Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

I ja sam isto udario svoje dijete po guzi. Ali ne mislim da je to dobro.

I ja sam isto udario svoje dijete po guzi. Ali ne mislim da je to dobro.

- U našoj obitelji već generacijama pijemo noju, i to po par litara dnevno, i što nam fali?

Rekao mi je to jednom prilikom, prošlo je od toga podosta godina, muškarac u ranim četrdesetim godinama, kada smo, puke konverzacije radi, uz čašu toga 'vina' zapodjenuli razgovor o štetnom učinku metilnog alkohola na živčani sustav. Izgledao je zapušteno, masne kose, pretjerano zarumenjenih obraza i pogleda koji izaziva nelagodu odajući popriličnu duševnu rastrojenost. U prostoriji su bili i članovi njegove obitelji, supruga, majka i otac. Svi su odavali isti dojam.

Da, zaista, što vam fali, pomislio sam... Sve je s vama u redu osim što se bojim okrenuti vam leđa da ne bih iz kuće išetao sa sjekirom u njima.

'Hajka' javnosti na Doris Pinčić Rogoznicu

Tog bizarnog događaja, koji me zatekao u nekom od zaseoka naše županije kada sam kao student nastojao zaraditi koju kunu popisujući stanja strujnih brojila, prisjetio sam se čitajući brojne komentare građana koji su odlučili reagirati na, kako su to neki okarakterizirali, 'hajku' javnosti, raznih udruga i Pravobraniteljice za djecu na glumicu Doris Pinčić Rogoznicu, nakon što je ona javno obznanila kako je svoje dijete udarila po guzi, potom ga zatvorila na 20 minuta u sobu i naposljetku gordo najavila - da će to zasigurno ponovno učiniti.

Ustvrdili su tako mnogi među onima koji su stali u zaštitu mlade glumice i majke nešto slično onome što mi je pokušao objasniti i moj 'pajdaš z bregov'.

- U našoj obitelji već se generacijama djecu odgaja udarcima po guzi i zatvaranjem u sobu, i to po par puta dnevno, i što nam fali?

Da, zaista, što vam fali, pomislio sam... Sve je s vama u redu osim što vam nikako ne bih povjerio svoju djecu na čuvanje. A, bogami, ne bih vas volio vidjeti ni na jednoj imalo odgovornoj društvenoj funkciji.

Udarac po guzi postao ideološko pitanje

Naravno, jednako kao što bi bilo preuzetno tvrditi da je jedini uzrok duševne rastrojenosti mojega 'vinskog pajdaša' prečesta konzumacija metilnog alkohola iz noje, jer vjerojatno postoje i neki drugi razlozi za njegovo stanje, tako bi zasigurno bilo jednako promašeno tvrditi da je upravo primjena tjelesnog kažnjavanja u odgoju djece dovela do toga da se ta čeljad danas, u odrasloj dobi, legitimira kao ona kojoj je potrebna stručna pomoć, u komentarima ispod članaka ostavljajući plitke i neinteligentne, a često i gnjusne komentare.

Ali, bez obzira na te znanstveno-metodičke propuste, ta podudarnost svakako je zanimljiva. A naročito postaje zanimljiva kada se uoči da se pitanje 'udarca po guzi' pretvorilo u ideološko pitanje, ponovno osvijetlivši izraženu lijevo-desnu podjelu u hrvatskome društvu.

Iz izrečenog proteklih dana tako se može iščitati kako se hrvatska lijevica i hrvatska desnica ne razlikuju samo po pitanjima tko više voli partizane, a tko ustaše, tko više voli domovinu i tko je gdje bio '91., već i po tome tko smatra da je sasvim primjereno, pa čak i poželjno, 'jednom odgojnom' usmjeriti dijete na pravi put, dok se oni drugi snebivaju, osuđuju i prijete kaznama čak i na samu pomisao na tako nešto.

Rigidnost slijeva, rigidnost zdesna

I nije neobično da su se upravo grupacije pozicionirane desno na političkoj sceni oglasile pružanjem podrške Doris Pinčić Rogoznici i ostalim roditeljima da ustraju u daljnjem provođenju tih, kako su ih nazvali, 'trivijalnih disciplinskih mjera'. Desnica tako, eto, ne podržava pravo na osobni izbor po pitanju abortusa boreći se za svačiji život, valjda zato da bi bilo što više djece na kojoj bi se moglo primjenjivati pravo na osobni izbor načina odgoja, odnosno više djece koju bi se moglo udarati po stražnjici, zatvarati u sobu i provoditi ostale 'trivijalne disciplinske mjere'.

S druge strane, lijeva ideologija utjelovljena u aktualnim državnim institucijama svojim jednako rigidnim svjetonazorom koji dovodi do krutog tumačenja i primjene zakona, a koji, naravno, zabranjuje nanošenje boli djetetu, prijeti, sasvim neprimjereno i pretjerano, izvan svakog dodira sa stvarnošću, novčanim i zakonskim kaznama i intervencijom socijalnih službi!

Kao da nije moguće naći neki srednji put, kao da je svjetonazorski rascjep toliko velik da je svaki pokušaj zdravorazumskog pristupa problemu osuđen na to da se strmopizdi u ideološki bezdan. A nije da takvih pokušaja nema, ali su, očigledno, nedovoljno glasni.

Greške prikazivati kao ispravno postupanje nije rješenje

Zar ne bi bilo moguće, probajmo na trenutak zamisliti tu situaciju, ne osuditi Doris Pinčić Rogoznicu, nego pokušati razumjeti zašto je svoje dijete udarila po guzi, potom ga zatvorila na 20 minuta u sobu i naposljetku gordo najavila da će to zasigurno ponovno učiniti?

Probajmo na trenutak zamisliti i da istovremeno ne damo nikome za pravo da je to ispravan način odgoja djece. Pritom to nije izjednačavanje sa zlostavljanjem djece niti je zatvaranje očiju pred tim, previše učestalim, pojavama u našem društvu koje nasilje ima duboko utkano u svakodnevnu kulturu ophođenja.

I, još teže, probajmo zamisliti da roditeljima pružimo podršku u njihovim svakodnevnim izazovima i čestim očajanjima u koje ih baca hrvanje s tim malim istovremeno neodoljivim i napornim bićima, pritom se ne baveći roditeljskim greškama, već onime što bi se, i kako, moglo učiniti bolje.

Da, neobično, sve te stvari moguće je napraviti u isto vrijeme. Nije nužno zauzimati bilo koju stranu pa ili skandirati 'Svi smo mi Doris Pinčić Rogoznica!' ili prijetiti 'U zatvor s Doris Pinčić Rogoznicom!'.

Svaki roditelj pred sobom ima nemjerljivo tešku, zahtjevnu i iscrpljujuću zadaću odgojiti svoju djecu. Svaki roditelj na tome putu čini mnogo grešaka. Ali greške prikazivati kao ispravan način sigurno nije rješenje.

Ja sam Goran i, da, udario sam svoje dijete po guzi. I tjerao sam svoje dijete u drugu sobu da se ohladi. I vikao sam, galamio... Ali ne mislim da je to dobro. Onaj tko u tim trenucima pogleda u oči djeteta jasno će vidjeti da to nije dobro. Svaka daljnja rasprava ili navođenje razloga 'za' i 'protiv' tada postaju suvišni i posve nepotrebni.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Vezani članci

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.