Kada treba skupiti jeftine političke poene par dana prije izbora, i kada se u organizaciji jedne gradske ustanove besplatno nudi grah, tada su to uvijek 'mi'. Kada pak druga gradska tvrtka mlati građane po džepovima, diže cijene odvoza smeća, kada radi pritisak na poslodavce nezadovoljnih građana i protiv njih piše tužbe, tada su to uvijek i samo 'oni'. Tada 'mi' s time nemamo nikakve veze.
‘Red je, ako je to naš prostor, da mi tamo organiziramo i
proslavu Prvog maja. Proslava neće biti plaćena
iz gradskog proračuna, pronašli smo donatore koji će sponzorirati
tu priredbu na zadovoljstvo građana’, tako je proslavu Praznika
rada, koja je već tradicionalno upriličena na dravskim bazenima,
prokomentirao gradonačelnik Ivan Čehok.
Širokogrudno dijeljenje porcija prvomajskoga graha, i to baš u
tjednu izbora za vijeća mjesnih odbora, svakom prevejanom
bizantincu uvijek dođe kao as na cenera pa je tako došlo i
varaždinskom gradonačelniku. Njemu, naravno, nije padalo na pamet
propustiti priliku da dođe na štih.
Osim toga, kako je nedavno objasnio njegov alter ego zadužen za
društvene mreže, napokon su došla vremena kada na Dravi više
nećemo morati slušati komuniste.
Koliko je to ‘zadovoljstvo građana’ koštalo i tko ga je na kraju
platio, ne znamo. Iz nekog teško dokučivog razloga ‘pronađeni’
donatori žele ostati anonimni. Kako to? Zar je moguće, čudi se
naivni Vojko V u vama, da netko ih sabotira? Zar
je moguće da velikodušni sponzori ne žele da ih se dovodi u istu
rečenicu s gradskom vlasti?
Na koga, uostalom, gradonačelnik misli kada koristi zamjenicu
‘mi’? I čiji je točno taj ‘naš’ prostor?
Prvomajsku proslavu, kako doznajemo, organizirali su
Gradski bazeni, javna gradska ustanova kojoj je
povjereno upravljanje kompleksom na Dravi.
Kakva je međutim razlika između Gradskih bazena i nekih drugih
gradskih tvrtki? Uzmimo, recimo, gradsku
Čistoću. Zašto su, primjerice, Bazeni ‘mi’, a
Čistoća uvijek ‘oni’? Razlika je, jasno, samo u gramatici i
specifičnom shvaćanju zamjenica.
Kada treba skupiti jeftine političke poene par dana prije izbora,
i kada se u organizaciji jedne gradske ustanove besplatno nudi
grah, tada su to uvijek ‘mi’.
Kada pak druga gradska tvrtka mlati građane po džepovima, diže
cijene odvoza smeća, kada radi pritisak na poslodavce
nezadovoljnih građana i protiv njih piše tužbe, tada su to uvijek
i samo ‘oni’. Tada ‘mi’ s time nemamo nikakve veze.
Porcija graha? ‘Red je, ako je to naš prostor, da mi tamo
organiziramo proslavu Prvog maja.’
Povećanje cijena? ‘Nema to veze s nama u Gradu, jer mi sustav ne
provodimo u tehničkom, tehnološkom, logističkom i organizacijskom
smislu, to čini Čistoća.’
Nitko ozbiljan, naime, neće povjerovati u to da se u gradskim
tvrtkama ili ustanovama, bile one više ili manje ovisne o
proračunu, nešto radi na svoju ruku, bez znanja gradske vlasti
predvođene cijenjenim poteštatom. Stvar je, kako vidite, samo u
jednoj klasičnoj zamjenici teza.
Porciju graha, baš kao i poskupjeli odvoz smeća, naposljetku ćete
uvijek platiti ‘vi’.
Komunista smo se, hvala dragome Bogu, uspješno riješili. U
njihovim sedlima sada jašu jeftini populisti.