Postavlja se pitanje zašto roditelji tvrde da djeca govore istinu kad nešto kažu o učiteljima, da su učitelji nešto rekli ili napravili, a kad govore o roditeljima, onda ista ta djeca lažu?

Nastavna godina traje već tri tjedna, a papirologiji se još ne nazire kraj. Famozni rokovi su probijeni, učitelji prosjede pola noći za papirima, ali ne pripremajući se za nastavu već pišući planove, tablice, IOOPe, POPove, GOO, ZO, kurikulume, razne kriterije i kojekakve potrebne i bespotrebne a nametnute papire koje uglavnom neće itko ikada pogledati, a kamoli pročitati. Jer nisu relevantni, ali moraju se napisati. Danas se učitelj ne mjeri kvalitetom nastave i znanjem učenika, već količinom i 'kvalitetom' predanih planova i papira. Ne možeš nešto tijekom nastavne godine raditi ako to nisi planirao u rujnu. Ubijamo u pojam sve vidovnjake, jači smo od svih njih. Mi već u rujnu u detalje znamo što ćemo raditi u travnju sljedeće godine. Spavaš li mirno, Vidoviti Milane?

Opet taj Vremenik

Sadržaj se nastavlja...

O Vremeniku pisanih provjera sam već nekoliko puta pisala. Piše da je on OKVIRNI. Ako je okvirni znači da ga se ne treba držati kao pijan plota, moguća su, dakle, po zakonu odstupanja dan ili dva prije ili poslije datuma koji je stavljen u Vremenik. Pa fakat ne možeš u minutu znati kad će ti djeca biti spremna za pisanje neke provjere. ALI! Roditelji tu riječ 'okvirni' ne vide pa se drže Vremenika čvršće nego sova Bambija. Isprintaju Vremenik, zalijepe ga na frižider i ciljano s djecom uče za taj strašni dan kad će se provjera pisati. Dogodi li se nešto nepredviđeno i taj se dan ne piše provjera (ne daj Bože da se piše dan prije, nisu spremi, nisu još sve naučili) već zvrnda telefon kod ravnatelja, kod stručne službe, skoro pa se i javni mediji dignu na noge. Jer piše da će se provjera iz Prirode i društva pisati u petak 13.10. a nije se pisala! Pa zašto su 'oni' cijeli četvrtak učili?

Dakle, ako se u Vremeniku želi nešto promijeniti treba mal'ne urudžbirati u tri primjerka detaljno objašnjenje zašto se pomiče datum neke provjere, treba obavijestiti ravnatelja, stručnu službu, roditelje i djecu. Gdje su ona dobra stara vremena kad nam je uča dan prije rekla 'sutra pišete ispit'? Ako si redovno učio nije bilo problema, ako nisi, znalo se - jedinica i to bez prilagođenih i individualiziranih programa. Bilo je ili učiš i znaš ili ne učiš i ne znaš. I ocjene su bile od jedan do pet. A ne kao danas poplava petica. Ma što poplava, tajfun. Nebuloza do nebuloze.

Privole odnosno suglasnosti

Prvih deset dana nastave potrošili smo na pisanje i slanje kojekakvih privola roditeljima. Tražili smo suglasnost za izlazak iz škole na izvanučioničku nastavu, u kazalište, kino, šetnju gradom. Pa smo tražili suglasnost da smijemo na raznim priredbama fotografirati učenike i objavljivati te slike na web stranicama škole. Pa suglasnost za nabavku ispita. Pa suglasnost da dijete smije ići na dopunsku nastavu. Suglasnost za dodatnu nastavu. Suglasnost za izvannastavnu aktivnost. Pa neku općenitu suglasnost u svezi GDPRa. Predviđanja su da ćemo uskoro tražiti i suglasnost da smijemo dijete usmeno ispitivati i da smije pisati više od jednog ispita znanja tjedno s maksimalno četiri DA/NE pitanja.

Ovo dakle više definitivno nije normalno. Te suglasnosti navodno moramo čuvati tri godine. Ugušit ćemo se u papirima, jer uz suglasnosti postoji još hrpa papira koje moramo čuvati dvije, tri, četiri godine. Učionica mi sliči skladištu otpadnog papira. I da me netko traži suglasnosti od prije dvije godine nemam pojma gdje se nalaze niti gdje ih uopće mogu tražiti. Nebuloza do nebuloze.

Ne može nam nitko ništa

Mislim da je ta pjesma himna malih nasilnika. Mogu mrtvo hladno pjevati 'ne može nam nitko ništa' jer im stvarno ne može nitko ništa. Čitam kako u jednom gradu balavac mlati drugu djecu, a da mu škola ne može ništa. Znam da mu škola ne može ništa. I svi mi koji radimo u školi znamo da su škole nemoćne pred nasilnicima.

Ali u komentarima ispod teksta naravno da pljuckaju po školi i po prosvjetarima. Ispada kao da učitelji u toj školi, stručna služba, ravnatelj, ne žele ništa učiniti. Ama ljudi dragi danas učenika ne smiješ ni krivo pogledati, ne smiješ ni povisiti glas na njega, a kamoli što drugo. Pedagoške mjere su nam smiješne. Zanima me koliko će uzbuditi malog nasilnika koji terorizira sve živo oko sebe što će dobiti recimo strogi ukor. Jel' ga to boli? Neće moći spavati zbog ukora? Tim više što mu se ta pedagoška mjerica briše kao da je nikada nije ni bilo na kraju nastavne godine. U drugu ga školu smiješ preseliti samo ako se roditelj složi. A kakav je to roditelj koji odgaja malog nasilnika? Sigurno neki brižan intelektualac. Aha. Garant. Navedena škola je za sad jedino uspjela za malog nasilnika organizirati da u suprotnoj smjeni s njim radi socijalni radnik u sklopu takozvanog poludnevnog boravka. Bilo bi zanimljivo vidjeti što će socijalni radnik uspjeti u par sati dnevno napraviti od „okorjelog“ nasilnika.

Nebuloza do nebuloze.

Što je istina, a što laž?

Postavlja se pitanje zašto roditelji tvrde da djeca govore istinu kad nešto kažu o učiteljima, da su učitelji nešto rekli ili napravili, a kad govore o roditeljima, onda ista ta djeca lažu? Ne jedan problem izrodio se iz slijepog vjerovanja dječjim ustima koja ni igru pokvarenog telefona ne mogu odigrati kako treba, koja, da bi sebe izvukla iz nevolje, izmisle čuda razna o svojim učiteljima i tako već nabrijane roditelje dodatno nabrijavaju da učiteljima rade probleme.

Nebuloza do nebuloze.

Halo, gospođo, sin vam je mrtav pijan, dođite po njega!

Da. Jednu su majku iz Praga nazvali da dođe po svojeg pijanog sina na maturalac. I to je u redu. Tako bi sa svima koji rade probleme trebali. Ako ne znaš odgojiti dijete, vodi si ga doma. Opet su komentari uz taj tekst bili i više nego odvratni. Opet su, NARAVNO, bili profesori krivi em zato što se klinac napio, em zato što su zvali majku, jer, kako piše jedan pametan lik: 'pa svakom se djetetu na maturalcu dogodi da se napije, čemu raditi od toga problem'.

Nebuloza do nebuloze.