Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

Špancireri kolektivno i dubiozno popušili cajke zapakirane u 'urbanu pozitivu'

Špancireri kolektivno i dubiozno popušili cajke zapakirane u 'urbanu pozitivu'

Urbano, samo urbano! Pjevao je to i pjeva još uvijek Antonije Pušić, poznatiji pod imenom Rambo Amadeus i nadimkom Svjetski Mega Car, koji je, nažalost, zbog privatnih razloga morao otkazati svoj nastup na ovogodišnjem Špancirfestu.

Šteta (iako su razlozi za njegov povratak kući posve razumljivi), jer upravo bi Rambo varaždinskome festivalu nesumnjivo dao svoj intrigantan doprinos na tome famoznom polju 'urbanosti' - što je jedna od stožernih vrijednosti (uz ove godine naglašavanu 'kreativu') koje se vežu uz Špancirfest.

Miris alpskoga mlijeka i Sacher torte

Profilira se tako Špancirfest kao pučka fešta na nekoj višoj, uljuđenijoj razini od seljačkih zabava kakvima ne oskudijevamo na ovome nacionalnom prostoru. Kao festival urbanog štiha, jasno i nedvosmisleno suprotstavljen cajkaškom mentalitetu koji je uzeo maha i ušao u svaku poru hrvatskog društva.

Te spomenute cajke, malo je poznato, turbo-folkom nazvao je upravo Rambo Amadeus, možda u tome trenutku i ne sluteći da će suština formule uspjeha toga žanra svoje mjesto više nego uspješno naći i u drugim glazbenim pravcima. Upravo onima koji sami sebe vole nazivati - urbanijima.

I usprkos tome što se u Varaždinu dugotrajne i bespoštedne borbe, ne samo za vrijeme Špancirfesta, već redovito, tijekom cijele godine, vode protiv tih cajki, trash-pjesmuljaka pristiglih 'iz regiona' namijenjenih prije svega neobuzdanoj zabavi baziranoj na prizemnim strastima i jeftinim porukama, u Varaždin su ovoga ljeta doputovali upravo rodonačelnici žanra - 'urbanih cajki'.

Ne samo da su doputovali, nego su napravili spektakl o kojem će se pričati godinama; o tome koncertu bit će, siguran sam u to, temeljito informirani i unuci onih koje je privukla, usisala i progutala energija te večeri. Čista pozitiva. Tko nije bio, ne zna što je propustio. Tako se priča, fama je stvorena, nema natrag.

Balkanoidne trash-poskočice

Kolektivno su i više nego dubiozno ovdje na sjeverozapadu, u dijelu gdje se u zraku gotovo mogu osjetiti mirisi alpskoga mlijeka, Sacher torte i bečkih konjušnica, Varaždinci 'popušili' koncert kojim je zatvoren ovogodišnji festival dobrih emocija, kao i cijelu tržišnu priču ispričanu oko simpatičnog bosansko-hercegovačkog benda.

Kako se to dogodilo, može se samo nagađati, no vjerojatno je riječ o poslovičnom varaždinskom elitizmu, koji bez previše mentalnog truda, istovremeno, reda radi, prizivajući u pomoć koncept 'world musica' kada je to potrebno da bi se opravdao nastup nekog izvođača, u balkanoidno-jamajkanskim trash-poskočicama zapakiranima u površnu i trendovsku 'socijalnu angažiranost' ne vidi ništa drugo negoli - urbanu zabavu na lijevoj strani ideološkog političkog spektra. A to automatizmom znači da je riječ o nečemu što je pod bedemima Staroga grada više nego dobrodošlo.

Aktivistički cajkizam ili cajkistički aktivizam

Istovarila je Dubioza tako cijeli spektar svog aktivističkog cajkizma (cajkističkog aktivizma), populizma zapakiranog u pozitivu, upravo u onu mantru koja je nasušno potrebna ovom 'napaćenom narodu'. Raspametili su se Varaždinci pristupačnošću dubiozičara još u Parku kreative, a ljubav je nastavljena s početkom koncerta i, što nitko ne dovodi u pitanje, fenomenalnom zabavom.

Izmijenjivale su se pjesma za pjesmom, garnirane takozvanim društveno angažiranim porukama, a vrhunac večeri koji ih je postavio na apsolutni pijedestal među glazbenim božanstvima bio je poziv da se na koncert puste i oni koji su, bez karte, siromašni ili škrti, ostali s druge strane ograde. Kokuzi!

Posramljeni Milan Bandić - kralj populizma

Kralj populizma Milan Bandić posramljeno bi otpuzao u mišju rupu da je kojim slučajem mogao biti u Varaždinu te večeri. Evo savjeta za njegove piarovce: red dobrodošlice izbjeglicama, red poziva da se legalizira intelektualno piratstvo, red navijanja za legalizaciju marihuane i red poziva da se kokuzima s druge strane ograde bace mrvice potkraj koncerta.

Iako neke od ideja koje propagira Dubioza kolektiv i autor ovih redaka smatra iznimno vrijednima, nije uvijek bitno ono što se govori, nego kako i zašto govori. Također, nije problem u cajkama, već u tome što mi nismo znali da su to cajke.

***

 

- Na čitavom ćete svijetu naći nekakve oblike trasha, odnosno komercijalne glazbe koja je vrlo šablonizirana i pritom nimalo kontemplativna, već, dapače, vrlo 'prizemljena' i, upravo zbog toga, i vrlo popularna. Zbog čega bi Hrvatice i Hrvati na ovome svijetu bili iznimka?

Riječi su to koje je izrekao Aleksej Gotthardi Pavlovsky, čiji se doktorski rad bavio upravo proučavanjem fenomena turbo-folka u Hrvatskoj. Na konstataciju da se 'iz svakog glazbenog smjera s vremenom izrodi neki novi žanr' i pitanje 'što bi se dobrog moglo izroditi iz turbo-folka', autor odgovara:

- A što je to loše u turbo-folku?

Goran Štimec - Dežurni namćor - 1. rujna 2015.

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video


Vezani članci