Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

Ususret Špancirfestu: Pet (najglupljih) razloga za mrziti varaždinski festival

Ususret Špancirfestu: Pet (najglupljih) razloga za mrziti varaždinski festival

Evo ih opet. Ti svakodnevni namćori, baveći se svojim mentalnim hobijem koji im služi ispunjavanju pukotina u vlastitim životima, mjesecima unaprijed nižu kritike na račun svakog sljedećeg izdanja Špancirfesta. Znaju tako oni jako dobro sve što ne valja, a još više što bi moglo biti bolje.

Sve je to zapravo tek uvertira i zagrijavanje, neki oblik kondicijskog treninga, priprema za ono što slijedi kada toga prvoga petka započne eksplozija programa na varaždinskim ulicama, kada grad promijeni puls življenja, energiju podigne na višu razinu i kada vibra koja kola gradskim ulicama i trgovima postane tako ugodno  neprepoznatljiva za ovaj grad.

Nakon deset dana 'otići će cirkus iz našeg malog grada, i tada ostaje pitanje: tko je domaćin, a tko je bio gost?' A podjednako i od domaćina i od potencijalnih gostiju proteklih tjedana uočili smo cijeli niz kritika i 'kritika', čitajući komentare nakon svake pojedine najave programa. Kritike su raznorodne, ovdje smo ih pokušali svesti na pet tipičnih, one koje se najčešće ponavljaju, čak i godinama.

1) U gradu je gužva, buka i kaos

Festival bez ljudi, e to bi bilo nešto! Tko bi tako nešto patentirao, dobio bi najveće svjetske nagrade, a inovaciju bi trenutno mogao prodati cijeloj jadranskoj obali. I jedni i drugi, naime, vape za novcem koji turisti ostave u njihovoj sredini, uz želju da turist ni ne dođe, ili da se barem, ako baš mora doći, zadrži što kraće.

Ima, naravno, i onih koje zaboli i za turiste i za turizam. Mnogi među njima žive u samome gradskome središtu i misle da su nesanica i nervoza od kojih pate uzrokovane upravo galamom s ulica i trgova. Varaždinski festival doživljavaju kao sasvim osobni udar na svoj životni stil, ili, bolje rečeno, život bez stila.

I kada nema Špancirfesta oni revno prate radna vremena kafića, nazivaju inspekciju za svaku prekoračenu sekundu, vrebaju sa svojih prozora ima li na ulicama i trgovima tijekom noći pokoji pijani prolaznik i zazivaju policijski sat kad god se za to ukaže prilike. Ne znam treba li posebno naglasiti da ih Špancirfest toliko izmuči da ih insomnija i nervoza prate i sljedećih 355 dana u godini.

2) Cijene ulaznica za koncerte su previsoke

'Stvarno ste pretjerali s cijenom ulaznica' ili 'barem bi za Varaždince cijene karata trebale biti simbolične' ili 'na Porcijunkulovom su svi koncerti bili besplatni'...

Ovakve kritike i dalje ne jenjavanju, iako je o tome gotovo sve rečeno posljednjih godina, još otkako su se pojedini programi Špancirfesta počeli naplaćivati. Tada je gotovo izbila revolucija, čak je i neobično da se građani nisu masovno organizirali i srušili i gradsku i turističku vlast u svojoj pravedničkoj borbi za pravo na besplatne koncerte.

Jer, znate kako je, ako 'našem malom običnom poštenom čovjeku koji ni mrava ne bi zgazio' jednom nešto pružiš besplatno, i najmanji iznos koji kasnije pokušaš od njega naplatiti on doživljava kao napad na svoj integritet koji u njemu izaziva razarajući bijes.

Kako bi izgledale te 'iksice' za Varaždince, koji traže popust za kupnju ulaznica samo zato jer žive u istom gradu u kome se festival održava, teško je zamisliti. Ne sjećam se da bi primjerice Zagrepčani plaćali nižu cijene ulaznica za koncerte i festivale koji se održavaju u njihovu gradu.

Posljedično bi tako Varaždinci mogli tražiti i pravo na jeftiniju kavu u gradskim kafićima, jeftinije bi trebali jesti u gradskim restoranima, otprilike onako kako su to, sasvim pogrešno, tijekom turističke sezone osmislili Dubrovčani, kada cijene na Stradunu i okolici skaču u nebesa.

Želim vjerovati i da onaj tko zaziva 'simbolične' cijene ulaznica za koncerte to radi iz pukog neznanja, a ne iz zločestoće. Jer one već jesu takve! Gotovo je neugodno u jednom komentaru iznositi činjenice i brojke, ali evo samo jedan primjer. Znate li koliko je koštao Parov Stelar u prosincu u Zagrebu? Ovoliko: 229 kuna. Na Špancirfestu za 140 kuna dobijete s njim u paketu i Jonathan i Markiz.

A za svih šest (brojkom: 6) dana koncerata na glavnoj pozornici na Starome gradu treba izdvojiti 239 kuna - gdje toga ima? Onaj tko nađe jeftiniji festival neka mi se javi, idemo zajedno na njega i radimo reportažu u kojoj ćemo popljuvati Špancirfest. Poziv na Porcijunkulovo ne vrijedi. Zašto? Treba li zaista obrazlagati?

3) Renesansni festival je 'stoput' bolji od Špancirfesta

Kad bi ove godine Špancirfest bio održan po prvi puta, u ovome obliku u kakvom počinje za svega nekoliko dana, Varaždinci bi pali na guzicu od ushita i oduševljenja. Ali prokletstvo svega onoga što ima značajku dugotrajnosti je da s vremenom dosadi, bez obzira u kojoj mjeri evoluiralo. Tada se traže srodni primjeri u blizini, otprilike kao što ljubavni partneri nakon što prođe faza zaljubljenosti počnu primjećivati i druge pripadnike svoje vrste.

Tvrdnja iz međunaslova zapravo je jedna od najprizemnijih kritika Špancirfesta. Kao da iskustvo uživanja u jednom festivalu postaje imalo intenzivnije ako ga se usporedi s drugim, otprilike kao da bi iskustvo partnerskog odnosa s jednom osobom postalo intenzivnije samo ako se ustvrdi da je sadašnji partner 'stoput' bolji od nekoga drugoga partnera.

I pritom se uspoređuju događaji koji imaju bitno različite koncepcije i oba su više nego kvalitetna. No, neki kao da ne znaju drugačije.

4) To Troppica ionak' radi za svoju osobnu korist

Nije naodmet podsjetiti da se državni odvjetnici, jednako kao i novinari, uzbude od same pomisli kako bi nekome mogli napakostiti ulovivši ga s prstima u pekmezu. Imate li štogod za prijaviti, bilo kakav oblik korupcije, sukoba interesa ili 'pribavljanja nepripadne imovinske koristi', javite se na bilo koju od navedenih adresa. S nečim konkretnim! Po krčmama smo i mi svašta čuli. Ali čuli smo svašta i o sebi samima.

5) Špancirfest je zgubil dušu

S obzirom da je pojam 'duše', u kojem god kontekstu korišten, prilično neopipljiv entitet, teško je tu tvrdnju opovrgnuti. Ako netko osjeća da je Špancirfest izgubio dušu, kako ga uvjeriti u suprotno? Ipak, ono što se čini je da je ta 'percepcija duše' obrnuto proporcionalna 'percepciji novaca i sponzora'. Odnosno: što više novaca i sponzora, to manje duše. Novac se tako doživljava kao nešto 'đavolsko' i ne može ići ruku pod ruku s 'božanskim'. Ja bih se ipak usudio reći da je za ustvrditi da je nešto izgubilo dušu, najprije potrebno - imati dušu.

Pustimo Špancirfest na miru i uživajmo

Iako se od (nesuvislih) kritika ne može pobjeći, osim, dakako, ako ništa ne radimo, možda je napokon vrijeme da pustimo Špancirfest na miru i počnemo u njemu uživati. Nije savršeno, naravno, i uvijek može bolje, a toga su itekako svjesni i organizatori. Neće oni bježati ni od konstruktivne kritike, ali primijetite da je Špancirfest još uvijek nešto najbolje što Varaždin nudi. To je i dalje sustav koji funkcionira kao za naše podneblje neuobičajeno precizan sat. A mane mu, u svojoj iracionalnoj sitničavosti, u pravilu traže oni koji nisu sposobni organizirati ni dječji rođendan ili novogodišnju zabavu.

Zato dođite na festival dobrih emocija noseći sa sobom dobre emocije. Jer jedno bez drugog ne ide. Vidimo se negdje na ulici, u toj gužvi, buci i kaosu...

Goran Štimec - Dežurni namćor - 18.8.2015.

Sve kolumne autora pronađite ovdje.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Vezani članci

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.