Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Ne postoji zanimanje i posao gdje se štrajk naknadno odrađuje. Osim prosvjete

Ne postoji zanimanje i posao gdje se štrajk naknadno odrađuje. Osim prosvjete
Varaždinski.hr

'Unutar nastavne godine ukomponiraju se učenički praznici. Nastavna se godina može produljiti ili skratiti, kao i učenički praznici koji nisu Sveto pismo pa da se ne mogu dirati.'

Umri muški. Ne, ne radi se o filmu već o broju nastavnih radnih dana koje će učenici odraditi u jednom komadu, bez praznika, iduće polugodište. 

Naime, nastavna godina mora imati 175 nastavnih radnih dana. Jest da se ništa ne mora osim umrijeti, jest da gdje ima volje ima i načina pa se je po tom pitanju moglo u Ministarstvu magije nešto napraviti (skratiti nastavnu godinu uredbom štojaznam) ali eto, ništa se nije napravilo osim ponavljanja ministrice iste pokvarene ploče 'nastava se mora nadoknaditi'. Ne postoji zanimanje i posao gdje se štrajk naknadno odrađuje. Ne postoji. Osim prosvjete. Al' eto. Što je tu je. 

Nastavna i školska godina

Ponavljane je majka mudrosti pa ćemo opet, u maniri svakog profesionalno odgovornog prosvjetara ponoviti: školska godina počinje (uvijek) 1. rujna i traje do 31. kolovoza sljedeće kalendarske godine. Školska se godine ne može skraćivati ili produljivati. Nastavna godina počinje prvog (ili odlukom Ministarstva drugog) ponedjeljka u rujnu i traje 175 nastavnih radnih dana, plus nekoliko dodatnih za svaki slučaj, dakle traje do polovine lipnja.

Unutar nastavne godine ukomponiraju se učenički praznici. Nastavna se godina može produljiti ili skratiti, kao i učenički praznici koji nisu Sveto pismo pa da se ne mogu dirati. Jel' to sad jasno? 

Prčkanje po nastavnoj godini

OK, da se razumijemo. Kad je štrajk prosvjetara ušao u svoj šesnaesti dan bez nastave, bilo je svima jasno da se nešto s nastavnom godinom mora dogoditi. Postojala je mogućnost da Ministarstvo donese odluku o skraćivanju nastavne godine sa 175 na, recimo, 160 nastavnih dana i tada se ne bi prčkalo po praznicima niti slobodnim subotama.

Ali, ministrici to nije bilo ni na kraj pameti, ona je ionako za cijelo vrijeme štrajka mantrala o nadoknadama i slagala i preslagavala mogućnosti kako će se dani u štrajku nadoknaditi. I odluku je donijela i poslala je školama dopis na koje sve načine mogu organizirati nadoknade. To je napravila dok je štrajk još trajao, dok se još nije ni znalo koliko će dana koja škola biti u minusu s nastavnim danima.

Ne može se reći da naša ministrica nije brinula o našim učenicima da ne budu zakinuti za nastavne dane. Kad je štrajk okončan, škole gdje se je štrajkalo su krenule u zbrajanje štete. Većinom školama do tih famoznih 175 nastavnih radnih dana nedostaje 15 ili 16 dana. Prateći upute iz Ministarstva krenulo se šarati po kalendaru školske godine i križati učeničke odmore, a nenastavne dane pretvarati u nastavne dane.

Prvo su stradali zimski praznici. Pa će tako u većini škola ponedjeljak prije Badnjaka biti radni. Zatim je krenulo rezanje ostatka. One škole koje su trebale imati zimske praznike sve do polovine siječnja vratit će se na nastavu već nakon Tri kralja. One pak škole koje su odabrale drugi dio zimskih praznika zadnji tjedan u veljači taj su tjedan prekrižile i pretvorile ga u radni tjedan.

Rezuckanjem zimskih praznika se je namaknulo 5 ili 6 nastavnih dana. E sad je trebalo od nekud iskopati još deset nastavnih dana. Neke škole odlučile su se za radne subote u tjednima kad je neki praznik pa će tako prvi tjedan nakon zimskih praznika subota biti radna, pa u tjednu iza Uskrsa će biti subota radna, neki će raditi u subotu drugog svibnja i tako. Kako tko i kako gdje. Neke su škole prčkale po Uskrsnim praznicima pa su Veliki četvrtak i Veliki petak iz neradnih pretvorili u radne dane.

Negdje će nastavna godina završiti u petak 19. lipnja, a neke će škole raditi još cijeli tjedan dulje i završiti 26. lipnja. Škole koje nisu štrajkale imat će normalne praznike i završetak nastavne godine. U nekim školama bilo je učitelja koji su radili dok su drugi štrajkali i kojima su djeca pozivana u školu.

Oni valjda nemaju što nadoknađivati pa se može dogoditi da od dvoje djece koja idu u istu školu, ali u različite razrede, jedan ima praznike, a drugi nema. Učitelji pak koji nisu štrajkali, ali im ravnatelji nisu omogućili da održavaju nastavu, bit će kolateralne žrtve štrajka i odrađivat će isto kao i štrajkaši. 

Sve u svemu, učenike čeka dugo toplo polugodište, bit će bez predaha u školi 13 (trinaest i pol) tjedana. Zatim će imati malo slobodnog (3 do 5 dana) za Uskrs i opet dugo toplo polugodište od još 10 - 11 (jedanaest) tjedana. 

Vrištanja i tako to

I dok su za vrijeme štrajka na samu spomen nadoknada ljudi po društvenim mrežama i internetu vrištali kako neće slati djecu na nadoknade ('nek' si sami odrađuju, moje dijete neće ići te dane u školu' i slično), dok se dječja pravobraniteljica javljala kako djeca imaju pravo na školovanje, opet je evidentna ona dobra stara: tresla se brda rodio se miš.

Roditelji imaju pravo ispričati dijete do tri dana za redom neograničeni broj puta u nastavnoj godini, pravobraniteljica sad ni glasa da pusti nad sirotom dječicom koja će dušu ispustiti nad toliko dugom nastavom bez odmora, ali kuknjave 'jadna djeca' i dalje ima.

Kad su uvedeni silni praznici?

Prisjetimo se kako je to bilo nekad. Nekad su, naime, postojala dva polugodišta i zimski i ljetni praznici. Zimski su praznici počinjali prije Nove godine (ništa Božić, radilo se) i trajali su dva tjedna. Ni sekunde dulje. Djeca su se vraćala u školu 15. siječnja i bez proljetnih praznika, Uskrsa i štojaznamčega normalno išla na nastavu sve do 15. lipnja. I svi su preživjeli. 

Onda se je netko sjetio da djeci treba odmora pa su uvedeni proljetni praznici, zimski su produljeni na tri tjedna, s početkom od Badnjaka. Pa su onda ove školske godine uvedeni i jesenski praznici, a negdje su zimski rascjepkani na dva dijela. E pa ne može. Štrajk je omogućio maratonski pohod djeci na znanje. Nisu mimoze. Preživjet će. 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!