'I sad, učenici kao prijete nekakvim štrajkom, kao neće doći u školu (kao da inače redovno pohađaju nastavu haha), a njihovi roditelji vrište kako neće djecu slati na nadoknade. Masovno izostaju zbog svega i svačega, masovno izostaju i 'razbole se' kad trebaju pisati ispit, ali eto, sad kad je štrajk odjednom je tih par dana koliko su nastavnici u štrajku veliki problem.'
Ili, odjeci prosvjetarskog štrajka
Štrajk prosvjetara još traje. Ne traje ono, generalno, pa da je
sad sve stalo, nego svaki dan je neka druga županija u štrajku.
To se zove cirkularni štrajk, a cilj mu je vršiti konstantan
pritisak na Vladu.
Zašto nema generalnog štrajka? Pa vjerojatno zato što prosvjetari
već nakon tri – četiri uzastopna dana u štrajku počinju
misliti na svoje učenike i kako će nadoknaditi izgubljene sate pa
se štrajk počne osipati oko petog ili šestog dana i nikad nema
perspektivu da će se ustrajati do kraja u svojim
zahtjevima.
Ovim cirkularnim štrajkom koji traje zapravo već dvadeset i nešto
dana do sada je izgubljeno svega šest nastavnih dana po
školi što i nije neki kritičan broj uzevši u obzir da se nastavna
godina uvijek planira tako da ima i viška nastavnih dana koje
nastavnici najčešće besplatno odrade. Nastavno gradivo će se bez
problema odraditi, nisu učitelji nesposobni i neuki da ne bi
znali kako rasporediti gradivo, znaju što je bitno da djeca
nauče, a što manje važno pa se može samo spomenuti.
Nadoknade?
Ministrica je objavila četiri moguća modela nadoknade izgubljenih
dana u štrajku. I to usred štrajka. Kad se još ni ne zna koliko
će štrajk trajati ni koliko će se nastavnih dana izgubiti. Pa su
se neki ravnatelji uneredili u donje rublje nakon njezina dopisa
i u tjednu u kojem je škola štrajkala odredili da se u subotu
održi nadoknada. Kršenje zakona od strane ravnatelja, al’
nema veze. Nije ni prvo ni zadnje.
Dakle mogućnosti kojima bi se odrađivala nadoknada, iako se ne
zna tko će istu platiti jer su to sve čisti prekovremeni sati, su
da se odrađuje subotom kada je četverodnevni radni tjedan (dakle
neće djeca ići i šesti dan u školu), da se skrate zimski ili
uskrsni praznici (kad nastavnici ionako rade, ali bez djece) ili
da se produži nastavna godina. Četvrta mogućnost je da se
nenastavni dani pretvore u nastavne dane (svaka škola ima u svom
kalendaru nastavne godine predviđeno i nekoliko nenastavnih
radnih dana).
No, ‘zabrinute’ široke narodne mase masovno i glasno vrište
po internetu kako neće slati djecu u školu subotama. Pih, kao da
će time nekome, osim svojoj djeci, naštetiti. Ono, kao,
nastavnici će sjediti i plakati u praznim učionicama. Hau jes
nou. Ionako im nametnute nadoknade vjerojatno neće biti plaćene
kao prekovremeni rad, što one i jesu, čisti prekovremeni
rad, još i da plaču što djece nema? Pa ne dolaze djeca zbog
nastavnika u školu.
Budimo realni, djeca masovno izostaju iz škole i bez štrajka.
Primjerice, prošle godine je ‘145.000 srednjoškolaca izostalo s
nastave 13,5 milijuna sati, dok je 320.000 osmoškolaca izostalo s
nastave ukupno 17 milijuna sati. To znači otprilike 90 sati po
srednjoškolcu i oko 55 sati po osmoškolcu. Ovisno koliko računate
da učenik ima sati dnevno, uzmimo vrlo aproksimativnu brojku, to
znači da je Prosječni Osmoškolac iz škole izostao deset, a
Prosječni Srednjoškolac 15 radnih dana. Dakle, dva odnosno tri
tjedna.’ (izvor: nastavnici.org) Devedeset posto tih
izostanaka je opravdano, najviše ih opravdavaju roditelji iz
kojekakvih razloga (o ispričnicama i što sve na njima piše je već
bilo govora u ovoj kolumni).
I sad, učenici kao prijete nekakvim štrajkom, kao neće doći u
školu (kao da inače redovno pohađaju nastavu haha), a njihovi
roditelji vrište kako neće djecu slati na nadoknade. Masovno
izostaju zbog svega i svačega, masovno izostaju i ‘razbole
se’ kad trebaju pisati ispit, ali eto, sad kad je štrajk
odjednom je tih par dana koliko su nastavnici u štrajku veliki
problem.
Nitko ne sudi oštrije od neobrazovanog čovjeka.
– Nitko ne sudi oštrije od neobrazovanog čovjeka. On ne poznaje
ni razloge ni proturazloge, misli da uvijek ima
pravo – Ludwig Andreas Feuerbach, njemački filozof.
‘Što manje znaju to više laju’, kaže jedna stara narodna, a sada,
za vrijeme štrajka prosvjetara jako dolazi do izražaja. Naime,
isplivali su gotovo svi neobrazovani i poluobrazovani i našli se
osuđivati i pljuvati prosvjetare. Takvi nastavnike i profesore
etiketiraju s ‘neradnici’, ‘lijenčine’ (pardon, ovi koji to
pišu ne znaju pravopis pa pišu ‘ne radnici’ i ‘ljenčine’),
niškoristi koji rade tri sata dnevno i imaju četiri mjeseca
godišnjeg i tako dalje, teško je nabrojati svu silinu mržnje i
omalovažavanja koju neuki puk sipa i sije po prosvjetarima u
štrajku.
Fascinantno je za čitati koliko neki ljudi mrze prosvjetare.
A bit će da su bili loši učenici koji nisu mogli uspješno
završiti škole pa su im ostali kompleksi koje sada liječe po
internetu u sigurnosti anonimnosti.
Najgore od svega je kad netko i krene takvima, neukima i
slijepima od mržnje objašnjavati prosvjetarski posao. Pa čemu?
Zašto? Nek’ se guše u svojoj mržnji i predrasudama, svatko zna
koliko vrijedi, ne treba mu odobravanje od tamo nekog
polupismenog stvora koji nema drugog posla nego sijati mržnju
prema intelektualcima koji mu uče djecu i obrazovaniji su od
njega.
Ima komentara po internetu na temu štrajka prosvjetara boli
glava. Jedna je žena, majka četvero djece, kako se sama
predstavila, napisala kako škole treba ukinuti, jer njoj nikad u
životu nije trebalo išta što je u školi učila, a čitati i pisati
naučila je kod kuće.
Slatki su i nepismeni komentari tipa: ‘A pitaju li se roditelji
hočeli i kad če. Subotom sigurno neče, a neče mu se Bogami ni
praznici umanjit, niti škola produžit, ako treba riješavat če mo
to i tužbama. Sad je red na roditeljima njih i onako nitko ništa
ne pita, svi bi rado upravljali tudžom dijecom i na kraju uvijek
dijeca ispaštaju. Zašto?’
Ili: ‘Kretenija jedino rješenje su odkazi i to če prestati u roku
keks. Vele ne nose štetu dijeci več ste je nanjeli, lažete za
plače da ste se zaduživali manje imalibi.’
Ili: ‘A šta bi oni rade 6 m. godišnje ovisi koj predmet i imaj
6000 kn šta bi oni daj nek ne seru ja da sam roditelj nebi sina
slao u sub u školu neka stoje oni u sub u školi daj rade 5 dana
tjedno slobodni ko učenici ako imaju 2 školska sata znači rade 2h
molim te neka više neseru.’
I od istog autora: ‘Gle što su se uzjebali učitelji koj predaje
likovni i glazbeni jako bitni predmeti dijete od 11 god zanimaju
glazbeni crtat može i doma dajte više.’
Ima toga još. Oooo ima. Ima. Ne stanu svi proljevački i pljuvački
nepismeni biseri na ovako malo prostora. Očito se masovno
markiralo s nastave hrvatskog jezika. Ili su učitelji bili u
štrajku.
I za kraj prvog dijela…
… jer bit će još govora o štrajku: Želim plaću kakvu sam na TV
– u vidjela da imam.