Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Pošto kila udžbenika?

Pošto kila udžbenika?
Varaždinski.hr

Zar ne mogu neke knjige ili radne bilježnice ostajati u školi? Bilo bi jednostavnije da se naprave svakom djetetu ormarić u školi pa da ostavlja knjige koje mu neće kod kuće trebati...

Novi prijedlog zakona o udžbenicima je fora. Predviđa, na primjer, da komplet udžbenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole neće smjeti imati više od 3 kilograma, peti i šesti razred 5 kilograma, a sedmi i osmi razred 6 kilograma. Ukoliko će taj zakon rezultirati kvalitetnijim udžbenicima u kojima neće pisati hrpa nepotrebnih stvari kao sada, pozdravljamo ga. Ali, ovako na prvu, baš je fora za zezanciju ta propisana težina udžbeničkih kompleta.

Zabavna kilaža

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Težina udžbenika tako bi bila sukladna satnici predmeta. Dakle, ako je hrvatskog jezika pet sati tjedno i udžbenik smije biti teži nego, recimo onaj za biologiju koje je sat i pol tjedno. I udžbenik iz vjeronauka smije biti teži od udžbenika iz geografije koje je također sat i pol tjedno, dok su vjeronauka dva sata. Koliko će se isplatiti tiskati udžbenik iz glazbene kulture upitno je, jer će em morati biti vrlo tanak em vrlo jeftin (jedan jadan sat tjedno).

To što će u udžbenicima pisati nije propisano, važna je cijene i težina. Pa će sad izdavačke kuće tiskati udžbenike s vagom kraj sebe. Zamislimo scenu u tiskari: 'Neeee, ovaj udžbenik je 20 dag teži nego smije biti! Čupaj stranice! Ma što koje, uzmi one koje ti djeluju teške.'

Što ako će različite izdavačke kuće imati različite težine udžbenika za pojedine predmete? Recimo naruči se udžbenik iz matematike od izdavačke kuće X, a ostali udžbenici od izdavačke kuće Y.

I ukupna težina kompleta prijeđe dozvoljene 3 kg jer je izdavačka kuća X drugačije rasporedila težine svojih udžbenika. Hoće li se udžbenički komplet naručivati uz pomoć vage ili kalkulatora? Vjerojatno da, jer će u katalozima udžbenika uz njihove podatke pisati i težina u gramima. Pa će učitelji birati i naručivati i uz kalkulator kako slučajno ne bi prešli propisanu težinu.

Kakva će biti kvaliteta papira tih težinski propisanih udžbenika? Hoće li biti pahuljasti papirići slični onima u koje frčemo cigarete, koji se trgaju ako samo puhneš u njih, tanki i nekvalitetni? Važno da su lagani.

Brigu o kvaliteti papirusa ostavimo izdavačkim kućama koje ionako dobivaju flekice od novog zakona (koji još nije izglasan, ali kako kod nas u državi stvari stoje - bit će).

Radne bilježnice

Kao da nije dovoljno što je većina radnih materijala već dodatna i neobavezna pa nerijetko roditelji reže kad se od njih traži da se kupe, sada se novim zakonom o udžbenicima želi izbaciti iz obveznog paketa i radne bilježnice.

Do kopirnog papira u školama je nerijetko teško doći, radnih bilježnica neće biti, pa gdje, kako i pomoću čega će učenici vježbati i utvrđivati gradivo? Udžbenici neće baš moći biti radni, budući da su ograničeni težinom, a i predviđeni za korištenje četiri godine.

Navodno će djeca moći vježbati na tabletima. Gdje je u toj priči vježbanja na tabletima odnos učitelj - učenik kad učitelj ispravlja pa učenik vidi gdje je i što je pogriješio? Gdje je u priči o tabletima ona priča kako je silno buljenje u monitor štetno? Ukoliko ćemo papirne materijale  zamijeniti digitalnim i samo digitalnim, dobit ćemo generaciju ćoravih pahuljica. Ionako od djece radimo pahuljice, a blejanjem u tablete i računala dobit ćemo masu klinaca s očalama.

Gdje ima volje ima i načina

I dok smo se svojevremeno žalili i vrištali na klince kako previše vremena provode buljeći u monitore, sad im želimo to nametnuti. Divno je i krasno imati lakše torbe. Samo, uz malo volje i truda to se može i danas napraviti. Zar je potrebno da djeca svakodnevno nose sve knjige u školu? Zar ne mogu neke knjige ili radne bilježnice ostajati u školi? Bilo bi jednostavnije da se naprave svakom djetetu ormarić u školi pa da ostavlja knjige koje mu neće kod kuće trebati.

Ako znam da moji pilići nemaju kod kuće što rješavati u radnoj bilježnici ili zbirci zadataka iz matematike - ostavljam te knjige u školi. U torbama nose samo ono što im je potrebno kod kuće za eventualno učenje ili pisanje zadaće. Mojim učenicima torbe nisu teške.

Gdje ima volje ima i načina. Dovoljno je samo biti organiziran, znati koje knjige ćemo kada trebati i učenici će imati lakše torbe ukoliko će se pridržavati dogovora i rasporeda. No, poznajem i učitelje kojima učenici na svaki sat moraju nositi i udžbenik i radnu bilježnicu, a radnu bilježnicu ni pipnuli od početka školske godine nisu. Zbog takvih će nam sada i ukinuti radne bilježnice. Gr!

Lova, lova, lova

Radne bilježnice, nastavni listići, zbirke zadataka, atlasi i ostala pomoćna sredstva moći će se dodatno nabaviti, ali njihova ukupna cijena neće smjeti biti veća od 20 - 40 posto ukupne cijene udžbeničkoga kompleta, ovisno o razredu. U nižim će razredima učitelj/ica sam/a određivati koje će dodatne materijale tražiti, ali zamislimo pokolj u višim razredima, kad istovremeno zaplaču povjesničar, biolog, geograf, matematičar, tehničar… da baš oni trebaju radnu bilježnicu, a mogu ukupno tražiti samo jednu ili dvije? Mogli bi se počupati, oči iskopati.

Ono kad ne pitaš struku

Kao i sve, i ovaj prijedlog zakona ima dobrih i loših ideja. U principu je zamisao odlična, ali praksa će zasigurno pokazati da ne štima sve tako bajno kao u teoriji.

Učitelji već sad strepe od tog novog zakona, nakladnici su na normabelima, klincima je svejedno, roditelji ni sami ne znaju što bi mislili. Vrijeme će pokazati svoje. Kao i kod svega drugoga gdje se nije slušala struka.

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video