'Najlakše je sjesti i kukati kako su škole zatvorene za djecu preko ljetnih praznika. To što su se djeca živa skuhala u zagušljivim neklimatiziranim učionicama posljednja dva prevruća tjedna nastave nikoga nije briga. Netko bi ih u takvim neljudskim uvjetima ostavio čitavo ljeto.'
Zadnji dan nastave jedva su dočekala djeca, ali i nastavnici, dok
su roditelji većinom u brigama što, kako, kamo i kuda s djecom do
početka nove nastavne godine. Takvo pitanje samo dokazuje kako se
školu smatra besplatnim čuvalištem djece.
Bebisitanje
Pitanja i žalbe roditelja koja su navedena u tekstu vecernjeg.hr
su prenesena s jednog foruma. U tekstu koji je objavio
Vecernji.hr jedna mama izražava zabrinutost kako joj je
dijete predškolac i kako će cijelo ljeto biti u vrtiću, ali da ju
jako brine kamo će s djetetom sljedećeg ljeta kad završi prvi
razred. ‘Mislila sam, nadala se da škola ima nekakav program za
djecu koju nema tko čuvati, ali nema.’ Gospođo draga,
potpuno ste promašili svrhu škole. Škola nije čuvalište za
nezbrinutu djecu, škola je odgojno – obrazovna
ustanova.
‘Moja upravo završava 1. razred. I nemam pojma što ću. Jedna baka
može poslužiti samo na kratko, na tjedan – dva, kod druge klinka
sama neće na duže od 5 minuta…’.
Opet se puca u prazno. Ako dijete ne želi kod vlastite bake biti
dulje od 5 minuta, kako će onda biti s nekim nepoznatim, u
nepoznatom okruženju 8 – 9 sati koliko majka radi? Osim toga, što
je to za odgoj ako dijete ne želi biti s vlastitom bakom?
Škole kao čuvališta
‘I mene bi zanimalo rješenje jer i moja kćer završava prvi razred
ove godine. I čini mi se nevjerojatno da problem ‘djeca na
praznicima – roditelji rade’ nije riješen institucionalno,
poput vrtića.’ Škola nije i ne može biti vrtić. Nije
svrha škole čuvanje djece koja su prerasla vrtić.
Ljudi se čude kao da su preko noći uvedeni ljetni praznici, kao
da ih nikada do sad nije bilo. Ono, škole su oduvijek radile i
imale širom otvorena vrata za svoje učenike cijelo ljeto. Pa sad,
eto, odjednom toga nema. Kako su nekada, djeca su bila sama kod
kuće, ključić od stana na špagicu oko vrata, naučili su ih
roditelji podgrijati ručak i morali su se fiksnim telefonom
javljati roditelju na posao svakih sat – dva vremena.
Igrala se ekipa vani u blatu ili prašini, bez mobitela i tableta
i računala, na dječjim igralištima i pazili su jedni druge.
Sjećam se jedne svoje prijateljice koja je od petog razreda
osnovne škole i sama ujutro kuhala ručak jer su roditelji ujutro
radili. Kad gle čuda, sad odjednom su ljetni praznici i roditelji
nemaju kamo s djecom.
Uduge za čuvanje djece
Bilo je na forumu i potencijalnih rješenja za ovaj problem
kao što je osnivanje ljetne udruge za djecu čiji bi prostor
financirao grad ili županija. Nitko nije lud da besplatno
čuva tuđu djecu. Prijedlog glasi: ‘Osnujte udrugu (vrlo je
jednostavno) i tražite od grada /županije da vam osigura
besplatan prostor tijekom ljeta, i to najbolje u školi. Udruga
može zaposliti honorarca ili honorarce koji će osmisliti
igraonicu za djecu. Podijelite trošak za honorar i to je
to’. Međutim i to ima svoje probleme, a on je taj da tada u
školi treba biti netko od osoblja kako bi dežurao, jer prostor
škole nije baš javno dobro. A učitelji, kao i tehničko osoblje
škole, imaju pravo na svojih 30ak dana godišnjeg odmora, od
15. srpnja do 20 kolovoza.
Ja ti omogućim odlazak na more, a ti mi čuvaj
dijete
Jedan od jačih prijedloga za čuvanje djece je vrlo
omalovažavajući: ‘Treća je mogućnost da djecu pošaljete na more
(ako imate svoj prostor) i date osobi koja će ih čuvati mogućnost
da bude na moru (možda sa svojim djetetom ili obitelji) i da se
zauzvrat brine o vašem djetetu (bez naknade, ali na moru).’
Dakle ona sirotinja koja nema novaca za preskupi nam Jadran, a
nema ništa ‘svojega’ na moru, morala bi zauzvrat što njuši
more čuvati vaše dijete. Kao da je to nemala odgovornost brinuti
se o nečijem tuđem djetetu. Ono, i dok nečijeg psa čuvaš brineš o
njemu i nije ti svejedno, a kamoli briga o tuđem djetetu. I to
još na moru, daleko od roditelja. Ali kao moraš biti sretan
jer si ‘na moru’.
Reakcije
Naravno da su na članak izašle svakakve reakcije. Na primjer,
jedan komentar glasi: ‘Razmazili ste deriščad i sad neće kod bake
ni 5 min?! I sad bi porezni obveznici trebali plaćati čuvanje
razmaženke cijelo ljeto. I to u školama koje ni klimu
nemaju.’ ili: ‘Danas ti ne znaš kud bi s djetetom, a sutra
dijete neće znati kud bi s tobom. Ironično ali istinito. Ipak,
čudi me ta silna neaktivnost katoličkih sredina koje bi mogle ne
samo pomoći društvu (kroz brigu o djeci i starima) nego i
uspostaviti zdravu društvenu kičmu sustava koji se u komunizmu
izgubio. Onako kako to čine po Njemačkoj, Austriji itd.’
U nekim se komentarima kaže da ne znaju kud bi s djecom oni
roditelji koji izjavljuju: ‘…kako je super što dijete ide u školu
prirode ili u Grad mladih s vrtićem jer će se mama i tata pet
dana odmoriti.’
Postavlja se i pitanje što je s roditeljima koji rade i noćnu
smjenu, treba li škola onda osigurati i noćna dežurstva za
čuvanje djece.
Problem
Zaista je razumljivo da je roditeljima problem kome ostaviti
dijete pod ljetnim praznicima, pogotovo ako je dijete još malo,
završilo tek prvi ili drugi razred. Ali, gdje ima volje ima i
načina. Postoji student servis gdje se može naći nemali broj
studentica koje su voljne čuvati djecu preko ljeta za
prihvatljive novce (da, plaće su male, ali ako imaš dijete moraš
se i žrtvovati za njega).
Najlakše je sjesti i kukati kako su škole zatvorene za djecu
preko ljetnih praznika. To što su se djeca živa skuhala u
zagušljivim neklimatiziranim učionicama posljednja dva prevruća
tjedna nastave nikoga nije briga. Netko bi ih u takvim neljudskim
uvjetima ostavio čitavo ljeto.
Držimo palčeve roditeljima da nađu tko će brinuti o njihovoj
djeci preko praznika i želimo im vruće i ugodno ljeto.