'U velikom dijelu Hrvatske kasnili su udžbenici za sve razrede koji su u reformi. Nastavnička kreativnost je došla u prvih tjedan i pol dana nastave do punog sjaja. Škola za život ili bolje rečeno, koliko se radilo i pripremalo za rad bez osnovnih sredstava - život za školu.'

Nastavna godina traje već tri tjedna. Prije negoli je počela slušali smo i čitali svakojaka obećanja u vezi Škole za život. Gledali reklame. Reforma je pompozno najavljivana. Kad ono…

Udžbenici

Tako je, na primjer, resorna ministrica za Večernji list od 8. rujna 2019. izjavila: 'Svi udžbenici za osnovne škole već su u školama ili su na putu u škole gdje će biti prvoga dana nastave, a druge obrazovne materijale učitelji mogu odabrati i kada nastava počne' pa zatim: 'Nema nikakvih naznaka da udžbenici neće biti u školama prvoga dana školske godine, ističe ministrica.' (izvor: vecernji.hr). Aha! Hau jes nou! Primjerice, varaždinski osnovnoškolci, a i mnogi drugi diljem Hrvatske, nisu imali niti jednog udžbenika sve do polovine drugog tjedna nastave.

Prvašići su praznih torbi ili s kopiranim stranicama iz udžbenika dolazili u školu više od sedam dana. U tih sedam dana naučili su što je to fascikl jer su u njega umetali fotokopirane stranice iz udžbenika koje nisu imali. 

Možete li zamisliti razočaranje klinca koji je došao u prvi razred, malog krezubića koji jedva čeka da prolista svoje nove knjige, udžbenike, a njih nema pa nema. Svaki su dan dječica ispitivala kada će dobiti knjige i gužvala u ručicama fotokopije umjesto udžbenika, jer po nečemu se je moralo raditi.

I baš kada su najosjetljiviji dani, kada se malene uči kako se ophoditi prema udžbenicima, kako čuvati knjige - knjiga nije bilo. Kakav je to početak ako ti, kad napokon dobiješ udžbenike, u startu preskočiš pet - šest stranica jer si ih obradio na fotokopijama. 

Ništa nije bilo bolje niti s učenicima petih razreda. Mnogima i od njih su knjige kasnile. Kasnili su i neki udžbenici za sedme razrede. Uglavnom, u velikom dijelu Hrvatske kasnili su udžbenici za sve razrede koji su u reformi. Nastavnička kreativnost je došla u prvih tjedan i pol dana nastave do punog sjaja. Škola za život ili bolje rečeno, koliko se radilo i pripremalo za rad bez osnovnih sredstava -  život za školu. 

Učitelji su bili bačeni u 'snađi se' model i vidjeli su Školu za život na djelu i u punom sjaju već na samom startu. Tko nije probao ne zna, ali raditi bez ičega s malcima od šest - sedam godina zahtijeva veliki angažman i kreativnost učitelja. Ništa nije bolje niti s petašićima. Ne ponovilo se. 

Tableti

U eksperimentalnim školama lani svaki je prvašić bio dobio svoj tablet. Onda se shvatilo da je to apsolutno nepotrebno pa se ove godine odlučilo da se podijeli jedan tablet na četiri učenika prvih razreda. Što će četiri učenika odjednom raditi na jednom tabletu, kako će se dogovoriti tko će tipkati, još nikome nije jasno jer tableta - nema.

Navodno će doći krajem kalendarske godine, dakle krajem prvog obrazovnog razdoblja ili početkom sljedeće godine, početkom drugog obrazovnog razdoblja. 
I ne treba ih.

Što će nam jedan tablet na četiri učenika? Em će nastati buka i galama, svađa i natezanje oko toga tko će 'upravljati' tim tabletom, em će ono troje koje neće dobro vidjeti što se na tabletu događa zirkati okolo i ometati nastavu ili međusobno pričati.

Nije jasno tko je tako mudro odlučio da se četvero mališana od sedam godina može odraslo ljudski dogovoriti oko jedne tako zanimljive stvarčice kao što je tablet. 
Nije jasno ni u kojim etapama sata bi se tako trebale složiti grupe od po četiri učenika pa da tipkaju po tabletu. Rad s tabletima za učitelje znači da ih oni moraju sve prvo uključiti, pronaći i složiti što učenicima treba, zatim im objasniti što treba raditi i onda pustiti da svako dijete od njih četvero u grupi isproba raditi na tabletu to što treba.

Gubljenje vremena samo takvo. Koliko li se toga korisnoga u tom vremenu može napraviti. U prvom razredu nikada nije dosta razgovora i govornih vježbi, vježbi čitanja, vježbi fine grafomotorike. Pipkanje po tabletima bit će samo gubljenje vremena. 

A petaši? Što ako neki roditelj neće htjeti preuzeti odgovornost za tablet u vlasništvu škole? Što ako se taj tablet koji dijete preuzme pokvari? Tko će biti odgovoran za popravak istoga? Čemu, pobogu, uopće tableti? Djeca nam iz škola izlaze nepismena, s nerazumijevanjem pročitanoga, s nemogućnošću suvislog izražavanja, a mi im guramo tablete u ruke. Sve digitalne sadržaje dijete može i kod kuće na osobnom računalu vidjeti - ako ga zanima. Što je to toliko važno kod tableta da su oni svrstani pod sintagmom 'za život'?

Praznici

Ove će nastavne godine svaki grad, svaka regija pa čak i škola, imati praznike po svome. Neki već sad odbrojavaju dane do prvih praznika, onih jesenskih koji će biti krajem listopada i početkom studenog. Poslije njih ostat će svega šest – sedam tjedana do zimskih praznika koji će se negdje dijeliti u dva dijela pa će drugi dio zimskih praznika biti već krajem veljače.

I dok će se negdje odmarati četiri puta tijekom nastavne godine, većina se škola odlučila za stari model praznika i odmarat će se samo dva puta tijekom nastavne godine, ali svaki puta dulje nego ovi razbacani u četiri kratka odmora. To je jedna od novina koju nam donosi Škola za život. 

Varaždinska Škola za život iz 1962. godine

Varaždin je grad koji je oduvijek bio ispred svog vremena. U jednim prastarim lokalnim novinama  (na aplikaciji metelwin), u broju iz listopada 1963. godine jedna čitateljica pita uredništvo hoće li i te godine biti organizirana Škola za život jer se godinu prije nije uspjela prijaviti zbog velikog interesa. Varaždinsku Školu za život organizirao je 1962. godine tadašnji Centar za rad s omladinom 'Sedam sekretara SKOJ-a', a 1963. godine rad Škole za život trebalo je preuzeti Narodno sveučilište. 

Toliko o inovacijama.