Razlika je samo u asfaltu. Mentalitet, prijetvornost i jal ostali su potpuno isti.

Poetesa koja ne vjeruje u vlastite stihove

Najradije o tome ne bismo napisali ni slova, ali nam profesionalni postulati ne dopuštaju taj luksuz. Kolinda Grabar-Kitarović službeno je predstavila program na temelju kojeg će u prosincu tražiti povjerenje birača za drugi mandat na Pantovčaku.

Ono što bi svakom iole ozbiljnijem političaru ili političarki davalo nemalu prednost pred ostalim kandidatima, dakle jedan već odrađeni predsjednički mandat, gospođi Grabar-Kitarović dođe kao mana.

Priznajemo, vrlo nezavidna situacija. Na koju kartu sada zaigrati? Što obećati nakon ovih, nezaboravnih pet godina prvog mandata? Što reći? Bit ću još besramnija i luđa? Lupetat ću još veće besmislice? Hrvatska će za dva tjedna biti u rangu Finske i Islanda? Skinut ću se gola pred ogradom u Washingtonu?

Nitko živ ne bi povjerovao u takvo nešto. Što je najbolje, u to ne vjeruje ni sama Kolinda Grabar-Kitarović. Aktualna predsjednica u borbu za drugi mandat ulazi kao po kazni. Kao da bi najradije digla ruke od svega, svjesna da ne može nadmašiti sebe samu.

Ona je poetesa koja ne vjeruje u vlastite stihove. Jasno se to moglo vidjeti na predstavljanju programa u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu.

Država, to sam ja

Za razliku od aktualne predsjednice, Mislav Kolakušić nema problema s obećanjima. On ima rješenje za sve probleme. On bi promijenio Ustav, zakone, sudove, konstelaciju zvijezda na nebu. On bi ukinuo sve institucije, svima živima podijelio bi otkaze.

Ako bude sreće i zrelosti biračkog tijela, već naredne godine šef sindikata Mislav Kolakušić dogovarat će svoju plaću s premijerom, ministrom rada i predsjednikom Republike Mislavom Kolakušićem. Ispod sedamdeset hiljada kuna ne bi smjela biti.

'L'etat c'est moi', viče ovih dana rashodovani kadija KoLujkušić. I što je najbolje, ili najgore, kako hoćete gledati na stvari, sjajno mu ide. Zadnje ankete govore da je s prošlomjesečnih 6,4 posto potpore skočio na 14 posto i gotovo prestigao Miroslava Škoru.

Kolakušić jaše na valovima zasićenosti bipolarnim političkim sustavom i posvemašnjeg nepovjerenja u institucije pravne države. Trenutačno figurira kao najveća zvijezda takozvanog trećeg puta, a takvih smo se grandomana, hvala bogu, nagledali u zadnjih dvadeset godina.

Bogato iskustvo s dosadašnjim 'trećeputašima' naučilo nas je nekoliko stvari.

Prvo, svi oni imaju neskrivene diktatorske ambicije.

Drugo, na početku se uvijek odbijaju izjasniti o ideološkim pitanjima, ali se na koncu bez iznimke potvrde u boljem slučaju kao simpatizeri ili u gorem slučaju kao apologeti fašizma.

I treće, naučilo nas je da se u najširem mogućem luku valja kloniti suspektnih tipova koji za najteže probleme nude najjednostavnija instant-rješenja.

Kosturi iz Jasenovca

Prekaljeni veteran Miroslav Škoro, koji je početkom devedesetih srpskom agresoru nanosio ozbiljne gubitke u predgrađima Pittsburgha, ovih dana čini sve da borbeni elan naših ratnika ostane i dalje na zavidnoj razini.

Danas nije normalno poručivati, kaže Škoro, da su ratovi završili. Rat je, dodaje pozivajući se na 'slavne američke generale', završio samo za mrtve.

U ovoj smo rubrici već pisali da je krajnji cilj ovdašnjih nacionalista osujetiti bilo kakvu mogućnost demobilizacije. Ratno stanje mora biti trajno.

Neka vas stoga ne zavedu neprovjerene glasine da je zadnji rat završio prije četvrt stoljeća. Štoviše, Miroslav Škoro još uvijek bije bitke i na posavskom frontu iz Drugog svjetskog rata.

Pa je tako ovih dana najavio sveobuhvatnu akciju tanjuranja po Jasenovcu, u koju će, kako je zamislio, uključiti i kvalificirane orače iz nekakve međunarodne komisije.

Da mi napokon vidimo gdje su te famozne kosti nevinih žrtava iz tobože najzloglasnijeg ustaškog logora smrti.

Trnoružica

Nije ustanovljeno gdje je zadnjih dana bio i što je radio kandidat SDP-a Zoran Milanović, u salonskim krugovima poznatiji pod nadimkom Trnoružica.

Ipak, iz dobro obaviještenih izvora saznajemo da se 'Predsjednik s karakterom' još uvijek oporavlja od ozljede zadobivene nakon što se neoprezno ubo na crvenu petokraku.

Žena predstava

'Kako je na Interliberu, da li se kupuje knjiga', pitala je na dan smrti Mani Gotovac urednika svog zadnjeg romana 'Rastanci'.

I to je možda rečenica koja ju najbolje opisuje. Mogli ste ju voljeti ili mrziti, ali joj niste mogli poreći strast. Strast za životom, strast za pisanjem i strast za teatrom. Mani Gotovac cijela je bila jedna predstava.

Jednom se malčice naljutila na nas kada smo ju nazvali Mandićem u šosu, uspoređujući dijelove njihovih autobiografskih zapisa. Umrla je točno na svoj osamdeseti rođendan.

Iako joj to vrlo vjerojatno nije bila namjera, svojim je likom i djelom za 'žensku stvar' napravila više od svih novokomponiranih hrvatskih sufražetkinja. Što bi Jelena Veljača dala da može biti Mani Gotovac samo jedan dan.

Dudekovi škornji

Na kraju ćemo se pozdraviti i s Martinom Sagnerom. Karijeru mu je obilježila uloga Dudeka u Golikovim 'Gruntovčanima'.

Nekoliko je razloga zašto su 'Gruntovčani' postali antologijskom serijom koja ni pola stoljeća kasnije, a reprizira se u ljetnoj shemi u pravilu svake ili svake druge godine, ne gubi naklonost publike.

Na prvom je mjestu jezik. Koji možda nije bio dokraja koherentan, ali je bio autentičan i živ. Otprilike kao i u Smojinu 'Malom mistu'.

Osim toga, Mladen Kerstner imao je u sebi nešto od Fjodora Dostojevskog, pa je vrlo vješto 'slikao dubinu čovjekove duše' i dočaravao psihologiju likova.

Kerstner nam je bacio u lice istinu o nama samima. S njegovim se likovima bilo lako poistovjetiti jer su oni prije nas samih živjeli naše živote. Čovjek se sažali nad Dudekom ili Ferčijem, jer zna da bi umjesto u njihovim škornjima uvijek radije hodao pod škrlakom Franca Cinobera.

Ako bolje pogledate, i ovaj grad, na koncu, malo je veći Gruntovec. Razlika je samo u asfaltu. Mentalitet, prijetvornost i jal ostali su potpuno isti.