Kao zalog za bolju budućnost oni nude vlastitu neslavnu i nečasnu prošlost. Jer što je na koncu Angela Merkel dobila u Zagrebu? Dobila je Marka Perkovića Thompsona i mit o Bleiburgu. Dobila je naramak ustaških sentimenata i petparački povijesni revizionizam.

Tko želi saznati nešto više o Europi jučer i danas, o njezinu razvoju i povijesti, kako umjetničkoj i filozofskoj, tako i onoj ekonomskoj i političkoj, o njezinoj dinamici, vrijednostima i protuslovljima, tko želi razumjeti kakva je ona bila nekada te zašto je danas upravo takva kakva jest, morao bi obavezno pročitati nekoliko ozbiljnih knjiga genijalnoga Viktora Žmegača.

Ili bi se, recimo, morao uputiti u barem jedan dio opusa slavnoga francuskog medievalista Jacquesa Le Goffa, čovjeka koji je, možda će vam to zvučati čudno, Hrvate imao rada iako se teško oteti dojmu da ga Hrvati zapravo ni po čemu nisu zaslužili. Jasno se to vidjelo u danima nakon njegove smrti.

Europa je podarila svijetu najveća umjetnička djela i znanstvena otkrića, ali mu je izrekla i najžešću opomenu.

Suvremena Europa stvorena je na temeljima zajedničke pobjede nad Adolfom Hitlerom. Kada ignoranti poput Zlatka Hasanbegovića govore o antifašizmu kao o floskuli, oni zapravo govore o tome da je cijela moderna Europa jedna velika floskula i da im se kao takva nimalo ne sviđa.

Samo po sebi to što laprda jedan ignorant posvađan s povijesnim faktima možda i ne bi predstavljalo neki naročiti problem, samo da se sličnih hasanbegovića u proteklom desetljeću nije nakotilo cijelo more, od toploga francuskog juga do hladnoga sjevera Poljske.

I dok dakle postoje vrlo jasni i pouzdani načini da saznamo nešto o Europi jučer i danas, na pitanje kakva će ona biti sutra mi, naravno, nemamo odgovor.

Kakva bi mogla biti? To će jednim dijelom ovisiti i o rezultatima nadolazećih europarlamentarnih izbora.

U tom smislu, vrlo indikativan bio je nedavni predizborni skup HDZ-a u Ciboni, koji su svojim prisustvom uveličali njemačka kancelarka Angela Merkel i Manfred Weber, kandidat Europske pučke stranke za predsjednika Europske komisije.

Upravo je HDZ, kazao je tom prigodom Weber, jedna od najjačih stranaka i nosivi stup vrijednosti EPP-a.

Kao najveću prijetnju sutrašnjoj Europi kancelarka Merkel izdvojila je one politike koje se u zadnje vrijeme popularno, dakle prilično nekritički, vole nazivati 'suverenističkima'.

U taj koš spadaju sve one opcije koje smatraju da su antifašizam i moderna Europa floskule, a inspiraciju za političko djelovanje crpe iz nacionalne mitologije, antiglobalizma, katoličkog fundamentalizma i antimigrantske histerije.

To su dezintegracijske snage, prisnažio je onda i domaćin Andrej Plenković, demagogija i populizam koji ne nudi ništa, a naizgled daje ljudima rješenje, to je horizontalan problem, on nije prisutan samo kod nas, on je prisutan diljem članica EU i protiv toga se mi kao stranka matice, a to jest obitelj EPP-a, svakog dana borimo.

I što je na koncu Angela Merkel dobila u Zagrebu? Dobila je Marka Perkovića Thompsona i mit o Bleiburgu. Dobila je naramak ustaških sentimenata i petparački povijesni revizionizam.

Ne bi bilo neke velike razlike da je gospođa Merkel kojim slučajem prošloga vikenda umjesto Zagreba posjetila Budimpeštu, da je tamo objašnjavala suspenziju Orbanova Fidesza, upozoravajući pritom na opasnosti koje u vidu prononsiranih 'suverenista' i njihove lakozapaljive šovinističke retorike prijete ujedinjenoj Europi, i da je onda na koncu, kao potvrdu ispravnosti svojih razmišljanja, doživjela glorifikaciju lika i djela Miklosa Horthyja.

Europski su se pučani, izgleda, zajedno s Plenkovićevim HDZ-om kao jednim od nosivih stupova vrijednosti, kako reče Manfred Weber, protiv populista i demagoga odlučili boriti njihovim sredstvima, pa kao zalog za bolju budućnost nude vlastitu neslavnu i nečasnu prošlost.

Takva strategija, iako na prvu loptu zvuči paradoksalno, iznenadit će samo neupućene. Ta strategija međutim u prvi plan stavlja jedan drugi, mnogo veći problem.

Ako, naime, najjača politička grupacija u europarlamentu, ta europska matica o kojoj priča Plenković, koja se, usput rečeno, diči svojom umjerenošću i proeuropskom orijentacijom, na 'suverenističku' demagogiju, na Salvinijevo ksenofobno divljanje, na taj horizontalni problem, može odgovoriti samo nacističkim resantimanom, onda je sasvim jasno da ona Europa o kojoj su tako inspirativno pisali Žmegač i Le Goff, Europa razumijevanja, empatije i mira, već u skoroj budućnosti nema neke velike šanse.