest taj da baš i nema neke velike razlike u tome sjedi li s druge strane i postavlja pitanja osvjedočeni obožavatelj poput Dujmovića ili ozbiljni novinar inozemnog dnevnika. Količina izgovorenih besmislica otprilike je uvijek ista.

Iako je na kraju nevoljko priznala kako Hrvatska ima velikih problema, objašnjavajući zašto je današnja država bolja od one iz koje je proizašla, cijenjena gospođa Grabar-Kitarović rekla je, između ostaloga, i sljedeće: 'JBT, komunisti i tadašnji mediji uvjeravali su ljude da je život divan kod nas. Svatko je imao plaću, neovisno o tome je li radio ili ne.'

Briljantno! Dijalektička vratolomija kojom želiš ocrniti nekoga ili nešto tako da ga prikazuješ u najboljem svjetlu zasigurno će se izučavati na Fakultetu političkih znanosti nakon što KGK ondje doktorira.

Ono što se trenutačno čini kudikamo važnijim jest činjenica da predsjednica i dalje, neovisno o tome govori li o Hrvatskoj ili o Jugoslaviji, glavinja miljama daleko od istine.

Recepcija

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u proteklih sedam dana nije u Banskim dvorima primio nikoga iz Hrvatske biskupske konferencije. Čak ni kardinala Bozanića. Ovakvi propusti veoma su rijetki pa ih stoga vrijedi zabilježiti.

Branko Detelj

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video


Vezani članci