Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SEDMIČARENJE

Da je znao kakva ga popularnost čeka nakon smrti, Tuđman bi vjerojatno umro i prije

Da je znao kakva ga popularnost čeka nakon smrti, Tuđman bi vjerojatno umro i prije
Davor Višnjić / PIXSELL, Varaždinski.hr

To što se današnji kandidati oduševljavaju likom i djelom jednog neostvarenog diktatora više, dakako, govori o njima nego o njemu. Franjo Tuđman ostat će upamćen kao prvi predsjednik Republike Hrvatske. Svatko tko mu zaista želi dobro na tome bi trebao stati.

Glupost je neuništiva

Najradije o tome ne bismo napisali ni slova, ali nam profesionalni postulati ne dopuštaju taj luksuz. Radni tjedan omiljene protagonistice ove skromne rubrike već je poslovično obilovao kojekakvim besmislicama.

Kaže tako aktualna predsjednica da je nakon završetka mirne reintegracije vodila svoju djecu da vide to stratište u Vukovaru. Ispostavilo se kasnije da joj je prvo dijete rođeno tri, a drugo pet godina nakon mirne reintegracije.

Kaže zatim da se za razliku od nekih, koji su u to vrijeme tamburali po Americi, gomilajući pare za kućerine, u Ministarstvu vanjskih poslova, za dvjesto maraka plaće, borila za međunarodno priznanje Hrvatske. Ispostavilo se kasnije da je u Ministarstvo došla tek ’93. Hrvatska je, ako nas sjećanje ne vara, međunarodno priznata 15. siječnja ’92.

Kaže da je spremna držati pušku u ruci i staviti život na kocku. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što. Ničega se ona ne boji, 'ni istarskog goveda, ni konja, niti boksača, što je pokazala', pazite, nije zajebancija, 'srušivši Stipu Miočića'.

Sredinom tjedna mediji su objavili vijest da je autobus u kojem je bila predsjednica skrivio prometnu nesreću u Malom Bukovcu i da je bez zaustavljanja, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio dalje.

Portparol Zoltan Kabok objasnio je kako je sve učinjeno prema pravilima budući da se štićena kolona nikada ne zaustavlja. Osim toga, kazao je smrtno ozbiljan, autobus nije vozila predsjednica. Osim toga, majku i ozlijeđenog dječaka posjetit će predsjedničin izaslanik. Ali ne danas. Možda sutra. Najvjerojatnije malo sutra.

Društvene mreže automatski su preplavili statusi o glembajevskom sindromu. Nedostajao je tek rezignirani slikar Leo da gospođi iz Bukovca objasni kako bi se dobrotvora koji okolo šalju svoje izaslanike trebala kloniti u vlastitom interesu.

Tjedan dana prije izbora, predsjednica još uvijek vodi u predizbornim anketama, što ide u prilog toliko puta ponovljenoj tezi da je glupost biračkog tijela neuništiva i da se nikada ne može dovoljno podcijeniti.

Ili kako bi to kazao Puba Fabriczy-Glembay, javno mnijenje je uvijek na strani onih koji imaju krivo.

Vašar taštine

Kako ide kraju, predsjednička kampanja pretvara se u neukusni vašar taštine.

Kolinda Grabar-Kitarović teško podnosi što su Josipovića, koji je znao sjesti za klavir, nazivali skladateljem i gospodinom, a nju, koja također virtuozno miluje dirke, ismijavaju zbog toga što ne zna pjevati.

Miroslava Škoru izjeda to što ga nazivaju pjevačem, a on je biznismen i doktor znanosti.

Mislav Kolakušić ne može se pomiriti s time što dobar dio javnosti još uvijek ne uzima ozbiljno njegove diktatorske ambicije.

Zoran Milanović pak trpi jade zbog toga što daje sve od sebe, a dosad su ga tek rijetki prepoznali kao punokrvnog HDZ-ovca.

Politička nekrofilija

Zvuči šašavo, ali čini se da će pobjednika na predsjedničkim izborima odlučiti Franjo Tuđman. Dvadeset godina nakon smrti Otac Nacije življi je no ikada. Da je znao kakva ga popularnost čeka kada preseli na vječna lovišta, vjerojatno bi umro i prije.

Andrej Plenković kazao je da je Tuđman bio vizionar, državnik i čovjek koji je u najzamršenijim povijesnim okolnostima pronašao snage i prepoznao veliki prijelomni trenutak na europskom kontinentu da realizira svoju ideju slobodne i samostalne hrvatske države.

Onda je Kolinda Grabar-Kitarović kazala da je Tuđman najveći kojeg smo imali, da je on njen učitelj, da nije dijelio ljude na lijeve i desne, na seljake i intelektualce, i kada su ga probali ubiti raketiranjem Banskih dvora, nasmijao im se u lice i nastavio osnaživati državu. Predsjedniče, s nama ste zauvijek.

Onda je Gordan Jandroković, misleći pritom na Miroslava Škoru, izjavio da je Tuđmanovo djelo preveliko za patuljke politike koji od njega pokušavaju profitirati.

Onda se Miroslav Škoro obratio simpatizerima HDZ-a, kazavši da će biti njihov predsjednik, jer Franju Tuđmana je izdao Andrej Plenković, a glas za Kolindu Grabar-Kitarović je glas za Andreja Plenkovića.

Onda je Plenković kazao da je glas za Škoru glas za SDP.

Onda je kandidat SDP-a Zoran Milanović kazao da je Plenković o Tuđmanu imao vrlo loše mišljenje, da je on imao bolje i da bi Tuđman bio izbačen iz današnjeg HDZ-a, i da se on, Zoran Milanović, zalagao da se Markov trg nazove po Tuđmanu, i da mu je bilo žao što nitko od državnika Tuđmanu nije došao na sprovod.

Ukratko, to što se današnji kandidati oduševljavaju likom i djelom jednog neostvarenog diktatora više, dakako, govori o njima nego o njemu. Franjo Tuđman ostat će upamćen kao prvi predsjednik Republike Hrvatske. Svatko tko mu zaista želi dobro na tome bi trebao stati.

Ne možemo, naravno, znati bi li Franjo Tuđman stvarno bio izbačen iz današnjeg HDZ-a. Sigurno je tek da bi ova današnja bulumenta političkih nekrofila, s karakteristikama koje se manifestiraju u rasponu od nedostatka vizije do viška prijetvornosti, u onom Tuđmanovom HDZ-u sasvim sigurno pronašla svoje mjesto.

Jedan briselski trgovac i jedan čovjek od riječi

Miroslav Škoro uvjeren je da će se 22. prosinca dogoditi nulti referendum u nizu referenduma s ciljem da se vlast vrati narodu, a prvi referendum bit će skidanje Andreja Plenkovića s vlasti.

Kaže da premijer personificira način vladavine u kojem je sve podređeno njemu i trgovačkim partnerima. On je obični briselski činovnik bez dana radnog iskustva, a njegova je vladavina tragedija.

U relativno kratkom periodu Plenković je tako prošao put od vrhunskog političara do blijedog činovnika i trgovca.

Prije samo dvije i pol godine Škoro se na spomen Plenkovićeva imena topio od miline: 'Ne mislim ništa dobro o politici HDZ-a od 1995. do unazad nekoliko godina. Dolaskom Plenkovića okrenuta je nova stranica u politici HDZ-a, on je vrhunski europski političar, ali ne znam koliko će imati snage da okupi ljude koji će napraviti nužne reforme.'

Ozbiljno razmišljamo o tome da iduće nedjelje na izborima svoj glas damo gospodinu Škori. Sad il' nikada. Krajnje je vrijeme da Hrvatska dobije pravog predsjednika, čovjeka jasnih uvjerenja koji drži do svoje riječi i ne okreće se kako pušu vjetrovi osobnih interesa.

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.