'Ukoliko je dijete slab čitač i u nižim razredima osnovne škole, javljaju se problemi kod razumijevanja pitanja i iz matematike i iz prirode i društva, dakle na svim područjima gdje se traži vještina čitanja dijete koje je slab čitač doživljava neuspjeh.'

Muke po e-matici

Kraj svake nastavne godine obilježava veselje s e-maticom. E-matica je divno e-mjesto gdje se pohranjuju e-podatci o učenicima, gdje se ispisuju svjedodžbe i gdje prosvjetarima cvate cvijeće. E-matica je i mjesto gdje se skupljaju razlozi za povećanom potrošnjom Normabela.

E-matica i e-dnevnik su povezani, sve što piše u e-dnevniku e-matica povuče. Aha. Malo sutra. Izvannastavne aktivnosti, izvanškolske aktivnosti i izostanci se moraju unositi ručno, 'pješice'. To i nije neki veliki problem ukoliko e-matica normalno radi.

Samo što e-matica normalno radi isključivo u večernjim i kasnonoćnim satima,  jer kad svi ujutro navale na pisanje administracije po školama, e-matica totalno prolupa. 

I onda upišeš to što treba, klikneš na 'snimi'  i gledaš kako se strelica vrti… i vrti… i vrti… e da bi nakon nekoliko minuta pisalo: 'Greška u radu sustava ili greška u aplikaciji; Povratak ili nastavite dalje bez snimanja'. I tako u beskonačnost. Više i ne brojiš koliko puta si bezuspješno kliknuo 'snimi'. Dok e-matica svoje odvrti možeš skuhati ručak, najesti se, istuširati i odrijemati dobar komad. 

Error!

Kad napokon uspiješ sve snimiti,  zaključaš svjedodžbe, poželiš ih ispisati, kad ono opla, nekoliko svjedodžbi nije uspješno zaključano i onda ponovno: odaberi učenika, klikni na 'zaključaj svjedodžbu'. Iskoči  pitanje: 'Jeste li provjerili podatke i sigurno ih želite zaključati'' Da, pobogu, želim, željela sam i prvi put! I onda zaključavanje: vrti… i vrti… i vrti i onda nakon nekoliko minutica osvane: Error!

Kad ti tako propadne cijelo jutro u nadmudrivanju s e-maticom, poželiš odustati i ipak se posvetiti uređivanju e-matice tamo negdje oko ponoći, iskoči ti pitanje: 'Želite li napustiti stranicu bez snimljenih podataka?'. 

To je živo!

Cijela priča oko e-matice neodoljivo podsjeća na pripovijetke Ephraima Kishona, ponekad pomisliš da e-matica ima protiv tebe nešto osobno kad te toliko muči i maltretira. E-matica kao da svakog kraja nastavne godine oživi i počne se iživljavati nad prosvjetarima. Ono, kad si napokon gotov, kad je sve zaključano i svjedodžbe ispisane, osjećaš se kao da si osvojio Mount Everest. Pobijedio si e-maticu. Zaslužio si godišnji odmor!

Zašto djeca trebaju puno čitati

Nedavno je na školskom portalu izašao razgovor s Anitom Peti - Stantić, profesoricom poredbene slavenske lingvistike i slovenskoga na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U  razgovoru profesorica Peti - Stantić objašnjava kako postoj razlika između 'čitača' i 'čitatelja'. Čitač je osoba, dijete koje je naučilo u prvom razredu čitati, svladalo je slova i tehniku čitanja.

Čitatelj je pak ona osoba koja s uživanjem i iz potrebe čita. Profesorica Peti - Stantić tvrdi da je čitatelja u Hrvatskoj vrlo malo. Pogotovo je malo djece čitatelja. Mladi odbijaju čitanje, poglavito čitanje duljih tekstova.

Ne jednom se je dogodilo da se 'zanimljivost' i 'poželjnost' knjige za lektiru mjerila u broju stranica. Ono, postavi jedan klinac drugome pitanje kakva je knjiga iz lektire, a ovaj odgovara: 'Ah, duga je, ima preko sto stranica'. Kad kažeš učenicima da si pročitao, primjerice, Zagorkinu Gordanu koja se sastoji od dvanaest tomova sa po oko sedamsto stranica zinu i gledaju te kao osmo svjetsko čudo. Pitanje koje im se u očima pojavi je: 'Tko je lud da toliko čita?'. 

Čitati treba djeci od malih nogu

Profesorica Peti - Stantić kaže: 'Za čitanje dužih tekstova potrebna je vježba koja ne počinje kad se krene u školu, nego znatno prije toga. Pritom je uloga obitelji iznimno važna. Ako roditelji ne shvate da je djeci potrebno jako puno čitati odmalena, ali i to da je potrebno čitati s njima i kad djeca nauče samostalno čitati, u školskoj se dobi pojavljuje problem s čitanjem…' (izvor: skolskiportal.hr).

Prema prof. Peti - Stantić mladi ljudi slabo čitaju i zato što se ne stignu zaljubiti u tekstove, budući da su im brojni drugi sadržaji dostupniji, a  za zaljubljivanje u tekst treba mnogo vremena i intelektualnog napora.

Zašto je slabo čitanje uzrok problema u školi

Kad učenik dođe u peti razred i dolazi u situaciju da odjednom ima puno različitih nastavnih predmeta, a ako nije dobar čitač, svaki čin čitanja zahtijeva kod njega puno vremena. 

U novim udžbenicima iz djeci novih nastavnih predmeta nalazi se tako gomila nepoznatih riječi, gomila teksta koji treba i pročitati i razumjeti i, u konačnici, naučiti. Kad dijete koje nije funkcionalni čitač gubi puno vremena za čitanje obveznih sadržaja i učenje, ne ostaje mu baš vremena za čitanje onoga što bi ono možda htjelo. 

Ukoliko je dijete slab čitač i u nižim razredima osnovne škole, javljaju se problemi kod razumijevanja pitanja i iz matematike i iz prirode i društva, dakle na svim područjima gdje se traži vještina čitanja dijete koje je slab čitač doživljava neuspjeh. 

Onaj tko čita, taj čita sve više i više, sve bolje i bolje, sve dublje, zanima ga sve više, dok onaj tko ne čita, čita sve manje jer mu svako čitanje predstavlja problem i napor. Što se manje čita to je manja mogućnost da će se uspješno svladati i vještina čitanja i čitanje s razumijevanjem, ali i da će se razviti od čitača čitatelj. 

I što sad?

Zbog budućeg uspjeha djeteta u školi, potrebno ga je preko ljetnih praznika poticati na što više čitanja, ne samo lektire koja se predviđa za razred u koji će ići, već knjiga koje dijete samo izabere i koje ga zanimaju.