U takvoj vrsti političkog okruženja stoga je zaista sasvim očekivano da bi Lučić, uz to i kao notorni Čehokov politički priležnik, svoju optužnicu vidio ponajprije kao prednost, a ne nedostatak.
U kojoj mjeri okruženje može utjecati na ponašanje pojedinca
možda najbolje pokazuje nedavni primjer pokušaja još jednog u
nizu političkog aktiviranja odvjetnika Nine
Lučića.
On se smjerno ponudio Daliji Orešković osnovati
ogranak stranke Start u Varaždinu, pritom u
potpunosti zanemarujući to da ga čeka početak suđenja u procesu
koji se vodi protiv njega. Tereti ga se, naime, da je od jedne
banke ukrao gotovo milijun kuna.
Lučić je zasigurno, kao i svi u takvoj situaciji, uvjeren u svoju
nevinost, no sasvim je jasno da tajming za njegov
politički angažman nije baš najsretnije odabran.
Nakon objave te informacije Dalija Orešković trenutno se odrekla
Lučića, suprotno svim uzusima političkog djelovanja na koje smo
navikli u skromnih 28 godina hrvatske demokracije. Još se pritom
zahvalila medijima što su joj na tu činjenicu skrenuli pažnju,
umjesto da je na njih sasula drvlje i kamenje.
Nije nužno odmah biti ciničan i propitivati njezine istinske
motive, jer velika je stvar već to da jedan pripadnik političkog
miljea reagira na način na koji u takvim situacijama valja
reagirati.
Za to vrijeme u Varaždinu gradonačelnik Ivan
Čehok nalazi se u zdravom razumu neprihvatljivom sukobu
interesa zbog pravnih sporova koji zalaze i više od deset godina
u prošlost, a svi su vezani uz njegovo ranije upravljanje gradom.
Izbore je dobio usprkos tome što ima tri otvorena sudska procesa,
da bi u međuvremenu u jednom od njih bio nepravomoćno osuđen, u
drugome nepravomoćno oslobođen, dok se treći tek zahuktava.
U takvoj vrsti političkog okruženja stoga je zaista sasvim
očekivano da bi Lučić, uz to i kao notorni Čehokov politički
priležnik, optužnicu protiv sebe vidio ponajprije kao prednost, a
ne nedostatak.
Varaždinski birači, pokazali su to u praksi, znali bi taj detalj
itekako cijeniti.