Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

Početak školske godine iznenadio Ministarstvo k'o zimsku službu snijeg u srpnju

Početak školske godine iznenadio Ministarstvo k'o zimsku službu snijeg u srpnju

Nitko nije vjerovao malome Ivici, običnom niskorangiranom birokratu zaposlenome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, kada je upozoravao svoje nadređene na opasnost koja dolazi.

Mali je Ivica, priznat će to mnogi koji su s njim imali priliku dijeliti radno okruženje, bio poprilično bistar momak; s vremena na vrijeme znao je svoje kolege iznenaditi zaista nevjerojatnim podacima o trendovima i pravilnostima koje je uočavao unutar obrazovnog sustava, na što bi nadređeni značajno kimali glavama i mudro gladili svoje brade, gotovo se čudeći kako se toga i sami nisu dosjetili.

Jasno je vidio Ivica ono što slijedi; naime, tijekom godina rada u Ministarstvu, vješto se služeći složenim izračunima, uspio je razviti metodu kojom je gotovo do u dan precizno mogao predvidjeti - početak školske godine!

Tako je i ovoga proljeća, još visibabe gotovo da nisu ni ocvale, najprije sasvim smireno i tiho, a kasnije sve nervoznije i gotovo drsko (što je izazvalo opće zgražanje među kolegama), upozoravao ministra i njegove zamjenike i pomoćnike zamjenika da će, a bio je u to posve siguran, školska godina ovoga puta početi - u rujnu!

I još k tome - pokazao je uzbuđeno i usplahireno na jedan od grafikona iscrtan na smotuljku kojeg je izvukao iz mnoštva smotuljaka koje je uvijek nosio pod rukom - bit će to točno - 7. rujna!

No, ovoga puta nitko mu nije vjerovao; njegove izračune ismijali su, a njega izvrgli ruglu. Nazivali su ga 'teoretičarem zavjera', 'pseudo-znanstvenikom', 'školskim Nostradamusom', 'ministarskom babom Vangom' i sličnim pogrdnim imenima - ili su se barem njima takvima činili.

Tako je mali Ivica - onemoćao, razočaran i psihički uništen - odustao od borbe na prvoj liniji prosvjetiteljstva te se naposljetku, sasvim iznuren, skutrio na uredskom stolcu, skrivajući se od nanijete mu sramote iza hrpe papira koji su se tijekom proteklih mjeseci nagomilali na njegovu radnom mjestu.

***

- Čuješ li me, 72 milijuna kuna! Evo javili baš maloprije iz Europskog socijalnog fonda, ne izmišljam, majke mi, bio sam baš nakratko s Jozom dolje u kantini, na bureku, danas bio malo suh, al' dobro, i zovu oni i rekli, kunem se, 72 milijuna! Da, kao, podijelimo to ovima našima, kako se ono zovu, županijama i gradovima, neka si osiguraju te pomoćnike u nastavi za onu djecu, je li, s teškoćama u razvoju ili kako se to već danas smije reći.

Uzbuđeno je urlao na telefon neki zamjenik pomoćnika pomoćnika zamjenika ministra.

- Ajd' raspiši onda taj natječaj. Nek' si oni tamo pišu projekte i lijepo nek' se natječu za te pare. 'Ko dobro napiše projekt, dobiva pare. Za one koji kiksaju, nema para - odgovorio je dominantni muški glas s druge strane.

Bilo je pakleno u Ministarstvu toga dana. Nije ni čudno, srpanj je kuhao debelo iznad 35 stupnjeva i jasno je da su administrativci koji još nisu krenuli na godišnji odmor, a još više oni koji su se s njega već vratili, psovali što baš sada, umjesto da namaču čukljeve u Baškoj, Primoštenu ili Makarskoj, moraju pisati tekst toga glupog natječaja.

Dan je 13. srpnja - natjecanje može početi. Rok za dostavu projektnih prijedloga: 14. kolovoza. Rok za odabir projekata: 16. rujna. Rok za potpisivanje ugovora s nositeljima odabranih projekata: 31. listopada!

***

Mali Ivica, pokazalo se, ipak je bio u pravu. Školska godina zaista je počinjala 7. rujna. Bio je to prvi ponedjeljak u rujnu. Podudarnost s njegovim izračunima bila je nevjerojatna, a još veće iznenađenje zavladalo je u Ministarstvu kada je procurila informacija da je i prijašnjih godina nastava pa gotovo redovito počinjala u rujnu.

Kada su u Ministarstvu shvatili da će se to zaista dogoditi, bilo je već kasno. Zahvatila ih panika, trčalo se od ureda do ureda, od pomoćnika zamjenika do zamjenika pomoćnika... I nazad.

- Uf, što sad? - pitao je zamjenik pomoćnika pomoćnika zamjenika svog misterioznog sugovornika jednog jutra u kantini. Bližio se već kraj kolovoza, a on je nervozno žvakao svoj burek.

- Ništa, pusti te rokove, koga briga za njih, neće to ni'ko kontrolirat'. Ajd' na brzinu odaberi one koji prolaze, pa pustimo to u javnost 1. rujna i sredimo da odma' 3. rujna imamo neko naslikavanje i potpisivanje ugovora pa nek' se onda oni po tim županijama i gradovima koprcaju kako će do početka nastave okupiti tu hrpetinu asistenata - odgovorio je smireno sugovornik, svojevrsni 'cleaner', ministarski Harvey Keitel iliti Winston Wolf, poznat i po funkciji pod nazivom 'savjetnik za odnose s javnošću'.

***

I bi tako. Objavili, ugovore svečano potpisali, nabacili širok osmijeh i pokazali zube svakojake, pa gradovi i županije slavodobitno obavijestili svoje pučanstvo: imamo pare!

Evo sasvim financijski precizno: Grad Varaždin je putem projekta 'DOMINO' dobio 1,8 milijuna kuna bespovratnih sredstava, a Varaždinska županija putem projekta nazvanog 'Veliki za male' 2,3 milijuna.

Grad Varaždin zaposlit će 45 asistenata, Varaždinska županija 60.

Jesu li oni toga 7. rujna sjeli u školske klupe zajedno s mališanima kojima su potrebni? Naravno da nisu. Odnosno - preveliki broj njih nije.

Iz Županije najavljuju natječaj koji će, za 42 asistenta, biti raspisan tek ovoga tjedna. Početak njihova rada predviđen je, kažu, za listopad. Istovremeno, sredstva iz županijskog proračuna osigurana su za 18 asistenata, koji su 'na teren', alarmirani usred noći, poslani odmah s prvim danom škole.

U Gradu su ranije raspisali natječaj (na koji je, spomenimo usput, pristiglo 106 molbi) pa su one koji su već ranije završili edukaciju po hitnome postupku mobilizirali pa razmjestili po osnovnim školama. Ali mališani iz Centra za odgoj i obrazovanje 'Tomislav Špoljar' čekat će svojih 15 asistenata do 1. studenoga, jednako koliko i Prva privatna gimnazija, koja ima potrebu za jednim asistentom.

Jer tako je definirano projektom. Jer toliko će trajati selekcija i edukacija. Jer tako su definirani rokovi koje je zadalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, nakon što je onako izvrijeđalo maloga Ivicu.

Znao je Ivica da škola počinje 7. rujna. Ali nije znao da svaki projekt ima nekoliko elemenata, od kojih su neki, sasvim je razvidno, bitniji od drugih.

To, očigledno je, nije 'element 1': aktivnosti vezane uz selekciju i edukaciju kandidata.

Nije to čak ni 'element 2': aktivnosti vezane uz neposredan rad asistenata u nastavi.

Ipak se 'treći element' čini nekako najvažniji o ovoj priči. A on glasi ovako: 'Aktivnosti povezane s promidžbom i vidljivošću.'

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video


Vezani članci