Ovotjedni štikleci: Zabranjenje brajde, Tamnica naroda, Odbor za malverzacije, Hvala odvjetniku i dobrim ljudima, Pacijenta za predsjednika
Zabranjene brajde
Trideset godina nakon što je jugoslavenski socijalizam prdnuo u
čabar, na svjetlo dana još uvijek izlaze potresna svjedočanstva
hrabrih, nenametljivih ljudi koji su tek pukim slučajem uspjeli
preživjeti stravični teror jednog krvožednog kumrovečkog
diktatora i njegove antihrvatske politike.
‘Zato danas otpjevajte onu prekrasnu popevku ‘Došel bum doma, sel
si bum pod brajde’, koju smo pjevali s vojnicima u
Afganistanu, jer to je jedna od popevki koje su
nastale u onim vremenima kada se nije smjela spominjati
Hrvatska, Hrvatsko
zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina
spi, sve ono što je izražavalo domoljublje’, zaželjela je tako
ovih dana, na otvaranju Festivala kajkavskih popevki u
Krapini, opet čuti dragu, domaču reč još uvijek vidno
uznemirena Kolinda Grabar-Kitarović, koju je
jezivi titoistički režim još kao srednjoškolku natjerao da se po
kazni školuje u dalekoj Americi.
Neka vas, dragi čitatelji, ne začudi podatak da je pjesma o kojoj
govori potresena predsjednica nastala tek na prijelazu milenija,
cijelih deset godina nakon što je liječnički konzilij, na čelu s
doktorom Tuđmanom, hladno konstatirao smrt
Titove republike.
Najveći zajeb socijalističke Jugoslavije, da
parafraziramo onu staru prispodobu s vragom u glavnoj ulozi, jest
u tome što vas je uvjerila u to da više ne postoji.
Tamnica naroda
Da Jugoslavija nije propala može se dokazati na
bezbroj primjera. Nedavno ste, primjerice, imali priliku čitati o
tome kako lokalna varaždinska vlast po gradu još i danas
tvrdoglavo postavlja spomen-ploče pionirima socijalizma.
Ili, recimo, taj famozni verbalni delikt. Najlakše ćemo to, kad
smo se već dohvatili popevki, objasniti na jednom sličnom
primjeru.
Novinar Indexa Gordan
Duhaček uhićen je u ponedjeljak na zagrebačkom
aerodromu, nakon čega je priveden u policijsku postaju i kažnjen
zbog toga što je u srpnju prošle godine na
Twitteru objavio antisistemsku krilaticu
A.C.A.B.
To mu međutim nije bilo dovoljno pa je onda još u kolovozu ove
godine, potaknut izlijevanjem fekalija u Jadran,
parodirajući slavnu ‘Vilu Velebita’, ispjevao i
na istoj društvenoj mreži objavio pjesmu ‘Govna
Velebita’. Sudski epilog ovog slučaja još se očekuje.
Spornim tvitovima, uvjeravaju nas stručnjaci, Duhaček je
povrijedio osjećaje građana. Broj povrijeđenih i njihova imena
policija zasad mudro skriva od javnosti, ali na stranu sad to.
Važnije je nešto drugo.
Da li bi, recite pošteno, u samostalnoj i demokratskoj državi,
neka se, uzmimo, zove Hrvatska, bilo moguće da jedan istaknuti
novinar i kritičar vladajuće garniture bude lišen slobode zbog
javno izgovorene ili napisane riječi?
Da li bi, razmislite malo, u uređenoj demokratskoj državi, u
kojoj caruju ravnopravnost i sloboda govora, bilo moguće da jedan
intelektualac bude osuđen zbog parodiranja jedne petparačke,
infantilne budnice?
Kada bi ta demokratska Hrvatska zaista postojala, kako vas
uvjeravaju, to, naravno, ne bi bilo moguće.
Tako nešto, složit ćete se, moguće je jedino u rigidnoj ‘tamnici
naroda’, u zloj socijalističkoj satrapiji poput Jugoslavije.
U demokratskom društvu, naime, govnima je mjesto u kanalizaciji,
a ne u domoljubnoj lirici.
A kad smo se već dohvatili kanalizacije, onda valja spomenuti i
to da u širem centru našeg lijepog baroknog grada postoji ulica
koja se zove, pazite sad, nije to bez vraga,
Slavenska ulica, a u njoj, možda niste obraćali
pažnju, kanalizacijski šahtovi na kojima velikim slovima piše
Metalen zavod
‘TITO‘ Skopje.
Neprijatelj, drugovi, nikada ne spava.
Jeste li još uvijek tako uvjereni u to da Jugoslavija više ne
postoji?
Odbor za malverzacije
Nije šala, nakon što je zbog optužbi za višemilijunske
malverzacije najuren iz Vlade i po partijskoj
liniji preseljen u Sabor, Lovro
Kuščević postao je glavni favorit za mjesto u saborskom
Odboru za zakonodavstvo.
Poznavajući HDZ-ov modus operandi, riječ je o
gotovo sigurnoj okladi.
Izuzetno se veselimo takvom razvoju događaja. Bit će to genijalan
politički vic, najbolja fora još otkako je Branimir
Glavaš – čovjek uz čije su se ime vezale stravične priče
o brutalnim ubojstvima srpskih civila u ratnom
Osijeku – prije deset godina, s teretom
optužnice za ratni zločin na plećima, postao članom saborskog
Odbora za ljudska prava.
Hvala odvjetniku i dobrim ljudima
Božidar Kalmeta, nekadašnji ministar prometa i
zadarski gradonačelnik, oslobođen je optužbi da je sa suradnicima
podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura
iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta.
Njegovi suradnici odreda su osuđeni na višegodišnje kazne
zatvora.
‘Želim zahvaliti odvjetniku koji je svih ovih godina bio uz mene
te svim ljudima koji su me zaustavljali na ulici i pružali mi
podršku, to mi je davalo snagu da će istina doći na vidjelo’,
kazao je odobrovoljeni Kalmeta nakon oslobađajuće presude.
Neka vas ne začudi to što je čovjek prvo zahvalio odvjetniku. I
vi biste, vjerujemo, da ste na njegovu mjestu, učinili isto.
Nadamo se da će presuda što prije postati pravomoćnom. Lijepa je
to vijest. Spoznaja da je neki HDZ-ov ministar
na bilo koji način povezan s bilo kakvim kriminalom ubila bi nas
u pojam i poljuljala našu vjeru u ovo neiskvareno društvo.
Pacijenta za predsjednika
U tjednu za nama u Zagrebu je sedmero ljudi
oboljelo od ospica. Osim jednog oboljelog, koji je primio jednu
dozu cjepiva, ostali pacijenti nisu cijepljeni.
Sjever Hrvatske po broju oboljelih još uvijek
zaostaje za nekim dalmatinskim županijama, ali stvari polako
dolaze na svoje. Oboljelih će biti sve više.
Na predsjedničkim izborima u prosincu glasat ćemo za
Ivana Pernara. To da ovaj ‘pacijent’ postane
predsjednikom države čini nam se jedinim logičnim scenarijem za
budućnost ove žalosne provincije.